Virus političke nervoze

– Šta su ovdje svi ovako nervozni? – pita Mido odmoran i preplanuo od planinskog zraka. – Čak i konobar. Kad sam mu kavu tražio kao da sam mu prst u oko gurnuo… Kao da sam mu ja kriv što još nije bio na odmoru.

– Jest. To sam i ja prvo primijetio. Najgori su ovi što se još nisu pomirili da su izgubili vlast – ni moj drug mnogo ne zaostaje. I on je ostatak starog godišnjeg odmora proveo izvan Sarajeva.

– Ili ovi što su shvatili da ih to uskoro čeka – dodajem daleko od svakog odmora.

– Ma, vraga su shvatili – Mido će. – Takvi to ne shvate ni godinu poslije toga. Gledaj Bakira. Nervozan je kao i Dodik koji je osvojio vlast.

– Misliš ukrao… – moj će drug s upadicom.

– Kao i Vučić koji svaki dan cvili i sve uokolo optužuje… – ne da se Mido smesti. – Sjećate li se onog crtića o onom patku Calimeru…

– Ljudi moji, svašta sam vidio, ali ovoliko nervoze kod vlastodržaca nikad i nigdje nisam vidio u takvoj količini i zgusnuto na tako malo prostora i u tako malo vremena – pokušavam se posve uključiti. – Eno i onaj Plenković za koga sam u početku mislio da je nekakav intelektualac, ponaša se kao zadnji nervozni luzer.

– S obzirom na njihovu nervozu nitko od njih ne bi imao šanse ni za prosječnim kartaškim stolom – kaže moj drug. – A tek kako bi ih Doc Holiday pobucao?!

– Ma oni su obične plačipizde koje funkcioniraju tek kad su zaštićeni imunitetom, policijom, tajnim službama, pravosuđem, paktom s kriminalcima, podaničkim medijima i stranačkim kultom ličnosti… – Mido će precizno dijagnosticirati stanje.

– Ih, tako bi Al Capone u vladanju nadmašio i kraljicu Elizabetu, i Tita… – moj će drug.

– Gledam sinoć Dodika, pa čovjek je zreo za dva godišnja odmora i dva dobra psihijatra… – dodam.

– Vučić plače, cvili, kao i prije nego sam otišao na odmor. Čujte mu samo onaj pizdunski glas. Za njega je Brnabićka muškarčina. Plače Vučić da njega niko ne pita hoće li na odmor, na more i slično… – kaže Mido. – Njemu i Srbiji je svaki dan – najteži dan. Ali svaki dan ove godine. Da barem jednu večer prođe mimo kamere…

– I Bakir cvili, nakon što su mu ženu otkantali, u stranci mu se već govori o kultu ličnosti…

– U Hrvatskoj, ni sa sindikatom čistačica, a kamoli sudaca ili liječnika, nitko bez Plenkovića ne smije ni razgovarati, a kamoli pregovarati… A tek kakvu odluku donijeti!?

– Vidjeli smo kako su olako spremni likvidirati protivnike, kako i koliko mogu krasti, vidjeli smo koliko znaju lagati, prijetiti nezavisnim novinarima, kočijaški psovati, ali nikad se dosad nije mogla vidjeti tolika količina nervoze… Nikad. Možeš je nožem rezati kao sir.

– Zovem se Nervozna – rekao bi Orhan Pamuk.

– U pravu si. Ne treba ti ni sekunda psihološkog ili psihijatrijskog studija da bi to vidio. Zadnja nena u mahali to vidi…

– Jest, jest… Neku večer kaže mi komšinica: A, što nam je Bakir nešto propo, pola ga nema… Lice mu se izobličilo.

– Pa svi su. Samo im gledaj face… Zreli za odmora…

– Za Vrapče ili Remetinec… Ili takvih nekih mjesta u BiH i Srbiji…

– Gledaj Dodika, zna li se on više iskreno nasmiješiti čak i svojim unucima? A sjećate ga se onako punog sebe, kad mu nešto ide… Sa širokim osmijehom… Trijumfalnog… Sad skuplja okolo neke milijune, treba vraćati od svijeta posuđeno, a u vlastite džepove strpano…

– Nasmijaniji Dario Kordić od svih njih… Hahahaaa….

– Vidjeli ste onaj kiseli Vučićev smiješak, kad mu ona Slovenka usred Beograda očita bukvicu o slobodi tiska, o protestima…

– Jadni li su njihovi narodi s njima… Ustvari, jadni smo mi s njima.

– Nisu jadni, nego glupi. I neka im se to događa. Ustvari, neka nam se to događa – oštro ću. – Bolje nismo ni zaslužili.

– Hej, ne kvari mi priču – Mido će. – Samo me zanima nervoza. Ja odmoran. Planina super, društvo super. Janjci… Hej, termička obrada četveronožaca… Zaporci… Hladno pivo, domaća kruška… A došao ovdje, prvu večer iz tv-ekrana u sobu mi nahrli nervoza. Ispuni mi stan do vrha. Kažem ženi otvaraj prozore, pogušit ćemo se. Ona me gleda… Pita se šta mi je…

– Zašto upali televizor? – moj će drug. On, koji ga ni noću ne gasi.

– Koji toksičan svijet – Mido će. – Mislim do mene je, u ovih desetak dana sam se skroz proventilirao, pa mi i ovo malo dodira sa stvarnim svijetom smeta. Ali, ne. Jarane, ovo što gledamo politička je psihijatrija na otvorenom… Psihijatrija in vivo. Psiho-rijaliti šou. Pa, je li nekad netko od vas vidio, evo recite mi, ovoliko bolesno nervoznih političara u svijetu, koliko ih se u nas pojavi u prvih deset minuta tv-dnevnika…

– Virus političke nervoze – dodam tobože nezainteresirano.

– Hej, dobro si rekao. Političara – ne da se moj drug smesti mojom upadicom. – Ovi naši jedva da su vrijedni i naziva političar… Pravi ozbiljni političar, pogotovo državnik, čovjek od kakvog-takvog integriteta, pa makar i u toj najgoroj, najkurvanjskijoj od svih branši, zna se barem ponašati. Ovi naši su manje-više svi odreda seoski đilkoši, kleptomani, kokošari…

– Lako je bilo Titu, on zdimi na Brijune, na Brdo kod Kranja, u Karađorđevo, u Igalo… pa se odmara, zapali kubu, natoči Chivas Regal, zapliva, primi pod ruku Sofiju Loren ili Elisabeth Taylor… A vidi ovih naših jađa, nit znaju što je kuba nit što je Chivas Regal… Obična seoska liga… Ponetko dobaci do kantonalne – počinje se Mido vidljivije zezati.

– A i ništa ne jebu, ne kurvaju se… Da su barem kao pola Berlusconija. Ovi naši, poslije dnevnih lopovluka, najdalje što dobace je crkva ili džamija – dodade moj drug. – Oni i kad se odmaraju, zavuku se u svoje kućetine, ograđene visokim zidovima, kao da su na Kosovu, i akšamluče uz šerbe…

– Super. To je prava dijagnoza! Vidi ih samo… Vučiću autoritet Šešelj s četničkim pjesmama i Coca-Colom, malo i Putin; Čoviću Natanjahu, ali tek nakon što mu je obećao promijeniti nazive mostarskih ulica; Bakiru Erdogan i islamska braća; Dodiku Lukašenko i Orban, Plenkoviću duhovni babo Šeks… – ne zaostaje Mido za mojim drugom. – Jedino im još fale Kim Jong-un i Ali Hamenei…

– Ja koji bi to dernek bio! Korida u Čevljanovićima! – moj će drug.

– Vidim ja da ste vi svježi, odmorni, vama je do zajebancije. Odoh i ja ovih dana na odmor. Ako ništa drugo da mi se malo popravi dioptrija, perspektiva, da malo osvježim pogled na svijet… – pridružim se. Što ću drugo?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software
    •  Mali podli psihopat! ŠČ!

> Svi tekstovi ovog autora