Što je to crkveno (ne)domoljublje (2)

Kontinuitet isključivosti u Lijepoj našoj

U današnje vrijeme stvari se pokazuju u kontinuitetu isključivosti. Očuvanost rimskokatoličke diktature u našoj zemlji drži kontinuitet. Kao povijesnu ilustraciju toga, možemo uzeti zagrebačkog biskupa i ujedno bana Đuru Draškovića iz 16. st. koji je u hrvatskom saboru isposlovao poseban članak po kojem svatko tko je istupio iz rimskokatoličke crkve (u protestantsku) u kraljevini hrvatskoj ima biti proskribiran te ne smije posjedovati nikakvih pokretnina ni nekretnina, niti vršiti časne službe ili dobiti neko dostojanstvo.

Spomenuti biskup Drašković, bio je, poput mnogih njegovih nasljednika vjerni sluga latinaša. U naše vrijeme ta vjernost stranoj upravi vidi se po slučaju ”Dajla” gdje je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić prije bio za talijanske tj. vatikanske interese, nego za interese vlastitog naroda, a čemu će biti više riječi kasnije.

Kakva je danas ta Lijepa naša, odnosno njihova?

Stari termin ”domaći izdajnici” i ”kolaboracionisti” nije nimalo izgubio na svojem značenju jer se bez takvih ”sinova Lijepe naše” (odnosno njihove) zemlju ne bi moglo uništiti do razine do koje je danas uništena: ekonomski na koljenima, ljudi kopaju po kontejnerima

Lijepa naša nije naša nego njihova, od onih koji su je u ime domoljublja pokrali i rasprodali dok su u isto vrijeme pribivali svetim misama. Paradoksalno ali istinito.

Hrvatska je do te mjere uništena da od suvereniteta ima još samo zastavu. To je nastavak kontinuiteta domaćeg izdajništva očitovanog bilo kroz crkvu bilo kroz politiku.

Mnogi ”navjeći” domoljubi krivi su što je Hrvatska ovdje gdje danas jest: pokradena, rasprodana i izdana zemlja.

Stari termin ”domaći izdajnici” i ”kolaboracionisti” nije nimalo izgubio na svojem značenju jer se bez takvih ”sinova Lijepe naše” (odnosno njihove) zemlju ne bi moglo uništiti do razine do koje je danas uništena: ekonomski na koljenima, ljudi kopaju po kontejnerima.

Za vremena prošle države govorilo se da su ”vremena mraka”, govorilo se o domaćim izdajnicima poduprtima bjelosvjetskom plitikom, a u današnja ”vremena svjetla” pokazuje se da je to bilo opravdano i proročki rečeno, jer hrvatsku se nije moglo ovako pokrasti bez domaćih izdajnika i bjelosvjetskih tajnih ugovora.

Neka me nitko krivo ne shvati da je podržavam neki prošli sistem ili vlast, ne, ja samo želim reći da je taj prošli sistem i vlast u nekim stvarima imalo pravo.

Današnji veliki ”domoljubi” nastavljaju kontinuitet prodaje i uništenja Hrvatske po uzoru na svojeg lidera Antu Pavelića, koji je također Rimskim ugovorima 18. V. 1941. razdao Lijepu našu talijanskim fašističkim okupatorima: Dalmaciju s otocima i dio Kvarnerskog primorja, a Međimurje i Prekomorje kao i područje do Banata Mađarskoj. Toliko o Pavelićevu domoljublju i onih koji takvo domoljublje podržavaju.

U Pavelićevoj delegaciji koja je na čelu s Pavelićem predavala ”hrvatsku krunu” savojskom princu, bio je i pomoćni zagrebački biskup Salis Seevis, kao znak da tzv. ”Crkva u Hrvata” pomaže taj korak, koji je Mussolini nametnuo okupiranoj zamlji i kvislingu u njoj

To je taj nastavak razdavanja naše zemlje strancima koji je nastavljen i danas po preživjelim izdajničkim protuhrvatskim elementima, kojima je Hrvatski grb istetoviran svuda gdje je to moguće.

U Pavelićevoj delegaciji koja je na čelu s Pavelićem predavala ”hrvatsku krunu” savojskom princu, bio je i pomoćni zagrebački biskup Salis Seevis, kao znak da tzv. ”Crkva u Hrvata” pomaže taj korak, koji je Mussolini nametnuo okupiranoj zamlji i kvislingu u njoj.

Katolički list zagrebačke nadbiskupije, pisao je, da je tim posjetom Rimu udarena brana prodiranju pravoslavlja, umjesto da je pisao o jasnoj veleizdaji zemlje od strane crkve i politike.

A našu Lijepu domovinu imamo danas upravo – što veliki domoljubi nikako ne žele ni čuti – po Narodno-oslobodilačkoj borbi.

Naime, temelj hrvatske države postavljen je u Topuskom na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a od 8. do 9. V. 1944. kada se donijela odluka, na osnovi prava na samoopredjeljenje, da se Federalna Demokratska Hrvatska, sa svim bitnim atributima državnosti, a polazeći od rezultata zajedničke antifašističke borbe uključi u ondašnju avnojsku Jugoslaviju.

To je temelj današnje Republike Hrvatske.

Da nije bilo NOB-a vratila bi se srpsko-četnička vojska Kraljevine Jugoslavije sa srpskim kraljem Petrom II. Karađorđevićem, čija bi diktatura bila neusporedivo gora od prve.

To bi bilo upravo strahovito pogubno za Hrvatski narod koji ne bi nikako mogao sprati sa sebe ustašku hipoteku. Hrvatsku bi jednostavno ”pojeli”, nestala bi sa lica zemlje a hrvatsvo bi bilo asimilirano.

Tako da NOB i odluke ZAVNOH-a imaju nemjerljivu zaslugu za današnju Hrvatsku, bez koje ne bi bila zamisliva današnja Republika Hrvatska kao samostalna država i međunarodni državni subjekt. Tako su četnici izgubivši u borbi protiv NOB-a izgubili državu Kraljevinu Jugoslaviju, a koju su htjeli opet vratiti početkom raspada SFRJ ali nisu uspjeli zbog Domovinskog rata 1991-1995.

(Nastavlja se).

    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (9)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (8)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (7)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (6)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (5)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (4)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (3)
    •  Što je to crkveno (ne)domoljublje (1)

> Svi tekstovi ovog autora