novinarstvo s potpisom
Tomislav Karamarko izašao je za govornicu i okupljenima krenuo pripovijedati kako je jedan kralj imao kćer koja se zvala Đurđica, a kojoj je mati kraljica umrla na porodu.
Nedugo zatim kralj se ponovno oženio i princeza Đurđica, milo i dobro dijete, dobila je maćehu, opaku, oholu ženu koja se vazdan gledala u čarobnom ogledalu. “Ogledalo, ogledalce moje, na svijetu najljepši tko je?” pitala je kraljica, a ogledalo bi joj odgovaralo: “Od svih žena na svijetu najljepša si ti, moja kraljice.”
Prolazile tako godine i princeza Đurđica izrasla u prekrasnu djevojku. “Ogledalo, ogledalce moje, na svijetu najljepši tko je?” pitala jednom kraljica čarobno ogledalo, a čarobno joj ogledalo reklo: “Od svih žena na svijetu najljepša je Đurđica.”
“Khm! Oprostite”, javio se tada jedan od novinara nakašljavajući se u nelagodi.
“Izvolite”, rekao je Karamarko, nervozan što ga se prekida.
“Otkud Đurđica? Valjda se princeza zove Snjeguljica.”
“Ne znam ja ni za kakvu Snjeguljicu”, otresao se Karamarko i nastavio kako se zavidna maćeha silno rasrdila i zapovjedila lovcu da odvede Đurđicu duboko u šumu i tamo je ubije. Lovac, međutim, ne bio srca kamenoga, te poštedio princezu Đurđicu, a ona ostala živjeti u šumi, zajedno sa sedmoricom patuljaka…
“Učom, Ljutkom, Stidljivkom, Srećkom, Kihavkom, Pospankom i Tupkom?” upitao je netko iz publike.
“Da. Kako znate?” začudio se Tomislav Karamarko.
Bilo je to prošlog tjedna, na predstavljanju jednog dokumenta od kojega domovina mnogo očekuje, a za koji se Hrvatska demokratska zajednica baš ozbiljno potrudila. Gospodarski program, ne pitajući šta košta, specijalno su naručili u Njemačkoj. Ne treba vjerojatno naglašavati kakva je to, brajo, kvaliteta kad Švabo nešto napravi.
Program je prije nekog vremena u velikoj tajnosti došao u Hrvatsku, zapakiran u teškim olovnim sanducima. Takva je mudrost u njemu da on naprosto zrači. Ubija radijacija u njemu.
Milijan Brkić, glavni tajnik stranke, jednom je ušao u prostoriju s novim ekonomskim programom HDZ-a, pogledao ga nezaštićen, golim očima, i ekonomski program mu je momentalno oštetio rožnice. Glavni tajnik otad nosi tamne naočale i tapka bijelim štapom uokolo.
Opasan je taj program. Tomislava Ćorića, predsjednika HDZ-ova Odbora za financije, ugrizao je za testise.
Zbog svega ovoga, valja biti izvanredno oprezan. Gospodarski program kojim će nakon izbora preporoditi državu HDZ je dugo čuvao zaključanog, daleko od znatiželjnika, i tek se prije nekoliko dana nevoljko odlučio pokazati nekoliko njegovih važnijih dijelova.
Čisto da javnost shvati kako su oni to temeljito i odgovorno pripremili, Tomislav Karamarko je pozvao novinare i ponosno im predstavio Đurđicu i sedam patuljaka.
Dokument za koji se drži da je sušta ekonomska pamet po svemu je što smo čuli jedna šlampavo prepakirana, stara, svima poznata bajka. Nema tu zaista, kako je u Jutarnjem listu primijetila Suzana Barilar, ni jedne jedine stvari koju prethodno niste mogli pročitali u desecima drugih predizbornih knjižica, ako vam se uopće dalo čitati takvo nekakvo budalasto i loše napisano štivo koje obično drljaju nižerangirani stranački skribomani.
HDZ će novcem iz europskih fondova poticati industriju i obrtništvo. Vau! HDZ će smanjiti PDV na hranu. Čovječe! Kako su se toga dosjetili?! HDZ će napraviti učinkovitu i manju administraciju. Đizis fakin Krajst! Koliko toga još ima? Odakle samo izvlače sve te genijalne ideje?!
Nižu se tako HDZ-ovi prijedlozi za oporavak naše ekonomski uništene zemlje i u njima, potpuno zaprepašćujuće, nema baš ništa originalno, novo i uzbudljivo. Bez pardona nam serviraju podgrijana obećanja koja smo višekratno, i sa Sanaderom i s Kosor i s Milanovićem, kusali.
Čitam te njihove prepisane ekonomske vizije, taj njihov kopipejstani procvat i blagostanje, ispunjen malodušnošću i ne shvaćajući, zbilja mi ne ide u glavu, zar su to stvarno najbolji ljudi koje mi u ovom trenutku imamo? Četiri su mi činjenice potpuno neobjašnjive.
Tomislav Karamarko, za početak, voli Hrvatsku.
Pod dva, on žarko žudi vladati Hrvatskom.
Tri, on se drži i sposobnim vladati Hrvatskom.
Napokon, trebale su mu cijele četiri godine za ovaj gospodarski program i još ga nije sam napisao, već su mu ga Nijemci napisali.
Bez lažne skromnosti, meni koji ne volim Hrvatsku, i koji nemam ni trun ambicije za vlašću, i koji se, napokon, ne smatram ni sposobnim da vodim državu, za ovakav bi gospodarski program uvrh glave trebala dva popodneva.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).