Što je to crkveno (ne)domoljublje (7)

Današnji odnos prema antifašizmu

Danas traje progon antifašizma u Hrvatskoj, bez obzira što je on samostalna kategorija neovisna o komunizmu te ustavna kategorija za koju smo se nadali da neće biti izbačena s Pantovčaka u ropotarnicu povijesti, kao što je izbačen vođa antifašističkog pokreta veliki maršal Tito. 

Antifašizam je od strane desnice prisilno trpljena kategorija, a to je pogrešno. Desnica naime misli da je antifašizam Trojanski konj kojim komunizam pokušava prodrijeti i odnijeti im političke bodove. Ali tome nije tako.

Antifašizam nije komunizam koliko god to neki pokušavali plasirati.

Istina je, problem predstavlja što je tu povijesno ispremješano mnogo stvari, jer je vođa antifašističkog pokreta bio ujedno i komunista – Tito. Međutim, to ne znači da zbog Titovog članstva u Komunističkoj partiji treba odbaciti antifašizam i NOB.

Ono što je Tito kao vođa antifašističkog pokreta učinio predstavlja trajnu vrijednost i ponos našeg naroda.

Zato se nije smjelo dogoditi da vođu antifašističkog pokreta maršala Josipa Broza Tita, gospođa predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izbaci u muzej, dok je s druge strane njegov antifašistički pokret ovjekovječen u Ustavu Republike Hrvatske.

Antifašizam je od strane desnice prisilno trpljena kategorija, a to je pogrešno. Desnica naime misli da je antifašizam Trojanski konj kojim komunizam pokušava prodrijeti i odnijeti im političke bodove. Ali tome nije tako

Htjeli ne htjeli, izgleda da se ništa ne događa bez Maršala, iako je već 36 godina pokojni.  To bi se moglo najbolje izraziti riječima: ”Pa on nas bre i mrtav čini ludima”, iz filma ”Maratonci trče počasni krug”.

Nekima će biti teško to čuti, ali činjenice su takve: temelj današnje hrvatske samostalnosti, ovakve kakvu je imamo, Hrvatske, u avnojevskim granicama je Tito, sviđalo se to nekom ili ne.

Već i zbog toga dužnost je našeg naroda grob pokojnog maršala prenijeti u njegovu i našu rodnu domovinu, jer Hrvatska njemu duguje sebe.

Tako je povijest htjela.

Zbog toga možemo reći da je više Tito napravio za Hrvatsku nego svi ostali u novijoj povijesti.

Tito je također govorio o bratstvu i jedinstvu, nasuprot klanju i međusobnom ubijanju između četnika, ustaša itd.

Takav Titov stav je izuzetno pozitivan i bio je jedina prava alternativa klanju i ubijanju.

Ono što se kasnije događalo, nakon preuzimanja vlasti Komunističke partije Jugoslavije, bilo je iznevjerenje NOB-ovskih i AVNOJ-skih ideala, prvo sa staljinizmom te ukidanjem višestranačja i uvođenjem jednopartijske diktature

U tom smislu on je širio pozitivnu klimu, te je branio zemlju od domaćih izdajnika i vanjskih slugu, dok danas vidimo rasprodaju zemlje i služenje tuđinu kroz ekonomsku okupaciju koju su nam priredili veliki ”domoljubi” današnjice.

To je nastavak te Pavelićeve linije rasprodaje: kao što je on predao Hrvatsku fašistima, a govorio o domoljublju i vjeri hrvatskoj, tako i današnji ”ljubitelji” hrvatske prodaju hrvatsku iako redovno prisustvuju sv. misama.

Kako onda može NOB biti protubožanski i neljudski? To je jedna shizoidna patologija koja od crnog pravi bijelo.

NOB predstavlja najčišću sliku borbe protiv okupatora našeg naroda, a s njime i ostalih naroda koji su u tome učestvovali.

Ono što se kasnije događalo, nakon preuzimanja vlasti Komunističke partije Jugoslavije, bilo je iznevjerenje NOB-ovskih i AVNOJ-skih ideala, prvo sa staljinizmom te ukidanjem višestranačja i uvođenjem jednopartijske diktature.

To je doduše postepeno slabilo te od prvotnog totalitarizma poprimalo sve demokratskiju formu.

(Nastavlja se).

    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (9)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (8)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (6)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (5)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (4)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (3)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (2)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (1)

> Svi tekstovi ovog autora