novinarstvo s potpisom
Često se pitam o društvenoj ulozi profesionalaca u mentalnom zdravlju, pružajući usluge pojedincima u potrebi za savjetovanjem, psihoterapijom, pomoći, u edukaciji profesionalaca i superviziji njihova rada. Jedna budistička priča kaže (nailazim na zgodnu priču u N Totton, 2006.: The Politics of Psychotherapy – New Perspectives):
Poruke 23. svjetskog psihijatrijskog kongresa (23. WPC / World Psychiatric Congress) u organizaciji Svjetskog psihijatrijskog udruženja (World Psychiatric Association / WPA) nedavno održanog u Beču (28. rujna – 1. listopada 2023.), mogle bi se kratko izraziti u dvije već dobro znane maksime:
Stanje mentalnog zdravlja kao posljedice ove pandemije je alarmantno, što se može iščitati iz izjava WHO-a. Na žalost, tome se ne pristupa ni približno dovoljno ozbiljno. Sjećam se početaka kada je cjepivo tek došlo. Prozivali su se tada mnogi da su se cijepili preko reda i oduzimali pravo na zdravstvenu zaštitu onima potrebitijima.
Imao sam otprilike šest ili sedam kad sam bio prvi put zaključan. Zaključavanja su se nastavila i tijekom mojeg cjelokupnog osnovnoškolskog obrazovanja, tako da bih makar jednom tjedno ostajao zaključan iza vrata smočnice, u toaletu, a kasnije bih se i sam skrivao u našem ormaru u predsoblju, spavaćoj ili dječjoj sobi…