novinarstvo s potpisom
Ima Boga, rekli bi zlobnici! Samo dan nakon što je iz prvog reda pljeskala navodnom slomu ortačkog kapitalizma, potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić saznala je da njezinom suprugu Grad Zagreb oprašta dug za komunalije.
Dakako, nije gospodin Zoran Burić socijalni slučaj pa da mu treba izbrisati račun do deset pišljivih tisuća kuna, poduzetnik je, poznat javnosti i po višemilijunskom projektu gradnje plinske elektrane na Cetini.
Baš kao što ni Hrvatska nije Skandinavija pa da ministrica Pejčinović Burić podnese ostavku kao što je to svojedobno učinila njezina kolegica, švedska ministrica, koja si je službenom karticom platila čarape, jer nije imala gotovine, pa drugi dan vratila novac u državnu blagajnu. Javni poslovi, javna služba i javni novac u demokratskim društvima ne dopuštaju niti minimum sumnje.
Neće se ništa dogoditi Mariji Pejčinović Burić zbog ovog gafa njezinog supruga, neće je njezin šef Andrej Plenković ni ukoriti a kamo li smijeniti, jer oni koji ne podmiruju svoje i obiteljske obaveze državi ne smiju tu istu državu predstavljati u svijetu.
Gospođa ministrica nije obična ministrica, ona se legitimirala kao pripadnica prvog ešalona onih koji upravljaju Hrvatskom i koji su se slavodobitno postrojili u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici da bi još jednom prisegli na Dalićkinu Bibliju slamanja ortačkog kapitalizma.
I koji nas, nezahvalnike i glupane koji ništa ne razumijemo, uporno uvjeravaju kako su nas upravo oni spasili od pakla ”Agrokora”, jer bi bez njih Hrvatska danas bila spaljena zemlja.
I tu se, u toj Dalićkinoj ”trick lit” književnosti, krije podvala i opasna laž kako su upravo autorica i njezini ortaci iz Borga izmještanjem Ivice Todorića na pričuvne položaje likvidirali ortački kapitalizam.
Na taj način i takvim postupanjem jedino je likvidirano ime Hrvatske, Republika, ta naša res publica, javna stvar, kojoj su ortaci slomili kičmu legaliziranjem svog tajnog djelovanja kao jedinog mogućeg. I za koje sada još traže i javno priznanje, ordenje i sinekure kako bi započeto lex Agrokorom mogli provesti do kraja, ticalo se to zakona o zaštiti ptica pjevica ili rasnih zakona koji su na sličan način potajice nastajali u doktorskopravnoj pisarnici Pavelić, Budak i partneri.
Ako i je ”Agrokor” prijetio gospodarskom katastrofom, ubijanje republike, kojom je ona navodno spriječena, preskupa je cijena, a ona ne vodi ni u kakvo blagostanje već jedino u diktaturu.
Upravo je deficitarnost demokracije i dovela do frankenštajnskog čudovišta ”Agrokor” koje je izraslo na tajnom i nekontroliranom ortakluku Ivice Todorića s državom.
Predsjednici, ministri, guverneri, policajci, državni odvjetnici, svi su oni bili umreženi i usisani u taj projekt koji je pojeo Hrvatsku i slomio republiku. Jer, protiv Todorića se ne može boriti Todorićevim metodama.
Računi su sada, baš kao i ministričinom suprugu, došli na naplatu. Vrline su bile javne, a poroci tajni. Demokracija ne može uspijevati i cvasti na tajnim noćnim sastancima, u pokrajnim sobičcima ili u niskoprofilnim restoranima drugorazredne prehrane. Pa ako netko i sumnja da ima Boga, Borga svakako ima.
Bespridržajno.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.