Izopačeni um Velimira Bujanca: silovanje pred kamerama

Ivana Simić Bodročić
Foto: HTV

”Tamo su već bila trojica. Jedan od njih određivao je koji će redoslijed biti. Tu noć na Olajnici silovala su me šestorica… mučili su me na sve načine… U istom prostoru bila je moja šestogodišnja sestra i osmomjesečna kćerka koja je jako plakala. Na to je jedan iznerviran na nju bacio vojničku jaknu da je ušutka. Nisam mogla ništa učiniti, mislila sam da su je ugušili…”

– a onda, kad je sve bilo gotovo, spazila sam šajkaču koja je jednom četniku pala s glave i odlučila je uzeti kao suvenir kako bih je sačuvala pod kaputom dok smo u koloni izlazili iz okupiranog grada. Poslije sam je godinama čuvala u ormaru u hotelskoj sobi na moru jer sam znala da ću je jednog dana pokloniti Velimiru Bujancu.

”Prvo silovanje dogodilo se tijekom noći, kada su zatvorski čuvari pustili u moju prostoriju četiri zatvorenika osuđena za razna kaznena djela. Ta su se silovanja odvijala svaku noć. U logoru sam provela devet mjeseci i zatrudnjela te sam u šestom mjesecu trudnoće rodila na podu ćelije. Silovali su me cijelo vrijeme trudnoće… Sjećam se da su čuvari ušli i pokupili nedonošče.”

– a onda, kad je sve bilo gotovo, spazila sam šajkaču koja je jednom četniku pala s glave i odlučila je uzeti kao suvenir. Svo vrijeme sam je čuvala pod prljavim madracem u logoru kako bih je jednog dana poklonila Velimiru Bujnacu jer sam znala da će mu trebati.

***

Dodatak o šajkači koja je pala s glave silovatelja, a potom ju je žrtva uzela i čuvala, pretpostavljate, izmišljen je. Ovdje stoji kao interpretacija silovanja u ratu (što žena prvo napravi kad je muškarac siluje – uzme nešto za uspomenu) od strane izopačenog uma Velimira Bujanca koji se tobože bori za dostojanstvo hrvatskih branitelja, žrtava i žena silovanih u ratu

Svjedočanstva žrtava preuzeta su iz knjige Sunčica nazvane po osmomjesečnoj bebi iz prvog iskaza, koja sadrži simboličnih 14 svjedočanstava žena i jednog muškarca o ratnom zločinu o kojem godinama nitko nije progovarao.

Dodatak o šajkači koja je pala s glave silovatelja, a potom ju je žrtva uzela i čuvala, pretpostavljate, izmišljen je. Ovdje stoji kao interpretacija silovanja u ratu (što žena prvo napravi kad je muškarac siluje – uzme nešto za uspomenu) od strane izopačenog uma Velimira Bujanca koji se tobože bori za dostojanstvo hrvatskih branitelja, žrtava i žena silovanih u ratu.

Može li u bilo kojem svemiru, bilo kojeg svijeta, bilo tko s imalo zdravog razuma zamisliti da je silovana žena kao suvenir uzela kapu svog silovatelja. Može li itko normalan takvo što izgovoriti. Odgovor je suvišan. Ali u ovoj našoj stvarnosti posve je zamislivo da Velimir Bujanec, osoba bez imalo svijesti i savjesti, lišen elementarne empatije, još jedanput pred kamerama iste te žrtve siluje i ponižava uzimajući u zapjenjena usta njemu nezamislivu patnju i traumu žrtava rata kako bi se borio za svoje fašističke ciljeve.

U prosvjedu protiv odluke Vijeća za elektroničke medije da medijskoj kući Z1 na tri dana oduzme koncesiju zbog govora mržnje, pred svima se, uz svesrdnu podršku dijela takozvanih branitelja, obratio predsjednici Vijeća Mirjani Rakić. Legendi hrvatskog novinarstva, ženi, osobi kojoj profesionalno i ljudski nije dostojan čistiti cipele, poklanja četničku kapu, dok izgovara kako je kokardu dobio od silovane žene iz Vukovara.

Uzgred, kapa je simbol iste fašističke ideologije kojom se sam kitio pred fotoaparatom, bratske, savezničke paravojske u Drugom svjetskom ratu dok su ustaše i četnici glatko surađivali.

Važno je osvijetliti još jedno crno mjesto u novijoj hrvatskoj povijesti u pogledu zločina silovanja koji su se događali za vrijeme rata.

Može li u bilo kojem svemiru, bilo kojeg svijeta, bilo tko s imalo zdravog razuma zamisliti da je silovana žena kao suvenir uzela kapu svog silovatelja. Može li itko normalan takvo što izgovoriti. Odgovor je suvišan. Ali u ovoj našoj stvarnosti posve je zamislivo da Velimir Bujanec, osoba bez imalo svijesti i savjesti, lišen elementarne empatije, još jedanput pred kamerama iste te žrtve siluje i ponižava uzimajući u zapjenjena usta njemu nezamislivu patnju i traumu žrtava rata kako bi se borio za svoje fašističke ciljeve

Koliko je žena silovano u Domovinskom ratu, nitko točno ne zna. No neke od njih, uglavnom s vukovarskog područja, skupile su snagu i nakon gotovo 20 godina ispričale javnosti svoje priče. Zločini nisu nikada do kraja istraženi i zločinci do danas nisu kažnjeni. Svih dvadeset i pet godina. Od kojih je HDZ-ova Vlada na vlasti bila punih šesnaest.

Uz jednu važnu napomenu.

U vrijeme dok su na čelu braniteljskog resora bili ozloglašeni ministar Predrag Matić i njegov pomoćnik Bojan Glavašević, Hrvatski je sabor donio Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, po kojemu će žrtve silovanja kao ratnog zločina, žene i muškarci hrvatski državljani, imati pravo na jednokratnu novčanu naknadu te trajnu i mjesečnu naknadu za pretrpljeno stradanje i patnju.

Po istom zakonu, prvi puta žrtvama će se osigurati i dopunska zdravstvena zaštita, medicinska rehabilitacija i psihološka pomoć. Također, nimalo nevažno – zakon je donesen bez zastupnika HDZ-a, koji su, na čast im i ponos, tog 29. svibnja 2015., tu istu sabornicu napustili nezadovoljni najavom svečane sjednice u povodu Dana sabora. Smatrali su da svečanost predviđenu za tu subotu Sabor ne bi trebao održati, zbog prosvjeda branitelja na Markovu trgu.

Zna se koji su prioriteti i čemu služe žene, pogotovo silovane žene. Suveniri za Bujančeve poremećene performanse i HDZ-ove svečane sjednice Sabora.

(Prenosimo s portala VoxFeminae).