novinarstvo s potpisom
Republika Hrvatska je država. Znamo to po tome što ima zastavu, grb, himnu (što imaju i mnogi koji nemaju status države), znamo po tome što je međunarodno priznata pa je njena zastava i pred sjedištem UN-a u New Yorku, znamo po tome što ima vlastitu valutu, teritorij, stanovništvo, nekakav pravni poredak koji uključuje i poreze, granice koje kojekako kontrolira.
Republika Hrvatska sve je manje država, a sve više ju se može svesti za pitanje koje odražava čuđenje, poput naslova novog filma Vinka Brešana ”Koja je ovo država”. Ova je država postala privatno vlasništvo kojekakvih mutikaša i smutljivaca, da se poslužimo rječnikom čovjeka kojega se smatra utemeljiteljem ove države, dakle riječima Franje Tuđmana.
U niti 48 sati bili smo izvrgnuti invaziji ”tih i takvih” (još jedna omiljena fraza Franje Tuđmana) koji su nam marno dokazivali da je Hrvatska sve manje država, sve više privatna svojina koja se koristi kako se kome, onome tko je na državnom položaju, prohtje.
Eto, dakle, moguće je bez ikakvih problema posuditi državnu imovinu i odvesti je sebi doma ne bi li vlastito dijete, maloljetno, uživalo na državnoj imovini. Učinio je to Mirko Damjanović, ravnatelj Državne ergele Đakovo i Lipik. On je 22. prosinca dovezao konja doma kako bi ga njegov sin mogao jahati.
Konj je zbacio Damjanovićevog sina, istrčao na prugu i na njega je naletio teretni vlak. I eto, dakle, štete za državnu imovinu zato što je netko dovezao sebi doma državnu imovinu tretirajući je kao neku vrstu stečenog prava koje ide zajedno s imenovanjem za ravnatelja Državne ergele.
To kako Damjanović namiče pokretnine za rekreativne potrebe svoga sina, ništa je prema onome kakve savjete daje pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Nenad Križić ljudima ne bi li riješili svoje nekretninske stambene probleme.
Križić je Mariju Vrbaniću koji bez prihoda živi u Vukovaru u unajmljenom stanu, na Vrbanićeve upite o mogućnosti rješavanja njegovog stambenog problema (ako može 45 metara četvornih, važno je da mama ima svoju sobu, Vrbanić može spavati i na podu) predložio da provali u neki od praznih stanova u Vukovaru.
Sve bi se to sredilo tako da svima odgovara, ponajviše Vrbaniću, jer Križić će razgovarati s državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikolom Mažarom i objasnit će mu da na provalu, skvotiranje po državnom nalogu, ”malo okrene glavu”. Križićevom šefu, ministru Tomi Medvedu, glavni je problem u cijelom slučaju to što Vrbanić nema status hrvatskog branitelja i to treba nekako objasniti javnosti.
To što ima Spomenicu Domovinskog rata, a nema status branitelja, time se sada nećemo baviti, kao što se nećemo baviti niti time što je Vrbaniću, čovjeku bez prihoda, ponuđena mogućnost da dobije kredit ne bi li sebe i majku stambeno zbrinuo. Takve kreditne mogućnosti ne nudi valjda niti jedna banka.
Problem jest u tome što je Ministarstvo hrvatskih branitelja, Križićevim rječnikom, ”malo okrenulo glavu” od svog pomoćnika i umjesto da se fokusira na to da pomoćnik u Ministarstvu predlaže stambeno zbrinjavanje provalom, ono to ignorira jer valjda je stambeno zbrinjavanje provalom, sutra možda izbacivanjem (ima još iskusne ekipe iz devedesetih godina) najjednostavniji način stambenog zbrinjavanja.
Njima treba pridodati i ministra obrane Damira Krstičevića koji sam zaslužuje mnogo više od jedne kolumne (primjerice, jednu smjenu).
Nakon što je mjesecima posao s Izraelom predstavljao kao gotov posao, a dva F-16 Baraka u hrvatskoj floti najavljivao na proslavi Oluje 2020. godine (baš uoči parlamentarnih izbora), nakon što je sve propalo iako je natječaj bio odličan, a sljedeći će, kako nam je rečeno, biti najbolji, Krstičević se preko noći prebacio od čovjeka koji je zagovarao kupnju polovnih izraelskih aviona do čovjeka koji samostalno najavljuje, kao da je vlasnik Hrvatske i pripadajućeg joj proračuna, da je Hrvatska najbliže tome da kupi nove američke F-16.
U trenucima lagane krize izazvane propašću posla, još krajem prošloga tjedna kazao je i nešto što je doista točno, kazao je da je za sve što se tiče kupnje aviona kriva SDP-ova vlada jer je zadatak nabave ”ostavila nama”.
Jest, to je razlog za uprijeti prstom u SDP-ovu vladu, Zorana Milanovića i Antu Kotromanovića jer samo neodgovoran netko tako kompleksan posao može ”ostaviti njima”, kako bi Tuđman kazao ”tim i takvima”.
Pa kad već živimo u takvoj državi u kojoj šef Državne ergele samostalno posuđuje konja za sina, u kojoj ministar obrane izvodi lupinge, mijenja stavove, a što je sve teško razumjeti jer njegov hrvatski podsjeća na malo dorađeni hrvatski jezik Tihomira Oreškovića, kad pomoćnik ministra branitelja savjetuje rješavanje stambenog problema provalom, koga uopće treba čuditi da biskupi po šumama hodaju naoružani puškama?
(Prenosimo s portala Novog lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.