novinarstvo s potpisom
Sudeći prema medijskim izvještajima na predstavljanju istraživanja Global Enterpreneurship Monitor u organizaciji Nacionalnog vijeća za konkurentnost, moglo se čuti mnogo toga zanimljivog, mogle su se čuti rečenice kritike, ali poduzetnicima ovom zgodom nije nedostajalo ni samokritike.
U središtu pozornosti poduzetnika u Hrvatskoj bilo je ono što je, barem takav dojam stvaraju mediji, uvijek u središtu pozornosti poduzetnika u Hrvatskoj, a to je poduzetnička klima.
Atmosferilije su, dakle, i dalje nepovoljne za poduzetnike u Hrvatskoj.
Prva loša atmosferilija koja čini klimu jest ta da od svih država članica Europske unije poduzetnici najlošiji društveni status imaju u Hrvatskoj, a najbolji u Finskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj. Pitanje društvenog statusa nije pitanje novca, nego ugleda u društvu. Lošem društvenom statusu poduzetnika dijelom su pridonijeli i poduzetnici sami (ne svi, dakako, ali neki znatno i zamašno), ali i činjenica da je u Hrvatskoj bogatstvo tradicijski moralno suspektno.
O toj moralnoj suspektnosti koja rađa podozrivost prema poduzetništvu govorio je i predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost Ivica Mudrinić ustvrdivši da na ”poduzetništvo gledamo kao ne neku sumnjivu pojavu vezanu uz kriminal”. U nastavku je iste izjave Mudrinić izrekao kombinaciju društvene kritike, ali i samokritike.
”Zadržali smo najgore od socijalizma i prihvatili najgore od kapitalizma”, kazao je Mudrinić. Nije potpuno jasno tko se sve krije u tome ”mi” koje je upotrijebio, ali njegova se izjava može tumačiti i kritikom usmjerenom prema društvu, ali i samokritikom izrečenom dijelu poduzetnika.
Kad se podvuče crta jasno je da se u posljednjih 150 godina zbio kopernikanski obrat u društvu. Tada su se proleteri bunili zato što su prezreni na svijetu, danas se bune oni koje se prije 150 godina nazivalo kapitalistima i koji su prezirali.
Sljedeća je atmosferilija država sama, odnosno Vlada. Iako niz ekonomista i poduzetnika zagovara što je moguće manji utjecaj države i politike u ekonomiju i poduzetništvo, iako među njima ima i tržišnih fundamentalista, na koncu svi shvate da nema ekonomije bez vlasti i vlade, a shvate i da je lakše biti uspješan poduzetnik uz pomoć Vlade nego bez te pomoći.
Da se politika mora miješati u ekonomiju i poduzetništvo izjavila je članica Nacionalnog vijeća za konkurentnost Slavica Singer, jer Vlada je ta koja treba pojednostaviti poslovanje u Hrvatskoj, a za miješanje Vlade u ekonomiju i poduzetništvo zalaže se i predsjednik Udruge srednjih i malih poduzetnika pri HUP-u Petar Lovrić. Ključ za poboljšanje uvjeta poslovanja drži Vlada, tvrdi Lovrić, a taj ključ on neskriveno naziva ”legitimnom silom” koju Vlada mora upotrijebiti kako bi došlo do poboljšanja.
Lovrić je, kao poduzetnik i kapitalist, izrekao nešto što se od takvoga čovjeka ne očekuje – hvalio je jugoslavenski socijalistički poredak kao, u barem jednom segmentu, ekonomski i društveno superioran današnjem poretku u Hrvatskoj zasnovanom na demokraciji, poduzetništvu i tržištu.
Kolikogod bila istinita Lovrićeva izjava kojom tvrdi da je poduzetnička klima u Jugoslaviji bila bolja utoliko što je sve potrebne papire za otvaranje obrta mogao dobiti u 15 dana, ona je i bizarna, jer Lovrić nije rekao ništa drugo nego da je kapitalistički sustav zasnovan na slobodi poduzetništva i tržišta taj koji onemogućava razvoj kapitalističkog sustava zasnovanog na slobodi poduzetništva i tržišta.
Izrečeno je i ponešto što zvuči opasno i zabrinjavajuće, a neke teme, koje zvuče opasno i zabrinjavajuće, a o kojima su poduzetnici uobičajeno govorili kada bi govorili o klimi i atmosferi, ovaj su put ostale nespomenute.
Izjava Slavice Singer da poduzetničku klimu u Hrvatskoj treba promijeniti ”radikalno i hitno” zvuči zabrinjavajuće. Osim što zvuči rubno revolucionarno (pa je više prispodobiva Mati Kapoviću), opasna je i stoga jer ”radikalne i hitne” promjene klime nikada nisu dobre. Dapače, iz povijesti je znano da završavaju katastrofom.
Ugodno je zaključiti da ovom zgodom nije bilo govora o utjecaju cijene rada, sindikata i radnog zakonodavstva na poduzetničku klimu. No, postoje i zaključci koji su, bio čovjek poduzetnik ili ne, manje ugodni.
U Hrvatskoj samo 22 posto ispitanika obuhvaćenih istraživanjem vidi priliku za pokretanje privatnog poduzetničkog pothvata (prosjek EU je 41 posto) iz čega se može zaključiti da znatan dio ljudi u Hrvatskoj koji se odluči baviti poduzetništvom, poduzetnikom postaje ne zato što želi, ne zato što je spreman na poduzetnički rizik, nego iz nužde.
Poduzetništvo, dakle, nije željeno zanimanje, nije popularno, jest prezreno, a dok je tako, teško da može biti drugačije nego društveno neugledno.
(Prenosimo s portala Novoga lista).