Struka je manje važna od politike

Stota kolumna je prigoda za inventuru, ali protekli tjedan dva predavanja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti nisu dala prostora za prigodničarenja.

Na prvom predavanju u HAZU su energetičari Ivan Medarac, Ivica Billege i Antun Bauk (umirovljeni inženjeri uglavnom iz Naftaplina) po tko zna koji puta analitički dokazivali prednosti ”struke” za obnovu devastirane Ine.

No, nije to tako jednostavno, jer države imaju svoje ciljeve koji nisu uvijek podudarni s interesima politike, osobito u naftnoj proizvodnji.

A u drugom predavanju ekonomist Ivo Družić je predstavio analizu učinaka i uzroka dugoročne stagnacije hrvatskog gospodarstva od 1980. do 2013. godine.

Iz te Družićeve analize logično bi bilo izvesti mjere kojima bi se umjesto stagnacije potaknuo razvoj hrvatskog gospodarstva, ali i tu je ekonomija manje važna od svemoćne politike.

Akademika Zvonka Kusića, predsjednika HAZU, jako zanima ”kako će izgledati strukturna reforma u zdravstvu ako se zna da se u Hrvatskoj godišnje na zdravstvenu zaštitu troši oko 700 eura po stanovniku, u Sloveniji dvostruko više, u Njemačkoj oko tri i pol tisuće eura, a u nekim sjevernoeuropskim zemljama i do pet tisuća eura”

U Vladi premijera Plenkovića misle i rade na druge načine. A da bi odvratili pozornost javnosti od stvarnih problema na koje ukazuju razne struke, objavljuju sumnjive pozitivne gospodarske izvještaje koje javnost ismijava.

I akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU, je s puno duha pozdravljajući nazočne rekao kako smo u zadnjih mjesec dana ”stalno bombardirani nekim pozitivnim gospodarskim izvještajima, te BDP je porastao, izvoz je porastao, bilježi se industrijski rast, potrošnja je porasla, pa nam je ‘rejting agencija’ povisila rejting na ‘stabilno’, pa je ministar otputovao i dobio novi povoljni inokredit, itd.”.

Ali, akademik Kusić je nakon toga upozorio i da se, primjerice, ”to s tim dizanjem rejtinga na ‘stabilno’ može i relativizirati ako se malo pogleda i vidi da su prema istom rejtingu od Hrvatske lošiji jedino Cipar i Grčka”.

Akademik Kusić je još podsjetio i da se u inozemstvu stalno postavlja pitanje kako se u Hrvatskoj (ne) provode strukturne reforme.

U te strukturne reforme, kazao je akademik Kusić, spada i javna zdravstvena zaštita u kojoj se troši i još će se dugo morati trošiti novca više nego je predviđeno.

Akademika Kusića, kako je rekao, ”jako zanima kako će izgledati ta strukturna reforma u zdravstvu ako se zna da se u Hrvatskoj godišnje na zdravstvenu zaštitu troši oko 700 eura po stanovniku, u Sloveniji dvostruko više, u Njemačkoj oko tri i pol tisuće eura, a u nekim najrazvijenijim sjevernoeuropskim zemljama i do pet tisuća eura”.

E, pa upozorenje akademika Kusića na problem tzv. strukturnih reformi je prilika za prvi osvrt povodom 100. kolumne, jer je 26. siječnja 2016. u ovoj rubrici objavljen tekst pod naslovom ”Bankrot Republike Hrvatske”.

U tom napisu je objavljeno (ne prvi puta) da Hrvatska trajno više nije u stanju uredno podmirivati svoje (financijske) dospjele obveze, pa ni ovih mizernih 700 eura godišnje po stanovniku za zdravstvo.

Podsjećam: ”Kada neki pravni subjekt trajno više ne može ispunjavati svoje financijske obveze, znači da je u bankrotu, a ne u ekonomskoj krizi (ne radi se, dakle, o privremenoj nelikvidnosti Republike Hrvatske koja se može brzo prevladati unovčavanjem raspoložive imovine, nego o nesolventnosti ili trajnoj nesposobnosti da se raspoloživim novcem podmire sve dospjele obveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća)”.

Države koje nisu u mogućnosti podmirivati svoje obaveze ne mogu formalno biti isključene iz svjetskog financijskog i pravnog prometa kao što se, primjerice, može likvidirati i brisati iz registra trgovačko društvo.

Države nakon bankrota mogu pokušati svoj ”preustroj” radi ponovnog osposobljavanja za plaćanje dospjelih obaveza u roku, smanjivanja javne potrošnje, radi vraćanja u zemlju otuđenih prihoda od gospodarenja prirodnim resursima i poticanja zamrlog gospodarskog razvoja, itd

Države, međutim, mogu pokušati svoj ”preustroj” radi ponovnog osposobljavanja za plaćanje dospjelih obaveza u roku, smanjivanja javne potrošnje, radi vraćanja u zemlju otuđenih prihoda od gospodarenja prirodnim resursima i poticanja zamrlog gospodarskog razvoja, itd.

Da bi se to moglo, valja ozbiljno razmotriti mogućnosti i službenog proglašenja bankrota i moratorija na otplaćivanje nametnutih međunarodnih dugova, vraćanja u zemlju prihoda od gospodarskog iskorištavanja nacionalnih prirodnih resursa, itd.

Države kao Hrvatska bi umjesto poslušnog provođenja promašenih ”modela” tržišnih reformi MMF-a, Svjetske banke i EU mogle pokušati vlastitim nacionalnim ekonomskim programima (bez pretvorbe) pokrenuti procese gospodarskog razvoja, slično kao što se to radi u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i ostalim tranzicijskim zemljama.

U Plenkovićevoj Vladi, međutim, predlažu da se na sličan način na koji je izraubana Ina postupi (rasproda) i s Hrvatskom elektroprivredom i nastavi s procesima problematične tzv. liberalizacije i privatizacije.

Usporedno, Plenkovićeva Vlada samoj sebi predlaže ”ustupak” prema kojemu bi nakon neuspjele privatizacije od MOL-a reotkupila dionice Ine (još nije poznato što o tome misle inozemni kreditori i ostali nalogodavci marionetske Vlade premijera Plenkovića).

A u međuvremenu javnost, unatoč ”bombardiranjima” pozitivnim gospodarskim izvještajima,ipak veću pozornost posvećuje aktivnostima na ”saniranju Agrokora” novcem obveznika poreza.

I tako, unatoč upozorenjima raznih struka, ovaj puta energetičara i ekonomista iz HAZU, u hrvatskoj politici i ekonomiji ništa novo.

Iskusni energetičari su u HAZU podsjetili kako u Siriji kažu da ”Inina naftna polja u toj zemlji čekaju Inu unatoč tome što je hrvatska politika Siriji zabila nož u leđa”.

Ispričali su i da su Inini stručnjaci otkrili naftu na poljima u Siriji nakon što su ta polja prethodno istražili Amerikanci i zaključili da nafte nema.

A Amerikanci su možda na tim poljima u Siriji ”previdjeli”naftu zbog nekih negeoloških okolnosti, pa su iz Sirije nakon toga, da bi provjerili o čemu se radi, pozvali Inu da na istim poljima obavi ispitivanja.

I Inini stručnjaci, tada neopterećeni negeološkim okolnostima, su, za razliku od američkih kolega, otkrili nalazišta nafte.

Iskusni energetičari su u HAZU podsjetili kako u Siriji kažu da ”Inina naftna polja u toj zemlji čekaju Inu unatoč tome što je hrvatska politika Siriji zabila nož u leđa”. Inu u Siriji cijene jer je otkrila naftu na poljima za koja su Ameri prije toga rekli da je nema

Treba se pitati bi li Inini stručnjaci da su bili pod utjecajima današnje politike u Hrvatskoj otkrili tu naftu u Siriji, osobito nakon izjave Benjamina Netanyahua da je Hrvatskoj posebno zahvalan na potpori Izraelu (u procesima ne/priznavanja palestinske države u EU)?

I u Iranu bi, kako su rekli energetičari, na svojim bušotinama radije vidjeli Inu nego puno veće i moćnije svjetske kompanije. No pitanje je koliko dugo nakon hrvatske potpore Izraelu i (ne)priznavanju palestinske države u okviru EU?

Očito su u Plenkovićevoj Vladi izračunali da su zarade od prodavanja Ininog brenda na Bliskom istoku manje od koristi potpore Izraelu.

Stručnjacima je bila jako zanimljiva i Družićeva analiza učinaka i uzroka dugoročne stagnacije hrvatskog gospodarstva od 1980. do 2013. godine.

A kako i ne bi? Stručnjaci su svjesni da 1980. godine ni u snu nitko nije mogao ni pomisliti da će nakon 33 godine stagnacije gospodarstva BDP biti nepromijenjen.

Godine 1980. BDP je iznosio 26,8 milijardi USD prema 27,5 milijardi USD godine 2013. U te 33 godine, kazao je prof. Družić, ”sve se promijenilo, i država i gospodarski sustav, jedino se održala 33-godišnja stagnacija”.

Pokušavam zamisliti isto u projekciji budućnosti, da će, dakle, nakon stagnacije i 2050. godine u Hrvatskoj BDP i dalje biti na istoj razini.

Prof. Družić je u svojem predavanju otkrio da je, osobito ako se pogledaju sva pisma namjere upućivana MMF-u od 1980. godine do danas, bila ustrajno obećavana primjena strategije postindustrijske stabilizacije.

Iz te činjenice se može zaključiti, ustvrdio je prof. Družić, da 33 godine neuspjeha nisu bile posljedica stihije, nego primjene pogrešnih strategija koje pritom ni jednom nisu ni bile potpuno provedene.

U 33 godine provođene su parcijalno strukturne i druge reforme s posljedicom ekonomske neefikasnosti i socijalne neodrživosti, upozorio je prof. Ivo Družić u svojem predavanju.

Strategija izlaza se zbog toga ne može temeljiti na aktualnoj politici selektivnih i invalidnih strukturnih reformi, nego na temeljitom redizajnu.

U Plenkovićevoj Vladi su izračunali da su zarade od prodavanja Ininog brenda na Bliskom istoku manje od koristi potpore Izraelu u procesima ne/priznavanja palestinske države u EU, pa se nakon izjave Benjamina Netanyahua da je Hrvatskoj posebno zahvalan na potpori Izraelu više i ne računa ozbiljno na prodavanje Ininog brenda na Bliskom istoku

Na završetku predavanja Družića su pitali može li politika uopće prepoznati probleme na koje je u predavanju upozoreno i može li (politika) ići u smjeru nekog poboljšanja.

Prof. Družić je odgovorio da je unatoč svemu optimist, da svoj optimizam ne bazira na politici, nego na stvarnom životu. Život uvijek natjera svakoga, pa će tako i politiku natjerati na moderniziranje ukupnog društvenog razvoja, ne zanemarujući pritom ni pitanja razvojnog modela i njegove socijalne održivosti.

Pitam se zašto ”stvarni život u protekle 33 godine nije natjerao politiku na moderniziranje ukupnog društvenog razvoja”?

Ne dijelim razvojni optimizam s prof. Družićem i sa zebnjom zamišljam život u Hrvatskoj 2050. godine, tada nakon 66 godina stagnacije hrvatskog gospodarstva.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora