Vjera otvara oči duše da dobro vide i sebe i druge

Vjera je spremnost da (me/te/nas) Bog mijenja dok ne postanemo živa slika Isusa Krista. Nitko se ne može približiti vatri i ne biti osvjetljenjem i ugrijan.

Vjera nije tek traženje nečeg od Boga. Vjera je traženje i nalaženje Boga samog. Naći i upoznati Boga je najveće uslišanje. Nitko ne može naći Boga i ostati isti.

Vjera je proces preobrazbe koji ispod neba nikad nije dovršen, sve dok ne dođemo u nebo. Zato na zemlji nema gotove, savršene vjere. Zato grešnost uvijek ostaje jedna od obilježja vjernika na zemlji.

Što je u vjerniku na zemlji više Boga, to je u njemu manje zloće. Poziv vjernika je, među ostalim, (po)stati dobar čovjek. Bog je ljubav. Nitko ne može biti ispunjen i Bogom i mržnjom. Ili – ili.

Za vjernika sve u životu ima smisao u Bogu. To će mu biti otkriveno kad prijeđe smrtni prag. S ove strane groba čovjek te spoznaje ne bi mogao nositi.

Bog nas stavlja među druge da nas nauči poniznosti. On može boraviti samo u poniznoj duši. Zato vjernik mora proći putem poniženja i odbačenosti. Jedino se tako uči lekcija. Zato vjera ne računa s društvenim častima i moći.

Vjera otvara oči duše da dobro vide, među ostalim, i sebe i druge. Ono što vide je gola istina. Ona je teška. Zato nam Bog vidjeti istinu daje kad smo zreli za njezino nošenje.

Vjernik se ne boji smrti. Ona je za njega tehnička stvar. On već na zemlji živi predokus neba.

Vjera je odraz Božje slave u ljudima. Što je više Boga u ljudima, to je njegova prisutnost u svijetu očiglednija. Zato svijet Boga nikad neće moći upoznati bez vjernika, kršćana.

Što su vjernici dosljedniji svojoj vjeri, to je Božja prisutnost u svijetu to veći argument, koji ni najokorjeliji nijekatelji Božje opstojnosti ne mogu ignorirati. Zato se Bog želi proslaviti u onima koji su povjerovali, da bi i oni koji ga nisu upoznali imali priliku susresti ga. Zato je Božju slavu u svijetu najprije potrebno tražiti u ljudima. Vjernicima. Tu je Bogu omiljelo nastaniti se.

Stoga, vjera nije tek neki stav ili sustav učenja o Bogu. Ona je, još više, svjedočanstvo za Boga. Koliko je Njega (Boga) u nama, toliko će biti dostupniji drugima.

Nitko i ništa ne odbija od vjere i Crkve kao oni kojima isto služi da društveni probitak i grabljenje moći. Evanđelje Isusa Krista tu nema mjesta.

S radikalnim društvenim pojavama tekuće godine u hrvatskom društvu, primjetno je intenzivnije korištenje vjere u medijskoj samopromociji. Ocvale i wannabe showbuissnes zvijezde, aspiranti na pozicije u političkom teatru, mesijanski kompleksaši, bivši Marxovi štovatelji koji žele popraviti vlastitu prošlost… Takvi i njima slični hvataju mjesta u vlaku političko – religijskog populizma. Isus Krist kao lice medijske kampanje.

Za vjernika neprijatelji nisu neprijatelji, nego okrutni prijatelji, jer je vjernik pozvan za njih moliti i iskazivati im milosrđe. To je vid vjere koji u isto vrijeme zadivljuje i zbog svoje izazovnosti vjeri daje dodatnu težinu. Vjernik ne moli za poraz neprijatelja, nego za njegovo obraćenje. Izazov za vjernika je pokloniti se žrtvi neprijatelja.

Nitko ne zaslužuje biti izložen bilo kojem obliku nasilja ili diskriminacije zbog svojih stavova, a kamo li biti ubijen. To je zlo i grijeh.

Medijsko opravdavanje nasilja i ubijanja, makar implicitno, sudjelovanje je u nasilju i ubojstvu.

Krajnosti ni u čemu u životu , pa i u politici, nisu dobre. To vodi rascjepu društva i opravdavaju vlastitih stavova suprotnim krajnostima. Često u različitim fazama u suprotne krajnosti idu isti ljudi. Ovisno o interesu. Metode i rječnik su im uvijek isti.

Kršćanin nema imaginarne ideološke neprijatelje. On ima ljude koji drugačije misle. Čak i kad ga mrze, za njih je pozvan moliti. To nisu neprijatelji, nego surovi prijatelji koji ga potiču na osobno propitivanje i rast u vjeri. Njihovo je suprotstavljanje za kršćanina kušnja, sve do mučeništva.

Vlastiti se identitet ne može graditi isključivo na suprotstavljanju drugima. To je identitet bez sadržaja, koji uvijek treba neprijatelja. Kad ga nema, stvara ga i konstruira. U suprotnom je nitko i ništa.

Sloboda je suživot različitosti. Slobodan čovjek ima pravo imati različite pristupe i poglede na iste stvarnosti. Bez toga, društvo tone u jednoumlje.

Svako je zlo opasno i perfidno. Najopasnije je zlo iz vlastitih srdaca i redova, jer smo ga skloni skrivati, nijekati i opravdavati.

Kršćanin vjeruje u vrijednosti evanđelja Isusa Krista. One su uvijek jasne i iste. Svi drugi pojmovi vrijednosti, pa i pod nazivom tradicionalne, su vrlo rastezljivi i pod njih se svašta može strpati. Kod Krista smo sigurni.

Domoljublje je naravna krepost. Nacionalizam je izvitopereno domoljublje. Nema velikih i malih domoljuba. Svoju zemlju ili voliš, ili ne. Nema treće. To je kategorija za koju se odgaja, a ne nameće. Nacionalni identitet je široka lepeza različitih podidentiteta, koje sve ujedinjuje ljubav prema svojoj domovini. Tu nema jednoznačnosti.

Druga i drugačija mišljenja za vjernika nisu prijetnja, nego poticaj da svoju vjeru i stavove proizišle iz nje produbljuje, propituje i jača. Vjera koja nema oponente ne svjedoči. Crkva kojoj svi povlađuju nije Kristova.

Zato je za rast vjere i njezina produbljivanje nužno pluralističko društvo i sekularna država, koji jedini omogućuju da vjernik svoju vjeru živi u slobodi i izgrađuje u odnosu na druge i drugačije. Vjera jača pred izazovima za koje su nužna različita mišljenja i stavovi. Bez toga vjera ostaje učmali sustav uvjerenja koja bivaju prihvaćena pukom inercijom. Takva vjera ne živi, nego životari i pretvara se u tradiciju, folklor. U njoj stari odlaze, a mlade nema što oduševiti za Krista.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Naličje i maske svetoga
    •  Crkva poniznih
    •  Država koja više brine za privilegije nekolicine propada
    •  Bog iz kovčega i Bog u nama
    •  Kršćaninu je mjesto na strani suprotnoj od čopora
    •  Zašto je važno podržati studente u Srbiji?
    •  Od datuma slavljenja Bogu je važniji sadržaj - što slavimo
    •  Bog među nama
    •  Misli mi lete Vukovaru
    •  Bog spektakla i Bog skrovitosti

> Svi tekstovi ovog autora