novinarstvo s potpisom
Draga moja Jagodo! Kad god bih dolazio k tebi, ove tvoje zadnje bolne godine, pružala si mi ruke i govorila: – Ne daj me, drži me za ruke.
Trostruko sjajno blistalo je te večeri nebo. Bila je vedra, po kalendaru jesenska, a po studeni već prava zimska večer s treperavim zvijezdama na nebu iznad Varaždina. Na velikom zidu u dnu pozornice Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu izmjenjivale su se boje i slike, među njima i ona noćnog neba.