novinarstvo s potpisom
U posljednje vrijeme bilo je dosta govora o tome da se želi suzbiti istraživačko novinarstvo kada se samo spomene mogućnost postojanja kaznenog djela za slučaj kada u javnost dođu informacije iz, na primjer, spisa istrage. Pa makar bila ona tajna, jer je sigurno da DORH ne radi svoj posao kako treba pa je jedino moguće […]
Suvremene tehnologije nas ostavljaju u konstantnoj borbi s orvelovskim izazovima. Orwell nije mogao ni sanjati da će uređaji za informiranje i nadzor građana koje je predvidio – tzv. telekrani – biti tako mali da mogu stati u svačiji džep i da će ih građani sami masovno kupovati nestrpljivo iščekujući izlazak novog modela.
Velika je muka pratiti to što Rusija radi u Ukrajini. Ta količina zvjerske brutalnosti, nasilja, krvoločnog ludila i bezobrazluka zahtijeva konzumiranje vijesti u malim količinama da bi se koliko toliko sačuvalo mentalno zdravlje.
Stanje mentalnog zdravlja kao posljedice ove pandemije je alarmantno, što se može iščitati iz izjava WHO-a. Na žalost, tome se ne pristupa ni približno dovoljno ozbiljno. Sjećam se početaka kada je cjepivo tek došlo. Prozivali su se tada mnogi da su se cijepili preko reda i oduzimali pravo na zdravstvenu zaštitu onima potrebitijima.
Već uobičajena i mnogo puta preslušana Orwellova krilatica ”svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih” u ovo vrijeme u Hrvatskoj doživljava pravu aktualizaciju i svojevrsnu renesansu. Naravno, nikada ona u Hrvatskoj nije prestala biti aktualna, ali sada je njena aktualnost došla do potpuno nove razine.
Vojni rok u JNA služio sam 1984. i baš tada i tamo, u skopskoj kasarni Maršal Tito, pročitao sam Orwellov roman s tom istom godinom u naslovu. Okruženje je bilo baš prikladno za tu knjigu, premda je vojnički život ukrašen ritualima vladajuće ideologije bio mlaka kamilica u usporedbi s totalitarnom distopijom kakvu je kasnih 1940-ih […]
Na hrvatskom grbu nema magarca. Magarac je plemenita životinja. Tovar. Trpi i radi. O njegovoj inteligenciji vladaju suprotna mišljenja. Orwell mu daje (”Životinjska farma”) časno mjesto mudre životinje. Moje iskustvo čuvanja iz djetinjstva sasvim je suprotno.
Na sve strane ratničke riječi. One nisu moda, lokalni poremećaj, iako smo narod koji voli egzaltirano pretjerivanje. Malo mi njima zapaprimo, pa oni nama, mi uzvraćamo bijesno i osuđujemo ekstremizam u njihovim redovima.
Pesimisti su dobro informirani optimisti. Nedavno sam čitao članak Toma Gardnera u kojem se pita zašto pesimizam izgleda pametnije (Why Does Pessimism Sound So Smart? (Especially When Things Are So Good). Navodi dosta razloga protiv optimizma. Pesimizam djeluje promišljeno, pesimist mudro. Optimizam djeluje površno.
Ovo je vrijeme neznalica, nespretnjakovića i minusinteligenata. Gledam, slušam i čitam izjave ljudi, i to ljudi na odgovornim i važnim položajima, koji svjedoče o njihovom malom znanju, skromnom iskustvu i nepoznavanju onoga čime se bave.
Sve je izgledalo kao komedija u tri čina. Doduše, nije to komedija koja bi se mogla pripisati Plautu i Držiću, još manje Marivauxu, Goldoniju ili nekom petom autoru koji su, u vrijeme dok je kazalište funkcioniralo umjesto televizije, razgaljivali znatiželjnu publiku. U prvome činu, datiranom za lipanj 2013. godine, novinari ”Guardiana” i ”The Washington Posta” […]