Trg koji je umro od srama

Članak Trg koji je umro od srama napisao sam 1990., kad je Skupština grada Zagreba potvrdila odluku svog Odbora za imenovanje ulica i trgova, donesenu po direktnoj Tuđmanovoj direktivi, da se promijeni ime Trgu žrtava fašizma.

Činilo mi se tada da je zemlja u kojoj vladajućoj politici smeta sjećanje na žrtve fašizma, u ozbiljnim problemima.

Poslije te promijene osnovali smo Odbor za vraćanje imena Trg žrtava fašizma, jedanaest godina organizirali smo proslave Dana Pobjede – Dana Europe 9. maja na tom trgu, u govorima zagovarali približavanje Hrvatske EU i vrijednostima u čijoj je obrani antifašizam nastao i na kojima je EU utemeljena, zbog toga smo bili proglašavani nacionalnim izdajicama i ekstremistima od nekih HDZ-ovih političara, a prostački i fizički napadani od njihovih malo radikalnijih pristaša od kojih su neki danas aktivni u Krugu za trg, grupi koja već nekoliko godina traži micanje imena Trg maršala Tita.

Vraćanje imena Trg žrtava fašizma izglasala je Skupština grada Zagreba 2000. godine, poslije prvog odlaska HDZ-a u opoziciju nakon 10 godina vlasti i u prvoj godini mandata Milana Bandića kao zagrebačkog gradonačelnika

Vraćanje imena Trg žrtava fašizma izglasala je Skupština grada Zagreba 2000. godine, poslije prvog odlaska HDZ-a u opoziciju nakon 10 godina vlasti i u prvoj godini mandata Milana Bandića kao zagrebačkog gradonačelnika.

Danas, po rezultatima nedavno održanih lokalnih izbora, Bandiću bi za nastavak njegovog 18 godina dugog “gradonačelnikovanja” (s prekidom od dvije godine kad je 2002. prisiljen na ostavku zbog vožnje pod alkoholom i bjekstvom od policije i s prekidom od par mjeseci 2014. i 2015., koje provodi u istražnom zatvoru), trebalo još nekoliko ruku u zagrebačkoj skupštini .

Tih nekoliko potrebnih glasova Bandić pokušava dobiti od nedavno osnovane radikalno desne stranke Nezavisni za Hrvatsku koju vode Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, a čiji se program na nedavnim lokalnim izborima za gradonačelnika/cu Zagreba, osim općenitih fraza, svodio na zahtjev uklanjanja imena Trg maršala Tita.

Bandić je predlagao da građani referendumom odluče da ili ne Trg maršala Tita u Zagrebu, nadajući se da je to dovoljan ustupak desničarima izabranim u skupštinu Grada za njihovu podršku.

Skupština ima 51 vijećnika, Bandićeva stranka BM 365 dobila je 14 mandata, HDZ sedam mandata i podržati će Bandića jer mu treba podrška Bandićeve stranke u Saboru kako bi opstala HDZ-ova vlada, Bandiću treba još pet mandata kako bi skupio većinu, a točno toliko mandata imaju Nezavisni B. Esih i Z. Hasanbegovića.

Da bi dobio podršku Hasanbegovića i Esih, Bandić je odustao od vlastitog prijedloga i predložio da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg republike Hrvatske.

Mučan dojam koji ostavlja ova trgovina Trgom pojačan je licemjernim objašnjenjem da je ta odluka vođena brigom za dobro građana ili, kako to kaže Milan Bandić, “predlažem nešto protiv čega nitko normalan u ovoj državi ne bi imao ništa protiv, osim onih koji žele liječiti svoje frustracije”.

Članak Trg koji je umro od srama napisao sam 1990., kad je Skupština grada Zagreba potvrdila odluku svog Odbora za imenovanje ulica i trgova, donesenu po direktnoj Tuđmanovoj direktivi, da se promijeni ime Trgu žrtava fašizma

Micanje imena Trg maršala Tita imati će malo veze s odmjeravanjem Titovih zasluga i, s druge strane, “zapovjedne odgovornosti” za zločine nad zarobljenicima koje su počinile neke partizanske jedinice neposredno po završetku rata.

Bandićeva odluka vođena je nastojanjem da se domogne položaja gradonačelnika i primjer je političke korupcije koja je politiku dovela na zao glas – odricanja od proklamiranih vlastitih stavova da bi se osvojila odnosno zadržala vlast.

Za radikalne desničare i NDH nostalgičare poput onih koji su prije dvadesetak godina na Trgu žrtava fašizma organizirali protudemonstracije i u čijem je društvu bio i Hasanbegović, koji su uz fašistički uzdignute desnice i deranje “Za dom – spremni!” bacali kamenje, flaše i bombu sa suzavcem na mirne građane, činjenice i tako ne igraju nikakvu ulogu.

Danas su ti isti ili njihovi istomišljenici u Krugu za Trg.

Vraćanje Dalmacije Hrvatskoj koje se Ante Pavelić “iz pragmatičnih razloga” odrekao, pripajanje Istre Hrvatskoj prvi put u povijesti, svjetski ugled Tita i Jugoslavije kroz suprotstavljanje Staljinu i, kasnije, osnivanjem Pokreta nesvrstanih i, iznad svega, etička komponenta NOB-a neodvojiva od Titove ličnosti, borba protiv fašizma u njegovom najgorem, genocidnom, stadiju … sve su to argumenti koji do današnjih ostrašćenih revizionista ne dopiru.

Jer upravo ta etička komponenta Narodnooslobodilačke borbe, suprotstavljanje poticanju etničke mržnje i progonu drugih i drugačijih, jest ono što ih najviše smeta.

U tom smislu za njih se ne radi o vrednovanju Titovih zasluga i odgovornosti.

Radi se o micanju simbola NOB-a i poraza ustaškog režima, slično kao što ih je smetalo ime Trg žrtava fašizma, radi se o tome da se zločinački karakter ustaškog režima izbriše iz povijesti i iz iskustva koje prenosimo budućim generacijama.

Mučan dojam koji ostavlja ova trgovina Trgom pojačan je licemjernim objašnjenjem da je ta odluka vođena brigom za dobro građana ili, kako to kaže Milan Bandić, “predlažem nešto protiv čega nitko normalan u ovoj državi ne bi imao ništa protiv, osim onih koji žele liječiti svoje frustracije”

Za to će fabricirati falsifikate, pripisivati Narodnooslobodilačkom pokretu zločine koji su upravo karakteristični za ustaše, četnike i Hitlerovu soldatesku i to potkrepljivati besramnim lažima; kao, na primjer, Željka Markić koja na televiziji tvrdi da je Tito bacao djecu u jame (HRT 3, 25. lipanj 2017.).

Radi se o reviziji povijesti ne bitno različitoj od one opisane u Orwellovoj 1984., gdje se prošlost prilagođava potrebama sadašnjosti, gdje se ulice Lole Ribara ili 8. maja preimenuju po nekim opskurnim austrijskim generalima i pukovnicima jer se događaji koje Lola Ribar i 8. maj simboliziraju nisu trebali nikad dogoditi, gdje se kao jedan od razloga micanja Titovog imena iz topografije Zagreba navodi njegova nedovoljna demokratičnost, a u isto vrijeme pola zagrebačkih ulica i trgova dobiva imena srednjovjekovnih kraljeva i knezova kojima demokratičnost i čovjekoljublje nije baš bila jača strana.

Zemlja u kojoj vladajuća politika podiže spomenik teroristi i ubojici Miru Barišiću, a uklanja s ulica i trgova svog glavnog grada sjećanje na Tita, u ozbiljnim je problemima.

    •  Reagiranje AFL na kolumnu Anne Marije Grünfelder od 1. 12.
    •  Otrovni govor mržnje na tragu notornih nacističkih izjava
    •  Noć kad se nacistička mržnja počela pretvarati u opsesiju
    •  Žene moraju sačuvati kontrolu nad vlastitim tijelom
    •  Krik slobode
    •  Milanovićeva izjava o obitelji Zec je sramotna
    •  Pitanje Milanoviću "o tome"
    •  Zov na ubijanje i klanje je kronična bolest hrvatskog društva
    •  Zaustavimo relativizaciju ustaških ''cvjetova zla''
    •  Mirko Graorac žrtva montiranog procesa poput Dreyfusa

> Svi tekstovi ovog autora