novinarstvo s potpisom
Već po prvoaprilskom običaju, jedan je internetski portal lansirao lažnjak koji veli da su se šatoraši iz Savske 66 “odvojili” od Republike Hrvatske te osnovali svoju “RH 1991”.
Medijska “podvala” je – kako i inače biva s prvoaprilskim umotvorinama – prozirna, naivna i, s proštenjem, bedasta, a u konkretnom slučaju i posve nemoguća. Zbog grubog kršenja ustavnopravnog poretka i samobitnosti Republike Hrvatske?
Ne, već zbog činjenice da se šatoraško društvo, kao i svi njihovi “gurači kolica”, jataci i “politički partneri”, već mjesecima zalažu za neku drugu tvorevinu. Za Titovu Jugoslaviju.
Da dio branitelja nastoji obnoviti teoriju, praksu & privilegije SUBNOR-a, opće je mjesto o kojem sam i sam posljednjih godina pisao u nekoliko navrata. Ustvrdivši, recimo, i prije šatoraškog prosvjeda da je “duh negdašnje udruge ratnih veterana ili službeno Saveznog udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, koji je desetljećima bio ideološka ‘pesnica partije’ miješajući se u sve pore života i poput Kerbera čuvajući tekovine ‘socijalističke revolucije’, reinkarniran u djelima samozvanih braniteljsko-domoljubnih zdrugova i u dijelu braniteljske populacije”.
Šatoraška škvadra koja bi, baš kao i nekoć SUBNOR, ekskluzivno interpretirala i povijest i sadašnjost, nedavno je dobila podršku s naizgled neočekivanog mjesta: s ugledne adrese predsjednika zagrebačkog Županijskog suda. Ivan Turudić – sudac koji se medijskim istupima jasno ideološki svrstao komentirajući političke događaje i rad Milanovićeve Vlade – javno se založio da se u Kazneni zakon “ugradi djelo poricanja karaktera Domovinskog rata”.
Preciznije, da se kazne svi drznici koji bi “tvrdili da Srbija nije izvršila agresiju na Hrvatsku, već obratno, ili da Domovinski rat nije bio oslobađajući, nego građanski i slično”. Ideja suca Turudića – osobe o kojoj se spekulira kao mogućem ministru pravosuđa u budućoj HDZ-ovoj vladi – eho je iste teze Tomislava Karamarka koji bi hapsio sve koji ne poštuju “vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”.
I tako bi (tako će) verbalni delikt – koji je srećom dvadesetak godina bio samo istoznačnica za hvalisave “virtualne” preljubnike koji sline na svaku zgodnu ženu – ponovno ušao u Kazneni zakon i hrvatskoj demokraciji donio mrvu mrske Jugoslavije i njezina “delikta mišljenja”.
Zato – “hapsi, brale”. Ionako se ne zna što s Golim otokom koji bi, eto, umjesto da ugosti pedere u “gay resortu”, mogao ipak ponovno biti priveden svojoj izvornoj svrsi.
Bilo bi to, uostalom, i na tragu genijalne ideje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da se ponovno uvede obvezni vojni rok. Zna li se da je on odapeo 2007., nakon što se od 25 tisuća pozvanih ročnika za strojev korak i puškaranje na poligonu odlučilo svega 2500 novaka (koji su, uzgred rečeno, svakog vikenda išli kući na pristojni mamin obrok, tuširanje i pranje prljavog veša), zacijelo bi se na Golome našlo i štogod pacifističkih izdajica, bjegunaca pred svetom obavezom ili “pičkica” koje se pozivaju na prigovor savjesti.
Pa nisu oni ginekolozi da im se za odbijanje poslova koji stoje u opisu radnoga mjesta progleda kroz prste, a bogme ni Ivanka Luetić pa da im se u vojnu knjižicu kao dug domovini upiše stotinjak dana djelovanja u “neborbenom sektoru”.
Zato hrvatske ročnike u hrvatske vojarne. Jest da bi to koštalo 500 milijuna kuna, kojih nema, no kad je silnu vojsku i u gologuzim danima poratne obnove mogao imati Tito, zašto to ne bi i gospođa Kitarović. Uostalom, za razliku od bravara, ona je školovana osoba s iskustvom NATO-a, kojoj, za reći pravo, ni ne priliči da zapovijeda samo operetnim paradnim zdrugom, zrakoplovstvom koje leti samo uz pomoć “red bulla” i mornaricom tek malo jačom od češke ljetne flote “luftmadraca”.
Ovih se dana oglasio i ministar znanosti i obrazovanja Vedran Mornar najavivši reformu nastavnoga kurikuluma povijesti u kojem će se Domovinskom ratu dati “zasluženo, počasno mjesto”. Jer, zgrozio se ministar, djeca nam više znaju o Ramzesu II. i njegovim nasljednicima negoli o Domovinskom ratu.
Odakle se ministru Mornaru ukazao baš Ramzes II., a ne Tutankamon, Keops, Kefren ili neki drugi egipatski vladar? Da li samo stoga što je on bio “Ramzes Veliki”, vojskovođa koji je uspješno ratovao s Hetitima, dugovječni i moćni vladar i “egomanijak” koji je sebi u spomen dao podići i monumentalni hram u Abu Simbelu?
Možda, no veze između Ramzesa II. i HDZ-ovih političkih elita jučer & danas mnogo su dublje. Jer, častohlepni Ramzes II. dao je zatrti (dlijetom i čekićem “izbrisati”) svaki spomen na prethodnike, njihove spomenike, pa i posljednja počivališta (maznuvši, onako usput, i zlato iz faraonskih grobnica), i to temeljito.
Baš onako kao što se na početku devedesetih dinamitima i “macama” uklanjalo spomenike antifašizma i “ideološke toteme”. Baš onako kako predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uklanja iz svog vidokruga, pa i iz šireg okruženja, svaki spomen na Josipa Broza, zvanog Tito.
A njega će, zacijelo, biti malo ili ništa u novom kurikulumu povijesti. Bez sedam neprijateljskih ofenziva, bez 4105 poginulih hrvatskih partizana (njih 2908 iz Dalmacije). Sutjeska – ali i i Neretva – ostat će samo naslovi filmova koji se povremeno zavrte na HRT-ovu “trećem” i kinonostalgičnom ex-YU TV kanalu.
Jer već iduće školske godine – baš kao nekad pioniri na Tjentište, u Drvar, na Vis – osmaši će u sklopu nastavnog programa povijesti pohoditi Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru. Vrag će ga znati, možda im tamo neko prigodno predavanje održi i Josip Klemm, viđenije face iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, pa i junački razbijači dvojezičnih ploča.
A zašto i ne bi? Ionako su braća “po maci” negdašnjih razbijača Bajamontijeve fontane i spomenika iz svih naših “nenarodnih režima”.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).