novinarstvo s potpisom
Pod prijetnjom američkoga vojnog udara, koji je odgođen u posljednji trenutak, Sirija se počela lišavati svog prebogatog arsenala kemijskog oružja.
Međunarodni inspektori potvrdili su u četvrtak da je režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada uništio svu svoju opremu za proizvodnju, miješanje i punjenje kemijskog oružja.
Posjetili su 21 od 23 lokacije gdje se to oružje proizvodilo i uvjerili se da su pogoni za proizvodnju smrtonosnih bojnih otrova razmontirani. Na dvije lokacije nisu bili jer je to bilo preopasno za njih, ali su stručnjaci potvrdili da se i ondje oružje više ne proizvodi.
O slanju inspekcije SAD i Rusija dogovorili su se pošto je Washington zaprijetio da će upotrijebiti vojnu silu u Siriji. Time se željelo spriječiti daljnju proizvodnju kemijskog oružja.
Sada su na sve te objekte stavljeni pečati, a inspektori Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCVW) redovito će nadzirati poštuje li se dogovoreno.
Do polovice studenoga vlasti iz Damaska trebaju predočiti detaljan plan uništenja svih zaliha tih smrtonosnih otrova, uključujući i popis lokacija gdje će se to događati.
Krajnji je rok uništenja tog oružja do sredine 2014. godine. Pretpostavlja se da Sirija ima više od tisuću tona sarina, plikavca i drugih zabranjenih kemikalija koje su pohranjene na desetcima mjesta.
U zadnjem napadu sarinom tijekom kolovoza ove godine u jednom predgrađu Damaska umrle su stotine ljudi.
Istražitelji Ujedinjenih naroda potvrdili su u rujnu da su upotrijebljene rakete zemlja-zemlja sa sarinom te da je velik broj žrtava među ostalim posljedica i vremenskih uvjeta.
Objasnili su kako su između 2 i 5 sati ujutro, kada su te rakete bačene, temperature padale. To znači da se zrak nije kretao prema gore, nego prema tlu. U izvješću su zaključili kako kemijsko oružje u takvim vremenskim uvjetima ima ”maksimalni učinak” jer plin ostaje pri tlu i ulazi u donje etaže zgrada, gdje su se ljudi skrivali.
UN nije optužio ni jednu stranu za uporabu tog oružja. Amerikanci su kazali kako imaju dokaze da je to učinila sirijska vlada te su joj zaprijetili osvetom. Bashar al-Assad tvrdio je da njegova vojska to nije učinila.
U Siriji je trenutačno status quo. I dalje se vode borbe, ali ograničene. Svaka od strana pokušava zauzeti što više teritorija prije međunarodne konferencije o Siriji za koju datum održavanja još nije dogovoren.
Zapad traži da se iz poslijeratne tranzicije isključi Bashar al-Assad, a Rusija inzistira na njegovu pravu da se pojavi na poslijeratnim izborima. Jedan od većih problema u Siriji jest i politička raznolikost pobunjenika.
Među njima je, naime, legitimna oporba, koju službeni Washington podupire, ali i razne političke grupacije bliske al-Qa’idi, koje Zapad ne bi htio vidjeti u novoj vlasti. One se sada sve češće međusobno obračunavaju boreći se za prevlast u pojedinim gradovima i regijama.
To je vjerojatno i razlog što SAD nije jasnije stao na stranu pobunjenika, nego pitanje poslijeratnog uređenja Sirije želi riješiti na međunarodnoj konferenciji.
Svoje interese u Siriji štiti i Rusija, koja ondje ima vojnu bazu u Latakiji na obali Sredozemlja, a toj zemlji prodaje i goleme količine svog oružja.
Upravo je na sukobu u Siriji ruski predsjednik Vladimir Putin pokazao svoju snagu na međunarodnom planu sprječavajući brz vojni poraz svog saveznika Bashara al-Assada, koji su mnogi u početku rata očekivali.
Međutim, primarni cilj i Washingtona i Moskve jest izbaciti iz Sirije kemijsko oružje. Nakon toga vodit će se, može se pretpostaviti, vrlo teški razgovori o političkoj budućnosti te zemlje.