novinarstvo s potpisom
Ako predsjednik susjedne države za tvoju državu kaže da je ”shit država” ili ”sve je to šaka jada”, možemo to ocijeniti uvredljivim ili krajnje uvredljivim govorom, možemo reći da je to neprimjeren, nediplomatski jezik.
No nakon toga bi se u svoja četiri zida barem netko trebao zapitati jesmo li mi i koliko smo uistinu ”shit država” ili ”šaka jada” kad nas netko tako vidi (ako već sami to nismo spoznali), a ako jesmo ili nismo zašto smo takvi u tuđim očima. Je li to samo stvar perspektive, kuta gledanja, samo stvar percepcije?
To, dakako nipošto ne znači da na državu tog državnika već iz Beča ne gledaju isto i slično kao on na druge… Kao na shit državu punu korupcije ili kao na šaku jada iz koje bježe iole školovani kadrovi.
Da, pitanje je perspektive, počinje li otužni Balkan već od Krležine zagrebačke fotelje u Esplanadi ili od bečkog Ostbahnhofa. Ali i ne samo perspektive!
Iz osobnoga iskustva znam kako ne može čovjek ostati nedirnut na pitanje istinski dobronamjernog čovjeka iz inozemstva: ”A je li Sarajevo još uvijek onako prljavo?”
Ili ipak može, jer prošlo je sedam-osam godina kako je sadašnji visoki predstavnik u BiH iskreno začuđen rekao kako nije Dodik kriv i za sve ono smeće, bijele vrećice na drveću uz Bosnu, od Sarajeva do Doboja, koje čak ni ”oguglalo” (ovo, napominjem, nema veze s guglanjem!) oko ne može previdjeti. A stvar se otada nije promijenila!
Razumljivo je da volimo biti lijepi, kad već jesmo u svojim, i u tuđim očima. To je tako normalno. Nitko ne voli da ga netko izvana ili, pogotovu, netko iznutra, ruži pred svijetom.
U tom velikom samoljublju još samo da naučimo razliku između zemlje, domovine, društva i države. No nije to jedino što ne znamo…
Da, vrijedi se zapitati, što smo sami u tom smislu spremni učiniti za vlastiti ugled, ljepotu, osim pričati mitomanske priče kojima se svijet ionako smije.
Sudeći po izjavi rečenoga državnika, kvalifikacija se odnosi na ono što jest država, na njezine institucije i pritom sve smiješno ili otužno, što one čine ili ne čine na podsmijeh ili sažaljenje okolice.
Institucionalno, bit će da je čovjek više nego u pravu. Izvaninstitucionalno pogotovu!
Ljudima iz vodeće stranke je sitnica što je s teškim optužbama na račun djelovanja te stranke izašao član predsjedništva te stranke i ministar iz te stranke. A onda im je sitnica i to što više nije u toj stranci.
Potom počinje minimiziranje tog čina i vrijeđanje tog čovjeka da bi se valjda sakrilo sve ono zbog čega je izišao, a što nipošto i nigdje nije sitnica. Jer nisu sitnice ni slučaj s respiratorima, ni slučaj s izbornim krađama, ni gubitak vlasti u najbogatijem kantonu…
No stoga je, najednom krupna stvar to što njihov predsjednik nije pozvan/otišao u Beograd, a optuživao je one koji su na isti način bili u Zagrebu, pa je potom, gle, također ne poštujući institucije vlastite države (To je shit-država!?), i sam bio i tamo tim činom i tako rušio institucije države, kako reče još jedan član iz samog vrha te stranke.
A posjeti i Zagrebu i Beogradu jedva da su bili što više doli privatna igranka. Drukčije svi oni, osim kao folklorna skupina, i ne mogu nikamo vani. Da, možda malo u Bruxelles po još jednu dopunsku lekciju za učenike ponavljače.
A onda se pokaže i da su i mediji u BiH ”našpanani” na isti format. Čak i oni tzv. nezavisni, gdje nevjerojatno agresivni novinar pita austrijskog diplomata Johanna Sattlera u vezi s ocjenama Europske komisije o nenapretku BiH na euroatlantskom putu: ”Što bi zadovoljilo Europsku komisiju?”
Zašto? Da ne izgubimo godinu, da samo padnemo na popravni, da dobijemo jedva prolaznu dvojku?
Nevjerojatno!
Zar BiH treba zadovoljavati EU, EK? Zar ne treba nešto uraditi za sebe i svoje građane? Dati im barem mrvice od onoga što imaju prosječni Europljani, kad se već hvale tisućljetnom kulturom, tradicijom, pripadnošću Europi…?
Zar BiH nema prvotnu obvezu prema sebi, svojim građanima, narodima? Dati im koliko-toliko normalan život, vladavinu prava, sređene institucije države, zdravstva, školstva, socijalne skrbi…?
Ovdje kad kažemo BiH, da ne bude zabune, mislimo na političku vrhušku, jer ona je ta koja uporno odbija napredovati na europskom putu; ona ista vrhuška koja nerijetko tu istu Europu optužuje za nerazumijevanje BiH.
Jer, pobogu BiH je, zbog svega što je proživjela, trebala mimo svijeta i preko reda biti primljena u EU…
Sve nešto razmišljam: pa, nije valjda Norveška svoju zemlju sređivala zbog očekivanja EU, EK ili nekakvog Johanna Sattlera…? Zbog njih je, prije će biti, Norveška odbila ući u EU, ali sve ostalo je radila, a to je i normalno, samo za sebe! Za svoj boljitak, za boljitak svojih građana!
Zar se zemlja, država, društvo, domovina dovodi u red zbog komšija? Zbog mišljenja nekakvih Bruxellesa? Zar se stan usisava, brašina briše, prozori ili ćilimi peru, zar se mi kupamo zbog komšija, pitamo se kad se već ne pitaju svi ti Balkanci od Zagreba do Stambola?
Hej, novinari, vi što tobože postavljate upite odgovornima, kad se već oni sami ne zapitaju nad sobom, tražite od njih da srede svoju zemlju, pa makar nikad ne ušli u EU i makar vječito ostali kao Norvežani…
Ili i vi mislite da bi nam EU trebala gledati kroz prste zbog onoga što se događalo krajem prošloga stoljeća? Čime biste se vi zadovoljili da vaša država uradi za sebe? Da se malo umije, opere odjeću i očisti cipele? Obriše bale ispod nosa?
Ili da kupi desetke novih skupih auta, a njihovi političari skupa odijela (u kojima mnogi od njih izgledaju kao priučeni konobari) da ne hodaju poput tamo nekih saborskih zastupnika odjevenih kao za ”teferič na Ilidži”, kako to reče predsjednik iz susjedstva?
Čini li odijelo čovjeka? Čine li skupocjena odijela, skupocjeni automobili, skupocjene vile legitimaciju jedne zemlje za EU? Ili su skupocjena odijela, automobili, vile tek legitimacija za elitni klub mafije?
Da, ako nema vladavine prava, ako institucije države u dvije godine usvoje manje zakona nego sabor susjedne zemlje u jednom tjednu.
Niste vidjeli njemačku kancelarku, austrijskog predsjednika, švedskog premijera? Ne, nemojte sad uspoređivati naše i njihove. Samo se u sebi zapitajte zašto to migranti iz islamskih zemalja Afrike i Azije, te iz europskih zemalja (Hrvatska, BiH, Srbija, Kosovo, Bjelorusija…) masovno žude, ginu za Zapadom…
Ako vam je teško razmišljati, jer to i inače ne radite, onda vjerujte svojim političarima i njihovim medijima kako je sve oko nas sitna stvar: i kritički osvrt, i napuštanje stranke, i tuđe kvalifikacije stanja u kojemu smo, i tamo neki kritički pogledi ljudi koji tobože nisu domoljubi (jer zna se tko je domoljub!).
Ne, nemam ni vremena, ni prostora, a ni želje sve pobrajati, tek ukazujem na neke od stvari zbog kojih ima smisla razmišljati: mrzi li to nas Europa koja nas neće u svoje društvo, mrze li nas strani diplomati i državnici koji nam manje ili više diplomatski ukazuju na stanje u državi i društvu ili, pak, mi sami toliko ne volimo svoju zemlju da nas za nju i nije briga doli na nekoj deklarativnoj ravni i to samo onda kad nas netko naruži kao lošeg, musavog i neurednog učenika u razredu.
Ili još uvijek ne vidimo ili nam je svejedno što naši političari toliko mrze, čak preziru svoje narode i građane? Meni je toliko mazohizma teško razumjeti, a toliko uvreda zdrave pameti teško podnijeti.
A evo opet će nekakvi izbori!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.