75 godina plus 352 crkve pod istim krovom

Ovih dana se najveći dio kršćanstva prisjeća 75. godišnjice osnutka Svjetskog vijeća crkava (World Council of Churches – WCC). U Amsterdamu su 23. rujna 1948. godine 351 delegata, kao predstavnici 147 crkava različitih kršćanskih denominacija i konfesija, službeno utemeljili WCC.

Danas je WCC zajednička kuća pod čijim se krovom nalaze 352 članice.

Cilj utemeljenja WCC-a je bio izgradnja međusobnog povjerenja, traženje jedinstva i veće uzajamnosti te suradnja dotad odvojenih crkava. Sasvim u duhu ekumenizma koji želi njegovati uzajamno poštivanje različitih i graditi mostove mira i suradnje u svrhu promicanja općeg dobra.

Kamen temeljac za taj prijelomni događaj je položen već 1910. godine na glasovitoj Svjetskoj misijskoj konferenciji u škotskom Edinburghu. Stoljećima prije toga crkve su uglavnom egzistirale odvojeno, izolirane jedne od drugih, promatrajući se sumnjičavo, a ponekad su tenzije znale prerasti i u otvorene sukobe.

Tako je ekumenski put prvenstveno zamišljen kao put praštanja i mira te zajedničkog konstruktivnog građenja boljeg i pravednijeg svijeta.

Tome treba pridodati i značajan kontekstualni podatak da je WCC osnovan neposredno poslije Drugog svjetskog rata te da mu je jedan od primarnih ciljeva bio nadilaženje tadašnjeg američko-sovjetskog hladnoratovskog rivaliteta.

Kako su to višestruko i na više mjesta istakli, osnivači su bili svjesni da kreću u svojevrsnu zajedničku borbu protiv sekularizma, totalitarizma, nacionalizma, militarizma i nuklearizacije svijeta.

Utemeljitelji su zajedničku viziju boljeg, pravednijeg i miroljubivijeg svijeta izrazili motom konferencije ”Za odgovorno društvo” te radnim naslovom ”Ljudski nered i Božji plan”.

Na temu je neposredno snažno utjecao jedan od glavnih govornika, švicarski reformirani profesor Karl Barth, najveći protestantski teolog 20. stoljeća.

Iako Rimokatolička Crkva formalno nije članica, ipak njezin Savjet za ekumenizam usko surađuje sa Svjetskim vijećem, ravnopravno sudjeluje u programima i radu nekoliko komisija te redovito šalje svoje promatrače na zasjedanja SVC-a.

Ovogodišnja 75. obljetnica je dobra prigoda da širu javnost još jednom podsjetimo kako je Svjetsko vijeće crkava najveće i globalno najutjecajnije ekumensko tijelo u svijetu te da nije bez razloga akreditirano pri UN-u kao nedržavna institucija.

Istovremeno to je prava prigoda da se kratko podsjetimo povijesti nastanka organiziranog ekumenskog pokreta.

Svjetsko vijeće crkava je s višedesetljetnim zakašnjenjem službeno osnovano 1948. godine u Amsterdamu, ali je formalnom osnivanju prethodio niz skupova i inicijativa od kojih je najznačajnija Svjetska misijska konferencija održana u škotskom Edinburghu 1910. godine.

Tu je, posebno pod utjecajem mlađih crkava iz takozvanog Trećeg svijeta, snažno naglašena važnost jedinstva za misijsku djelatnost i vjerodostojnost kršćanstva u svijetu.

Konferencija je dovela do osnivanja triju važnih struja ekumenskog pokreta. To su prvenstveno Svjetsko misijsko vijeće, zatim pokret Život i djelo, koji je jedinstvo kršćana nastojao ostvarivati zajedničkim djelovanjem na socijalnom planu te pokret Vjera i ustroj, koji je naglašavao važnost zajedničkog nauka i usklađivanja crkvenih struktura kao pretpostavke jedinstva.

Između Edinburgha i Amsterdama su se dogodila dva svjetska rata, što je bio glavni razlog zašto do službenog osnivanja Svjetskog vijeća crkava dolazi tek 1948. godine ujedinjenjem pokreta Vjera i ustroj te Život i djelo.

Svjetsko misijsko vijeće je u Ekumensko (Svjetsko) vijeće crkava ušlo tek 1961. godine na Općoj skupštini SVC-a, održanoj u New Delhiju. Na istoj skupštini članicama SVC-a postale su i sve veće pravoslavne crkve, a nekoliko godina kasnije i Srpska Pravoslavna Crkva.

Od samih početaka ekumenskog pokreta naglašavano je da Svjetsko vijeće crkava nema namjeru biti neka ”nadcrkva” te da pripadnost Vijeću ne podrazumijeva prihvaćanje neke nove ili isključive ekleziologije.

U svom pod pozitivnim utjecajem pravoslavlja 1961. redefiniranom temeljnom vjeroispovijedanju ”Svjetsko vijeće crkava je zajednica crkava koje ispovijedaju da je Gospodin Isus Krist Bog i Spasitelj po Pismima i koje, stoga, nastoje zajedno ostvariti svoj zajednički poziv na slavu jedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga”.

Rimokatolička Crkva se za ekumenska gibanja počela otvarati tek nakon Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.). Kao rezultat je osnovana zajednička komisija Svjetskog vijeća crkava i Rimokatoličke Crkve koja je definirala odnose te mogućnosti i područja suradnje.

Iako Katolička Crkva zbog svoje veličine i samoshvaćanja (posebno uloge papinstva) nije postala članicom SVC-a ona aktivno sudjeluje u povjerenstvu Vjera i ustroj, kao i na brojnim zajedničkim inicijativama, posebice na području promicanja i zaštite ljudskih prava i pravde te na očuvanju svega stvorenog.

Svjetskom vijeću pripada oko 350 crkava, a cilj svih njegovih djelatnosti je ”pozvati crkve da idu prema vidljivu jedinstvu u jednoj vjeri i u jednome euharistijskom bratstvu koje se izražava u bogoslužju i zajedničkome životu u Kristu te da napreduju prema tome jedinstvu kako bi svijet uzvjerovao”.

Delegirani zastupnici crkava članica sastaju se svakih sedam godina na općoj skupštini da razmotre rad Vijeća, analiziraju najnovije izazove i zadaće te izaberu novo vodstvo. Između tih skupština radom Vijeća upravlja Središnji odbor, koji se sastaje jednom godišnje i po potrebi.

Ovdje je prikladno podsjetiti se da je papa Franjo osobno sudjelovao na proslavi 70. obljetnice SVC-a u Ženevi. Tom je prigodom istaknuo da njegovo sudjelovanje svjedoči o zauzimanju Katoličke Crkve za ekumenizam te da mu je bila želja ohrabriti suradnju među crkvama članicama Vijeća kao i s drugim ekumenskim partnerima.

”I u molitvi, kao i u hodu, ne možemo ići naprijed sami, jer Božja se milost skladno širi među vjernicima koji se vole. Molitva je kisik ekumenizma”, naglasio je između ostalog papa Franjo u Ženevi.

U svom govoru ”u protestantskom Rimu” papa Franjo je naglasio da treba rušiti zidove sumnje i straha koji dijele zapadno kršćanstvo još od 16. stoljeća. Pozvao je kršćane svih denominacija da smognu hrabrosti promijeniti tijek povijesti koja ih je dovela do nepovjerenja i otuđenja.

Govoreći sudionicima proslave u Ekumenskom centru u Ženevi, papa Franjo je aktualizirao ključno pitanje edinburške konferencije: kako kršćani mogu evangelizirati svijet ako su međusobno podijeljeni?

”Ono što nam je doista potrebno je novi evangelizatorski zanos. Pozvani smo biti narod koji živi i dijeli radost Evanđelja, koji slavi Gospodina i služi braći, s duhom koji gori od želje da otvori obzore izvanredne dobrote i ljepote onima koji još nisu imali milost da doista upoznaju Isusa. Uvjeren sam da će se, ako se poveća misionarski poticaj, povećati i jedinstvo među nama.”

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora