Kazneno-popravne redakcije

Strašno je nakon iskustva Drugog svjetskog rata i svega onoga što mu je prethodilo promatrati kako u nas i dio ljudi koji ni po čemu ne pripada radikalnoj, ksenofobnoj desnici minorizira znakove ponovne militarizacije i fašizacije društva. Upravo boli kad odmahuju rukom na simbole, kukaste križeve i ustaška U, sa ili bez križa, što se kese s ulaza u zgrade, sa zidova i fasada.

Dobar dio ljudi u Hrvatskoj u lakonski izrečenoj rečenici o tome kako su umorni od ustaša i partizana i u pomodarskom ponavljanju novinarskih floskula kako krizno vrijeme ultimativno zahtijeva tek razgovor o posrnuloj ekonomiji pronalazi alibi za vlastito nečinjenje. Skrivaju se kao u dječjoj igri tipa “tko se nije skrio, magarac je bio!” Žmire infantilno uvjereni kako ono što oni namjerno ne vide i ne postoji. Vele kako im se sve to (?) gadi – a po onome što ti je gadljivo ne čačkaš. Okreneš glavu. Praviš se da ne vidiš užas na zidovima i u glavama inicijatora.

Ugasiš televizor i nema u obliku svastike spaljene trave, nema “nesposobnosti” nadležnih da pronađu već jedanput počinitelje. Isključiš radio i ne čuješ da će Marko Perković Thompson, koji publiku pozdravlja starim hrvatskim pozdravom “Za dom spremni” i tu i tamo otpjeva ”Jasenovac i Gradiška stara”, na obljetnicu Oluje koncert iz Čavoglava izmjestiti u Knin.

Dakle, za naše pare dobili su kvalitetne mlade ljude, liječnike, specijaliste, inženjere u čije je obrazovanje, i ono formalno i ono neformalno, utučeno golemo društveno i roditeljstvo bogatstvo. Od svojih para oni su pak u nas utukli samo one za goleme shopping centre, u kojima ćemo mi ostavljati ono malo sirotinje preostale od školovanja djece za potrebe Angele Merkel. Danke Deutschland!

Ne kupuješ novine. Nikakve, pa ne možeš onda ni doznati da je Krile u Slobodnoj Dalmaciji izgubio kolumnu ne bi li se prostor oslobodio za budućnost podobnijem Tihomiru Dujmoviću. Ne znaš da se u Novom listu novinare “disciplinira” tako da se otkazom i opomenom prijeti Paveliću, jednom od boljih novinara, jer ne pristajući na cenzuru poslodavca obavlja novinarski zadatak do kraja.

Ne kupuješ, pa te nije ni briga, kažu moji dobri susjedi. Nije te briga što hrvatske redakcije gotovo bez iznimke u 21. stoljeću sve više nalikuju kazneno-popravnim domovima u kojima svi koji ne pristaju biti socijalizirani i preodgajani po Karamarkovu modelu i viđenju hrvatske povijesti završavaju na ulici, mobingirani odlaze na Zavod za zapošljavanje ili u prijevremenu mirovinu.

Nek’ ih sad preodgajaju opomene za struju, neotplaćene kredite i neplaćene alimentacije, neka uspravnu kičmu treniraju na kućevlasniku kad im pokuca na vrata zbog rate za podstanarstvo, misle okrutni HDZ odgajatelji…Najbolji autori među nesocijaliziranim mangupima šutnutim iz kazneno-popravnih redakcija u najboljem će slučaju naći posao po portalima zemalja koje još nije zadesila ta “sreća” da uđu u civiliziranu zajednicu europskih zemalja i tamo pišu ono što im nije bilo dopušteno doma.

No ako se dovoljno uživimo u ulogu Helen Keller, ako oči stisnemo čvrsto, jako, kao kad ne želimo ugledati svastiku na ekranu ili poniženje koje trpi grčki narod zbog neumoljivosti EU, ako Frljićevo kazalište i stavove zaobiđemo u velikom luku, a po ljetnim festivalima biramo samo lake note i komedije, ukoliko televizor uključimo samo na Bingo, Kolo sreće i Shopping kraljicu, još ćemo i pomisliti da je naš genijalac s FER-a blagoslovljen, posebno odabran za posao u inozemstvu i da to nikako nije opća pojava – blagostanje koje nam je donijela EU

Civiliziranost se, vidimo to dvije godine nakon ulaska u krug civiliziranih, sastoji u tome da žmiriš na sve što se oko tebe zbiva – od svastike do Grčke. Štoviše moraš kao papagaj ponavljati da uzrečica “dužan k’o Grčka” nije nastala slučajno, da je netko jednom morao zaustaviti tu njihovu balkansku naviku trošenja nezarađenog.

Moraš biti presretan što najveći među civiliziranima ukidaju radne dozvole za djecu u čije je školovanje uloženo na milijune kuna. Ne samo proračunskih već i onih doslovno naših (za tečajeve jezika, za informatičku pismenost, za sportske i ine aktivnosti…). Jesmo li htjeli zajedničko tržište – jesmo!

Kada su Angeli Merkel svojevremeno spočitnuli da Njemačka ima lošu demografsku politiku, protivnicima je odbrusila otprilike: ako Njemačka nema djece, buduće radne snage – ima je Europa. Uzor ti u svemu mora biti Helen Keller. Od tebe se,dakle, traži da budeš blind, deaf and mute. Za novinare je ovo zadnje najvažnije.

No svi zajedno moramo ponavljati da naša djeca ne odlaze, već zahvaljujući radnim dozvolama ostaju na zajedničkom tržištu naše Europske unije. Danke Deutschland!

Pisanje novinara kazneno-popravnih redakcija i naše žmirenje pomoći će vam sigurno da Hrvatsku vidite u ružičastom, a jedinca u čije ste obrazovanje utukli protuvrijednost vikendice kao apsolutnog genijalca, pa za Boga, boje je razaznavao s dvije godine, a tečno čitao i množio s četiri. Nije ni čudo da se Nijemci otimaju za takvog

Nekad, u Austrougarskoj, djeca iz Splita, Rijeke, Zagreba odlazila su na studij u Prag, Budimpeštu i Beč – dakle unutar zajedničkog carstva i kraljevstva K und K, poneka bi i ostajala. U Jugoslaviji se studiralo u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, neki su i ostali.

Danas se uglavnom studira u Hrvatskoj. Specijalizacije i subspecijalizacije, doktorski studiji plaćaju se i dovršavaju doma, pa najciviliziraniji u zajednici civiliziranih dobivaju gotovu, obrazovanu djecu za rad u svojim bolnicama, tvornicama i institutima.

Dakle, za naše pare dobili su kvalitetne mlade ljude, liječnike, specijaliste, inženjere u čije je obrazovanje, i ono formalno i ono neformalno, utučeno golemo društveno i roditeljstvo bogatstvo. Od svojih para oni su pak u nas utukli samo one za goleme shopping centre, u kojima ćemo mi ostavljati ono malo sirotinje preostale od školovanja djece za potrebe Angele Merkel. Danke Deutschland!

No ako se dovoljno uživimo u ulogu Helen Keller, ako oči stisnemo čvrsto, jako, kao kad ne želimo ugledati svastiku na ekranu ili poniženje koje trpi grčki narod zbog neumoljivosti EU, ako Frljićevo kazalište i stavove zaobiđemo u velikom luku, a po ljetnim festivalima biramo samo lake note i komedije, ukoliko televizor uključimo samo na Bingo, Kolo sreće i Shopping kraljicu, još ćemo i pomisliti da je naš genijalac s FER-a blagoslovljen, posebno odabran za posao u inozemstvu i da to nikako nije opća pojava – blagostanje koje nam je donijela EU.

Još da vam doživljaj o najavljenoj blagodati koja vas čeka s Karamarkom i bavarskim programom izlaska iz krize ne kvari taj virtualni svijet, te društvene mreže na koje su se uz ljubitelje mačaka i pasa nakačili i ljudi očiju širom otvorenih, pa k’o za vraga suosjećaju s Krilom, Gojanicom, Dežulovićem, Pavelićem, Pilselom i Grcima, gdje bi vam kraj bio. Ali tko njih i njihov virtualni svijet šiša; dolaskom Karamarka i njegovih Bavaraca jedno presijecanje postavljenih kabela i njihovim ekranima zavladat će mrak, pa nek’ gledaju očiju širom otvorenih koliko žele… U mraku se spaljena trava ne vidi… A dotad – tko se nije skrio, magarac je bio!

Pisanje novinara kazneno-popravnih redakcija i naše žmirenje pomoći će vam sigurno da Hrvatsku vidite u ružičastom, a jedinca u čije ste obrazovanje utukli protuvrijednost vikendice kao apsolutnog genijalca, pa za Boga, boje je razaznavao s dvije godine, a tečno čitao i množio s četiri. Nije ni čudo da se Nijemci otimaju za takvog.

Još da vam doživljaj o najavljenoj blagodati koja vas čeka s Karamarkom i bavarskim programom izlaska iz krize ne kvari taj virtualni svijet, te društvene mreže na koje su se uz ljubitelje mačaka i pasa nakačili i ljudi očiju širom otvorenih, pa k’o za vraga suosjećaju s Krilom, Gojanicom, Dežulovićem, Pavelićem, Pilselom i Grcima, gdje bi vam kraj bio.

Ali tko njih i njihov virtualni svijet šiša; dolaskom Karamarka i njegovih Bavaraca jedno presijecanje postavljenih kabela i njihovim ekranima zavladat će mrak, pa nek’ gledaju očiju širom otvorenih koliko žele.

U mraku se spaljena trava ne vidi… A dotad – tko se nije skrio, magarac je bio!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora