novinarstvo s potpisom
Nakon teškoga poraza što su ga francuski socijalisti doživjeli na nedjeljnim općinskim izborima francuski predsjednik François Hollande bit će prisiljen u vlastitim redovima uvesti promjene – u vladi i u politici. Prva velika promjena je bila možda i najavljena, a to je da je poraz zapečatio sudbinu dosadašnjeg premijera Jeana-Marca Ayraulta koji je politiku zemlje vodio posljednje dvije godine, a protivnici ga optuživali za amaterizam u poslu.
Sve češće spominjano ime popularnog i ambicioznog ministra unutarnjih poslova Manuela Vallsa Hollandeu se nametnulo kao jedino rješenje za novog šefa francuske vlade. Vallsu je 51 godina, a na premijerskoj će dužnosti zamijeniti Jeana-Marca Ayraulta koji je u ponedjeljak podnio ostavku. Novi je predsjednik vlade neoliberal među socijalistima, a ima i predsjedničke ambicije. Lijevo krilo socijalističke stranke puno je nepovjerenja prema njemu, ali popularan je među glasačima.
Prema istraživanju javnog mišljenja koje je za listove Le Parisien i Aujourd’hui en France proveo institut BVA, gotovo tri četvrtine Francuza ili njih oko 74 posto nije željelo da Ayrault ostane na premijerskom mjestu. ”Ne mogu pobjeći od rezultata: ovo je poraz za vladu…, a ja ću preuzeti svoj dio krivice”, rekao je premijer odmah nakon objave rezultata u programu nacionalne televizije.
U ponedjeljak je Hollande razgovarao s Vallsom, a potom je imao radni ručak s Ayraultom. Na umu je imao i zelene koji trenutačno računaju na dva ministra u vladi. Njihov je kandidat pobijedio socijalističkog kandidata u Grenobleu.
Ali, iako su socijalisti snažno tresnuli i doživjeli gubitak gradova u kojima su desetljećima stolovali, krivnja za debakl je prvenstveno na šefu države. ”Predsjednik je gol”, vrištalo je na naslovnici Liberationa, ističući kako Hollande koji mrzi raditi pod pritiskom sada neće moći uzmaknuti, te će morati javno i vrlo uskoro otkriti svoje nakane.
Pitanje koje treba postaviti je: Što Francois Holande, kojeg podržava tek 20 posto glasača, želi u budućnosti za svoju zemlju?, retorički je pitao predsjednik oporbene UMP stranke (najjače u zemlji) Jean-Francois Cope te nastavio: ”Više od ičega ljudi žele učinkovitost i konkretne rezultate”.
”Poraz”, ”pljuska”, ”kazna”, ”udarac nogom u stražnjicu”, ”udarac batinom” samo su neki od izraza kojima su francuske novine opisale razmjere katastrofe što je pogodila predsjednika države ističući kako je ovo bio njegov prvi izborni tekst nakon dolaska na vlast u svibnju 2012.
”Osuđen na promjene”, pisao je pak Le Parisien na naslovnici. Presse Ocean ocijenio je kako ”više neće biti dovoljna tek kozmetička promjena u ministarskim redovima”. Naime, najmanje 155 gradova s više od 9000 stanovnika koji su u posljednjih više od stotinu godina bili skloni ljevici na lokalnim se izborima priklonilo oporbenim konzervativcima i ekstremnoj desnici.
Birači su na taj način kaznili Hollandea zbog njegove nesposobnosti da unaprijedi drugu po veličini ekonomiju eurozone te petu na svijetu i da se uhvati u koštac s nezaposlenošću koja je ”zapela” na 10 posto. Francuski predsjednik plaća vrlo skupu cijenu jer nije bio u stanju smanjiti stopu nezaposlenosti kako je obećao.
Broj nezaposlenih u veljači je dosegnuo rekordnu brojku od 3,34 milijuna građana. Hollandeov poraz iskoristit će predsjednica ekstremno desnog Nacionalnog fronta (NF) Marine Le Pen, čija je stranka osvojila vlast u 11 gradova, uglavnom na jugu zemlje koji se tradicionalno protivi imigraciji. Le Pen je kazala kako je ovo nova faza u povijesti njezine stranke. Aludirajući na izbore za Europski parlament koji će se održati u svibnju, Le Pen je rekla: ”Borit ću se kako bih francuskom narodu pomogla da ponovo vrati osjećaj slobode… Mislim da na kraju mi možemo dobiti glavnu ulogu”.
Nekakva utjeha za Hollandea može biti činjenica da su socijalisti zadržali prevlast u Parizu. Anne Hidalgo, desna ruka dosadašnjeg gradonačelnika Bertranda Delanoea, pobijedila je svoju protivnicu iz desnog UMP-a Nathalie Kosciusko-Morizet (40), blisku bivšem predsjedniku Nicolasu Sarkozyju, koja je pobijedila u prvom krugu. Hidalgo (54) će biti prva žena na čelu francuskoga glavnog grada. Hollande je na televiziji održao govor u kojem je najavio da će glavni cilj nove vlade biti tzv. “pakt o odgovornosti” kojim se kane sniziti doprinosi poslodavca kako bi se potaknulo otvaranje novih radnih mjesta, a najavio je i snižavanje poreza i radničkih doprinosa.
Ali to se ne čini dovoljnim da se izbjegne još veća katastrofa koja dolazi s izborima za Europski parlament. Sve upućuje na to da će neizlaznost biti puno veća od ove sada registrirane, koja je bila ubitačna za socijaliste. Neizlaznost je bila preko 37 posto, što se ne pamti na lokalnim izborima i što upućuje na strašan brodolom koji stiže ljevici.
Riječ je o tomu da su radnici i mladi okrenuli leđa svojim kandidatima na lokalnoj razini gdje nema toliko težine klasična ideološka komponenta. Raskorak na državnoj razini je izuzetno velik. Hollande nije uspio sačuvati povjerenje koje je zadobio nakon što je došao na površinu zbog moralnog sunovrata Dominiquea Strauss-Kahna.
Nije zadobio povjerenje Francuza. Ponaša se kakofonično, umiješan je u privatne skandale, čini vrlo česte taktične pogreške i, što je najvažnije, pokazuje nezavidnu razinu amaterizma, što uvelike podsjeća na stanje u kojoj se Hrvatska nalazi pod vladavinom Zorana Milanovića.
Ono što je pak od posebne važnosti je podatak da među glasačima Nacionalne fronte nema samo ksenofoba i ultranacionalista, odnosno neofašista. Puno je glasača Marine Le Pen dobila i u srednjoj klasi, pa čak i među došljacima. Ona je pak vrlo lukavo napredovala antiliberalnom, protekcionističkom i antieuropskom retorikom. Hollande apsolutno nema odgovora, a čini se ni rješenja, na jedan ključan podatak: da cijena državnog aparata iznosi čak 57 posto BDP-a. Zvuči li Vam poznato?
Promašena politika ljevičara, njihova nesposobnost, doduše još neće dovesti na vlast Marine Le Pen jer je UMP još dovoljno jak i u porastu, ali će rasti broj onih koji su spremni reći ‘‘ne“ imigrantima (kao u Švicarskoj), koji proklamiraju svoj ultranacionalizam (kao u Belgiji) ili sanjanju diktaturu (kao u Mađarskoj). Sve su to jasna upozorenja za Vladu Zorana Milanovića.
Naime, i hrvatski je premijer, kao i Hollande, već izgubio bitku u javnom prostoru, a strašno kasni s bitkom za postizanje kakvih-takvih rezultata.
(Tekst je izvorno pisan za tjednik Express)