novinarstvo s potpisom
Sinan Gudžević, ”Penelopin razboj”, Most Art Jugoslavija, Zemun, 2024. Suvremena književna produkcija pisaca koji žive na teritoriji negdanje Jugoslavije i stvaraju na jezicima na kojima se svi manje-više dobro razumijemo i komuniciramo ima svoje, logične visove, ali i snizilice. Jer trend objavljivanja kojekakvih jeftinoća, nedostatak kvalitetne čitateljske populacije možda je najtačnije definirao u sarkastičnom tonu […]
U svojoj mostarskoj eri dječaštva i rane mladosti na središnjem mostarskom gradskom trgu Musali upoznao sam, u sasvim slučajnom susretu, pjesnika Peru Zupca. Tada već poznati pjesnik, autor glasovitih ”Mostarskih kiša” prihvatio me je u društvo kao svoju ”malu mostarsku raju”. A bio je Zubac tada okružen Skenderom Kulenovićem, Miroslavom Antićem, Stevanom Raičkovićem, Dragomirom Brajkovićem […]
Najveći dio svoje ovozemaljske odiseje proveo sam u Mostaru i Sarajevu. Poznost me, ljubavlju određena, dovela u Beograd. U svim tim urbanitetima vrijeme sam provodio uglavnom ”vezan” za nekoliko ulica. Nakon rođenja u Bolničkoj ulici u Mostaru, djetinjstvo i rana mladost proticali su u Ulici narodnog heroja Hasana Zahirovića Lace, u dijelu koji se nazivao […]
Nedavno sam u tuzlanskom Narodnom pozorištu iz ruku aktualnog direktora, Mirze Ćatibušića, primio najviše priznanje strukovnog, teatarskog karaktera, nagradu ”Radoslav Zoranović” za ”doprinos umjetnosti teatra”.
Nakon duge pauze koja se javlja u mostarskom nakladništvu i tiskarstvu, poslije slavne Male biblioteke Pahera i Kisića i iznimno poletne tiskare don Ante Miličevića nastupio je stoljetni muk.
Milovan Đilas: ”Raspad i rat, dnevnik 1989-1995”, Vukotić media, Beograd, 2022. Onaj tko se odluči pročitati obimni dnevnički spis Milovana Đilasa o povijesno iznimno intrigirajućem dobu postjugoslavenskih dešavanja ne može, odnosno ne bi trebao biti običnim čitateljem, ma koliko bio predestiniran za ovu vrstu literarne meštrije. Taj se čitatelj mora ”oboružati” znanjima iz povijesti, ponajprije, […]
Punih osam godina bio sam intendant Narodnog pozorišta Sarajevo. Naslijedivši svoga sveučilišnog profesora, akademika Tvrtka Kulenovića, naravno, bio sam počastvovan pozicijom rukovođenja Operom, Baletom i Dramom ”Kuće na Obali”, u kojoj je svoj koncertni program izvodila i Sarajevska filharmonija, što je, dakako, trebalo dodatno koordinirati.