novinarstvo s potpisom
Pomamilo se tamo i onamo zbog nekakvog zakona kojim srpske vlasti svu dubrovačku književnost do 1867. smatraju zajedničkim, hrvatskim i srpskim kulturnim blagom. Biva, riječ je o nečuvenom kulturnom i teritorijalnom posezanju za onom što je samo hrvatsko, veli Nina Obuljen Koržinek, s položaja ministrice kulture, a isto kaže i svo upitano i neupitano velehrvatstvo.
Koliko mogu procijeniti, 80. godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske prošla je kao svaki drugi dan. Ljudima u mojoj ulici očigledno ni na kraj pameti nije bila pomisao o tom povijesnom danu. Vjerujem da ni drugdje građani nisu bili zaokupljeni ovom obljetnicom. Kako i bi?
Dubrovnik sedamnaestog stoljeća svakako nije bio za današnje prilike uzorna demokracija. Nije funkcionirao moderni kodeks ljudskih i manjinskih prava, nije postojao pojam slobode javne riječi niti slobode književnog stvaranja, nije bilo književnih kritičara koji bi puku ukazivali na sudbonosnu razliku između zbilje i fikcije.
Komentar glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka povodom događaja u Valbandonu, pod naslovom ”Fizički obračun kulminirao vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi”, počinje izdvojenim i naglašenim naslovom na drugoj stranici jedinog dnevnika u Istri: