novinarstvo s potpisom
6.2. Baština i identitet
Svi spontani procesi kakvi su se, grubo rečeno, događali do renesanse ili, očitije, do industrijske revolucije, postali su dio svjesnog upravljanja prošlošću i ljudskim iskustvom općenito. Povijest nikad nije bila posve spontana, ali mogla je biti spontano interpretirana.
Od vremena industrijske revolucije i formiranja nacija, sve je dio svjesnog poduhvata, stvaranja, interpretacije i afirmacije željenog sustava vrijednosti, koji nas čini onima koji jesmo. Ako se spontanost može braniti kompulzivnošću ili iskrenošću, svjesnost o tim procesima pretvara se u upravljanje prošlošću.
Muzeji i ostale baštinske institucije najprije su to bili, upravljanje kolektivnom memorijom (s raznim ambicijama), ali se već nekoliko desetljeća promeću u sektor koji bi da ima važnu ulogu u upravljanju društvom, u društvenom projektu, tj. da izravno služe razvoju društva[i].
Ovdje nije namjera jednostavno definirati kulturu, posebice jer se često upotrebljava kao sinonim za baštinu i identitet. Ako je kultura ono što smo u društvu ”uzgojili” kao duhovnu nadgradnju, a tiče se umjetnosti i humanizma općenito, onda će pojmovi baštine i identiteta biti njezina preciznija određenja.
Kultura, doduše, jednako pripada obrascima društveno formiranog znanja, ponašanja, vjerovanja i simboličkih vrijednosti kakvi se prenose unutar neke zajednice ili skupa zajednica.
U dva stoljeća otkad kao pojam postoji, smatrana je oblikom napretka i uspjeha u izgradnji i profinjavanju kriterija vrijednosti, ma čega se ticali, ali prvenstveno ljudskog kreativnog i moralnog stanja, pa je odatle i naša riječ uljudba.
Baština je dio kulture koji se sastoji od skupa vrijednosti, prepoznatih, istraženih, zaštićenih i komuniciranih kao identitet.
Kad biste bili prisiljeni napustiti sve što imate i mjesto gdje živite, što biste ponijeli? Nešto što svjedoči o vašoj egzistenciji, o svemu što vas čini baš takvim kakvi jeste, neponovljiva jedinka među milijardama drugih.
Znanje prethodi svemu i čuva nas da nas ne prevare (izolirane) činjenice: količina uređenog, istraženog znanja smanjuje takvu mogućnost. Ali, ako je išta moglo biti blisko mudrosti, to bi trebala biti baština, zato jer je ona izabrano, prosijano, potrebno i moralno utemeljeno znanje.
Idealizam ili ne, baštini je jedini pravi cilj mudrost, a tamo gdje se nađe u čistom stanju, bez iskušenja i loših ambicija kojima može biti transfer ili krinka, tamo je sazdana od mudrosti.
Sve ostalo je ili samo znanje (sirovi materijal koji tek znanstvenicima i specijalistima nešto govori) ili pak slijed zabluda, mistifikacija, netočnosti, vulgarizacija ili improvizacija.
U stvarnosti, baština je aglomerat znanstvenih činjenica, kolektivnog pamćenja, tradicija, mitova i narativa, kojima društvena zajednica sankcionira ukupnost tih elemenata u javnu memoriju.
Kod značajnih teoretičara[ii] baština ne kotira visoko jer je, smatraju, kompromitirana pretvaranjem u manipulirane, malo vrijedne narative, formirane lošom društvenom savješću, bilo da služe politici (školski udžbenici) ili profitu (kao industrija baštine).
Ako se oslonjivost i relevantnost institucija javnog pamćenja (IJP) traži u suhom i neatraktivnom znanstvenom diskursu, rezultati nisu ohrabrujući.
Institucije javnog pamćenja nisu znanstvene nego komunikacijske institucije, ali to nije moglo biti jasno sve dok je jedini uvjet da bi netko postao kustos bio završen studij neke temeljne akademske discipline ili, u slučaju arhiva, povijesne ili pomoćne povijesne znanosti. Ali, u njima je znanstveni diskurs pružao sigurnost.
Jednostavna zabluda bila je da se, recimo muzeji, smatraju znanstvenim ustanovama, doduše s javnim pristupom, a kustosi znanstvenim djelatnicima izvan sveučilišnog sustava[iii]. Ta se sigurnost održavala, kako gdje, evo cijelo stoljeće, ali više nije moguća.
Institucije javnog pamćenja moraju potražiti sigurnost u smionom sudjelovanju u stvarnosti.
Znanstvene u svojoj podlozi, komunikacijske ustanove inače, pa ni IJP, nisu primarno proizvođači znanja. To su znanstveni instituti, fakulteti, grupe i pojedinci kojima je to profesija. Njihovo je poslanje da sudjeluju u promjenama suprotstavljajući se, posvajajući ih ili pak služeći im. Velik je to i značajan zadatak, dostojan da ga obavlja posebna profesija.
Razna su polazišta u građenju identiteta i nikad nisu bila bez iskušenja, ali, bar načelno, svi će se složiti da su polazišne vrijednosti pozitivno usmjerene:
Čini se da je čovjekova nagonska potreba da preživi usmjerena na ostavljanje pozitivnih, socijalno prihvatljivih, afirmativnih tragova, na svaki način uvjerljivih impresija na potomstvo, na one koji dolaze: malo je osoba koji takvo što ne pokažu u trenutku fotografiranja, bar nečim.
Unatoč činjenici da baštinske institucije danas imaju djelomično razvijenu profesionalnost[iv], strukovnih zabluda ne manjka, posebice u manje razvijenim ili traumatiziranim zajednicama.
Postoji stalno iskušenje da se strahom od nestajanja, manipulacijom (najčešće u političke svrhe, zbog stvaranja ili opravdavanja sukoba) i komodifikacijom (zbog izloženosti i rastućoj važnosti baštine za svijet profita) – konstruira lažni identitet.
___________
[i] Od 1974. ICOM, svjestka muzejska organizacija pri UNESCO-u definira muzeje kao ”stalnu ustanovu u službi društva i njegova razvoja” (ICOM Statutes, adopted by the 11st General Assembly (Copenhagen, Danemark, 14 June 1974)
[ii] Lowenthal, David. Past is a Foreign country. Cambridge University Press, Nov 14, 1985
[iii] Prirodoslovni muzeji još do danas drže živom svijest o svojem sveučilišnom statusu.
[iv] Za struku, tj. profesionalnost potrebno je, među ostalim, obvezno obrazovanje koje nadilazi usku akademskutj. znanstvenu specijalnost i predstavlja obrazovanje za specifičan radni proces koji se u baštinskim ustanovama odvija.
(6. poglavlje – u nastavcima – knjige prof. Tomislava Šole, ”Javno pamćenje – Čuvanje različitosti i mogući projekti”, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, veljača 2014.).
(Nastavlja se).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.