Vatikan i holokaust (5)

U komentaru ”Papa i tajne holokausta” novinara i publiciste Drage Pilsela (prenijetom 16. veljače 2014. godine iz tjednika Express na portal Autograf.hr), mogao se pročitati i ulomak iz razgovora  pape Franje s njegovim dobrim prijateljem rabinom Abrahamom Skorkom, vođenim 2010. dok je Jorge Mario Bergoglio još bio nadbiskup Buenos Airesa (naravno i kardinal), a koji se može i kod nas pročitati u obliku knjige (”O nebu i o zemlji”, Jorge Bergoglio i Abraham Skorka, VBZ, Zagreb, srpanj 2013., str. 74).

Prema ovomu izvoru, odgovarajući na argument rabina Skorke da Svjetski židovski kongres traži da se otvore vatikanski arhivi, Papa kaže da se s time slaže i to baš ovako: ”Otvaranje arhiva o Šoi (holokaust, D. P.) čini mi se odličnom idejom. Neka se otvore i neka se sve raščisti. Neka se vidi je li se moglo nešto više učiniti (za spašavanje Židova tijekom pontifikata pape Pija XII., D. P.), pa ako smo u nečemu pogriješili, morat ćemo reći: ‘Pogriješili smo u tome i tome’. Toga se ne treba bojati. Naš cilj treba biti istina. Kada čovjek počne prikrivati istinu, on odbacuje Bibliju.”

Upravo je objavljeno ono što je Drago Pilsel nagovijestio: da će iduće godine, odlukom pape Franje Vatikan otvoriti istražiteljima arhivu papa Pija XII., čime ovaj feljton dobiva još veću važnost jer nije mogao biti bolje tempiran.

Papa Franjo: ”Otvaranje arhiva o Šoi (holokaust, D. P.) čini mi se odličnom idejom. Neka se otvore i neka se sve raščisti. Neka se vidi je li se moglo nešto više učiniti (za spašavanje Židova tijekom pontifikata pape Pija XII., D. P.), pa ako smo u nečemu pogriješili, morat ćemo reći: ‘Pogriješili smo u tome i tome’. Toga se ne treba bojati. Naš cilj treba biti istina. Kada čovjek počne prikrivati istinu, on odbacuje Bibliju”

5. nastavak

Teško je izrijekom kazati da li je Pio XII. znao sve detalje i razmjere fašističkog i nacional-socijalističkog zla, o šest milijuna ubijenih Židova i o genocidu nad drugim nevinim religioznim i etničkim skupinama.

Neprijeporno je pak, i prije definitivnog otvaranja sviju arhiva u Vatikanu koji se tiču holokausta, da je znao mnogo, ali se odlučio za ”ledenu šutnju”.

U referentnim njemačkim izvorima, posve izrijekom i ovdje već obimno korištenom specijalističkom svesku magazina Der Spiegel (Klaus von Wiegrefe, Der Weg in die Diktatur…), ne postoje dileme – jesu li se pape bojale za sebe ili za ”milijune talaca-katolika” u Hitlerovom režimu, posebice za ”katolike židovskog korijena”, kojih nije bio mali broj u Hitlerovom carstvu.

Papa Pio XII. se bojao, dakle, da bi Führer ”mogao poduzeti generalni napad protivu Rimske crkve”, kako stoji u bilješci iz 1943. godine Hitlerovog veleposlanika pri Svetoj stolici Diega von Bergena, jer bi tako ”brojni katolici izgubili život”.

Iluzije o Hitleru nisu imali, dakle, i nisu mogli imati ni Pio XI. ni Pio XII. Iz jednog već otkrivenog dokumenta proizilazi čak da je papski nuncij u Berlinu Orsenigo, po nalogu Pija XII., početkom studenoga mjeseca 1943. godine izrijekom skrenuo pažnju Hitleru na ”progon Židova”. Iz tog dokumenta proizlazi sljedeća verzija nuncijskog posjeta ”velikom diktatoru” i još većem zločincu, vjerojatno najvećem u ljudskoj povijesti:

”Primljen sam od Führera i kancelara Hitlera, ali čim sam dotaknuo pitanje Židova i židovstva, blagosti i ljudskosti u tretmanu, okrenuo se Hitler, otišao do prozora i počeo bubnjati prstima po prozorskom oknu. Možete zamisliti kako mi je bilo nezgodno izlagati moje namjere mome partneru u razgovoru okrenutom leđima. Ja sam učinio to, unatoč tomu. U jednom trenutku se Hitler iznenada okrenuo, otišao do jednog stola, gdje je stajala časa s vodom, uzeo ju je i tresnuo njom bijesno o zemlju…”

”Primljen sam od Führera i kancelara Hitlera, ali čim sam dotaknuo pitanje Židova i židovstva, blagosti i ljudskosti u tretmanu, okrenuo se Hitler, otišao do prozora i počeo bubnjati prstima po prozorskom oknu. Možete zamisliti kako mi je bilo nezgodno izlagati moje namjere mome partneru u razgovoru okrenutom leđima. Ja sam učinio to, unatoč tomu. U jednom momentu se Hitler iznenada okrenuo, otišao do jednog stola, gdje je stajala časa s vodom, uzeo ju je i tresnuo njom bijesno o zemlju…”

Branitelji Vatikana i uloge Katoličke crkve u Drugom svjetskom ratu pridat će ovoj bilješci vjerojatno više značenja nego što ona zaslužuje, ali se ovakva svjedočenja više ne mogu ignorirati. Tko je dobre volje i čista razuma i srca umjet će i druga optužujuća i oslobađajuća svjedočenja, koja će se tek otkriti, situirati tamo gdje im je mjesto, u kritičku kulturu sjećanja.

Privedimo kraju priču o vatikanskim arhivama i njihovim tajnama, o papinskim vrlinama i manama, o njihovim zaslugama i grijesima u vremenu nacional-socijalizma tako što ćemo citirati završnu rečenicu iz magazina Der Spiegel, koja se odnosi na (ne)sretnog i (ne)spretnog Pacellija, tj. papu Pija XII.

”U krug svetaca ne treba biti primljen, Jer za nebesko carstvo bi, po kanonskom pravu Crkve, čiji je poglavar bio 19 godina, morao ostaviti dokaze putem prolijevanja svoje krvi ili kroz herojsko prakticiranje vrlina”, a to je ”Eugenio Pacelli propustio.”

Propustiti učiniti je, pak, upravo u crkvenom nauku veliki grijeh. Posebno u ”zla vremena”, u vremenima ”velikih jeresi”. Nepopravljiv!

No, unatoč tomu, konzervativni Poljak na čelu Vatikana želio je proglasiti, kao i mnoge slične nesretnom Piju XI. i Piju XII., za svece. Čime je mnogo ljudi izgubilo i posljednje iluzije o ”Nebu”.

Uostalom, ima li ”Neba” uopće ako u njemu ”odsjedaju” razni nunciji i pape, koji su se bez ”božanskih kriterija” i ”prakticirajućih vrlina” prošvercali za ”svece”?

Jer znamo, svetost ne mora biti zasnovana samo na (J)evanđelju ili Kur’anu, nego na ljudskoj dobroti i poštenju, koje ne može biti rezervirano samo za vjernike!

(Kraj feljtona)

    •  S ''instinktivnim Europljanima'' još Europa ni propala
    •  Zašto mi imponira šarena Njemačka?
    •  Nepodnošljiva lakoća normalnosti
    •  Novi Nijemci
    •  Kad Merkelova pomiluje!
    •  GREXIT – bolje prije, nego poslije?
    •  Bošnjaci i Srbi kao Armenci i Turci
    •  Srebrenica i kultura laži
    •  Licemjerje i Srebrenica
    •  Hrvatska enciklopedija BiH

> Svi tekstovi ovog autora