Vatikan i holokaust (2)

Vatikan je od Lateranskih ugovora s Musolinijem iz 1929. godine bio suverena “državna oblast”, koja zauzima svega 44 ha površine i ima oko tisuću stanovnika, što opet ne smeta da bude jedna od najmoćnijih država na svijetu. No, vatikanska moć, kao što je poznato, ne počiva na njezinoj veličini i oružanoj sili, nego na “tajnim vezama” sa Svevišnjim, gospodarom Neba i Zemlje, što je teško dokazivo, ali je još uzaludniji posao dokazivati da nije tako.

No, ostavimo nebesku mistiku i simboliku. Neprijeporno je da je Vatikan, po logici svog bitka, okrenut ne samo božanskim nego i ovozemaljskim stvarima, da se gotovo 2000 godina ljudske povijesti ne da razumjeti bez razumijevanja vatikanske uloge u njoj.

“Između  Neba i Pakla”, kako je glasio feljton u Der Spiegelu u povodu otvaranja tajnih vatikanskih arhiva, odakle i preuzimamo dobar dio građe za našu priču, predstavnici “Neba” nisu uvijek “dobri momci”, koji po definiciji stoje prekoputa “Pakla”, oličenog u Adolfu Hitleru i nacistima. Najgore po njih, mjereno ovozemaljskim i Božjim kriterijima, nije njihovo činjenje, nego nečinjenje! Unatoč tomu koliko su o “paklu” znali!? A znali su previše, zapravo, gotovo sve!

I krvava povijest ljudska je povezana sa činjenjem Vatikana na Zemlji. Ili nečinjenjem, što je još relevantnije za našu priču o tajnim vatikanskim arhivima (“Archivio Segreto Vaticano”). Tu, gdje bi predstavnici Dobra i Neba trebali očuvati mnogo dokaza i za takvu svoju ulogu, istraživači se, u pravilu, susreću s dokazima da je zemaljski život pakao, u kojem vlada Zlo.

“Između Neba i Pakla”, kako je glasio feljton u Der Spiegelu u povodu otvaranja tajnih vatikanskih arhiva, odakle i preuzimamo dobar dio građe za našu priču, predstavnici “Neba” nisu uvijek “dobri momci”, koji po definiciji stoje prekoputa “Pakla”, oličenog u Adolfu Hitleru i nacistima. Najgore po njih, mjereno ovozemaljskim i Božjim kriterijima, nije njihovo činjenje, nego nečinjenje! Unatoč tomu koliko su o “paklu” znali!? A znali su previše, zapravo, gotovo sve!

Dakako, čitatelje mogu zanimati još poneki podaci o Vatikanu prije nego što se i definitivno vratimo temi – neotkrivenim tajnama u vatikanskim arhivama o politici Rimske kurije u olovnim vremenima talijanskog fašizma i njemačkog nacionalsocijalizma. Primjerice, da je Vatikan u političko-pravnom smislu “apsolutna izborna monarhija”, što ne znači ni više ni manje nego da je Papa “suveren”, koji u svojim rukama ima – po Ustavu od 7. lipnja 1929. godine – svu zakonodavnu, izvršnu i sudbenu silu.

Doduše, u vršenju izvršne i sudbene vlasti (podijeljene na tri razine) pomažu mu njegovi pomoćnici-kardinali i biskupi, čineći tako “vatikansku vladu”, ali njegov autoritet ostaje neupitan.

Vatikan ne posjeduje vlastite oružane snage (izuzev čuvene Švicarske garde), ali posjeduje grb i zastavu, posjeduje vlastite medije – čuveni Radio Vatikan (osnovan 1931.) emitira programe na 35 jezika, vlastitu televiziju – Centro Televisio Vaticano (osnovanu 1983.), časopise, mjesečnike i dnevnike (L’Osservatore Romano), novinsku agenciju itd., itd.

Ispod minijaturne države Vatikan, u tajnim arhivima i katakombama, nalazi se Archivio Segreto Vaticano, možda i najznačajniji europski arhiv, u kojem su sačuvani bezbrojni dokazi o vrhunskim ljudskim dometima, ali i dokazi o suodgovornosti Crkve za ovozemaljsko zlo

Do uvođenja eura u zemlje Europske unije u Vatikanu je oficijelna valuta bila talijanska lira, na osnovu posebnog “valutnog ugovora” s Italijom, a od 2002. godine je na snazi euro. Vatikan je jedan od najmoćnijih financijskih centara na svijetu, a ujedno i jedan od najatraktivnijih, naprosto jer unutar Vatikana ne vlada obveza plaćanja poreza. Vatikan je, shodno tomu, vlasnik nesagledivog broja (ne)kretnina (i mobilija i imobilija), poput primjerice autocesta u Italiji. Izdaje vlastite poštanske marke i kovani novac, posjeduje tiskare, posjeduje raznorodne radionice, ptt-službu, pa čak i vlastiti kolodvor koji je uvezan i u talijansku željezničku mrežu…

Vatikan je i središte izuzetnih umjetničkih zbirki i muzeja, u kojima se nalaze neka od najsuptilnijih tvorevina ljudskog duha. Počeci “vatikanskih zbirki umjetnina” se vežu za papu Julija Drugog (1503.-1513.), koji je unutar vatikanskih zidina dao izložiti čuvene antičke statue (Hermesa iz grčke Olimpije, grupnu figuru Laokona, i tsl.), a iz vremena Benedikta XIV. oko 1756. godine potječe “Museo Sacro”, muzej kršćanske arheologije, čemu od 1907. godine pripada i blago Capelle Sancta Sanctorum. Tu je i čuvena Pinakotheka (iz 1932. godine) i mnogo čega drugoga.

No, ispod minijaturne države Vatikan, u tajnim arhivima i katakombama, nalazi se Archivio Segreto Vaticano, možda i najznačajniji europski arhiv, u kojem su sačuvani bezbrojni dokazi o vrhunskim ljudskim dometima, ali i dokazi o suodgovornosti Crkve za ovozemaljsko zlo.

Kažimo odmah (Der Spiegelovim jezikom) kako dostupni dokumenti svjedoče o “fatalnom paktu o nenapadanju između Neba i Zemlje”, pri čemu bi “Nebo” trebao oličavati Vatikan, a “Zemlju” je ionako u to vrijeme oličavao Adolf Hitler, vjerojatno najveći zločinac u povijesti, unatoč žestoke konkurencije i u prošlosti i u vremenu u kojem živimo

“Vatikanski arhiv” je posebice na glasu za europsku povijest između 13. i 16. stoljeća, ali i za recentniju povijest. Inače, ima indicija za postojanje “vatikanskog arhiva” već u kasnoj antici, ali njegovi očuvani dokumenti u sistematičnoj formi vežu se tek za 1198. godinu. U današnjem smislu “vatikanski arhiv” se veže, pak, za ime pape Pavla V., koji je u periodu između 1611. i 1614. godine dao objediniti postojeće arhive i biblioteke i uvezati ih pod jedan krov. Interesantno je napomenuti da je arhiv ogromnim dijelom bio izmješten u vrijeme Napoleona Prvog u Pariz, pri čemu je uništena polovina njegovog sadržaja.

No, nazad u sadašnjost.

Stoljećima čuvanu arhivsku građu radoznalci su već mogli vidjeti nakon papinske naredbe iz 2003. godine, te samo uz strogi nadzor i stroge mjere predostrožnosti kojih se svatko mora pridržavati. Unošenje sredstava za pisanje s mastilom, kemijskih olovki i slično je najstrože zabranjeno, a bilješke se smiju činiti samo suhom olovkom, pri čemu su video kamere stalno uključene, a nadzornici neprestano marširaju “čitaonicama”. Pokušaja falširanja je već bilo, daljnja bi se trebala izbjeći.

Uzgred rečeno, jedan dio današnjeg “vatikanskog arhiva” je smješten u istom kompleksu u kojem je bio i 1612. godine, kada ga je “centralizirao” papa Pavao V. No, ti regali su već odavna bili prepunjeni, pa je Ivan Pavao II. 1980. godine otvorio dodatni golemi bunker, za koji se kaže da je siguran i u slučaju atomskog napada. U njemu, na dvije etaže, uvijek uz istu tempereturu i stupanj vlažnosti zraka, smješteni su milijuni dokumenata, koji bi, kada bi se “poredali jedan do drugoga”, bili dugi 100 kilometara. Vrata ovih dveri – vrata najtajnovitijeg mjesta na svijetu – od sada su, dakle, i po pitanju nacionalsocijalizma otvorena svim “nezavisnim istraživačima”. Privilegiranima su to bila i do sada!

Iz jednog “strateškog papira” vatikanskog državnog tajnika kardinala Pietra Gassparija (naravno do sada “tajnog”, datiranog 30. lipnja 1933. godine, proizlazi sljedeća “pregovaračka strategija” Vatikana  s Hitlerom: “Sve dok Hitler Svetoj stolici i katoličkim dostojanstvenicima u Njemačkoj nije objavio rat…, trebaju i Sveta stolica i katolički dostojanstvenici u Njemačkoj odustati od osude Hitlerove stranke”!

Pred  “nezavisnim istraživačima” leže konačno otvoreni vatikanski regali s više od stotinu tisuća stranica tajne vatikanske prepiske, koja se najvećim dijelom odnosi na vrijeme Pia XI., znači do 1939. godine, a nastala je u trokutu vatikanskih nuncijatura (veleposlanstava) u Berlinu i Münchenu i “centrale” u Rimu. A ta “centrala” i nije ništa drugo do malo vatikansko ministarstvo vanjskih poslova, u to vrijeme sastavljeno od 20 kardinala i većeg broja visokih i nižih službenika.

Dok diplomatska pošta papskih nuncija iz Münchena i Berlina stoji složena u “tamnim mapama”, u “zelenim mapama” na raspolaganju tzv. nezavisnim istraživačima leže brojni interni papiri i uputstva vatikanske diplomatske centrale,  pod kompliciranim naslovom “Sacra Congregazione degli Affari Eccleasiastici Straordinari”, ili pod akrynomom “AES”.

Kažimo odmah (Der Spiegelovim jezikom) kako dostupni dokumenti svjedoče o “fatalnom paktu o nenapadanju između Neba i Zemlje”, pri čemu bi “Nebo” trebao oličavati Vatikan, a “Zemlju” je ionako u to vrijeme oličavao Adolf Hitler, vjerojatno najveći zločinac u povijesti, unatoč žestoke konkurencije i u prošlosti i u vremenu u kojem živimo.

Iz jednog “strateškog papira” vatikanskog državnog tajnika kardinala Pietra Gassparija (naravno do sada “tajnog”, datiranog 30. lipnja 1933. godine, proizlazi sljedeća “pregovaračka strategija” Vatikana s Hitlerom: “Sve dok Hitler Svetoj stolici i katoličkim dostojanstvenicima u Njemačkoj nije objavio rat…, trebaju i Sveta stolica i katolički dostojanstvenici u Njemačkoj odustati od osude Hitlerove stranke”!

Tako je sklopljen “savez s đavlom”, nažalost, pri čemu je najgore što se na toj strategiji insistiralo isuviše dugo! Dok se “neman” učvrstila na vlasti, dok je postala prihvatljiva kao pregovarački partner u Europi i u svijetu, dok…

(Nastavlja se)

    •  S ''instinktivnim Europljanima'' još Europa ni propala
    •  Zašto mi imponira šarena Njemačka?
    •  Nepodnošljiva lakoća normalnosti
    •  Novi Nijemci
    •  Kad Merkelova pomiluje!
    •  GREXIT – bolje prije, nego poslije?
    •  Bošnjaci i Srbi kao Armenci i Turci
    •  Srebrenica i kultura laži
    •  Licemjerje i Srebrenica
    •  Hrvatska enciklopedija BiH

> Svi tekstovi ovog autora