novinarstvo s potpisom
Pristojna Hrvatska u pristojnom broju izašla je na ulice da pokaže talibanskoj kako neće sjediti skrštenih ruku i mirno gledati svekoliku devastaciju društva.
Reforma obrazovanja bila je povod da se javno digne glas protiv orkestriranog primitivizma kojim nas žele vratiti u pećinu, i to onu prije Altamire i Lascauxa.
Isukani očnjaci i zakrvavljene oči puštenih s lanca na organizatore i sudionike ovog istinskog festivala demokracije, koji se eto ne događa samo svake četiri godine i sa samo jednim kandidatom, u svim većim gradovima domovinske ali i iseljene Hrvatske (London, Pariz, Bruxelles, Budimpešta i Šangaj), jasna su potvrda da samo jedan miroljubivi prosvjed i izlazak na ulice neće biti dovoljan.
Ne treba biti naivan, dok je ove vlasti u našim školama neće se ništa na bolje promijeniti. To je već davno odlučeno, još u ljeto 2014. godine kada je Tomislav Karamarko otvoreno najavio hadeizaciju nastavnih programa kada dođe na vlast: ”Najvažnije, moramo konačno srediti hrvatsko školstvo. A ne, kao danas, da nam neki kvazipovjesničari pišu povijest onako kako njima odgovara”. I za to dobio blagoslov s najvišeg mjesta.
I za resornog ministra Predraga Šustara kurikularno je nevažno u odnosu na klerikalno, što je nedvosmisleno pokazao svojim nastupnim posjetom kardinalu Bozaniću, a potvrdio proglašavajući prosvjednike feštarima.
Neće Šustar podnijeti ostavku, kaže nije on luzer, no da se usudio doći u Rijeku vidio bi da je izgubio vlastiti grad koji je listom stao uz reforme poručivši mu: ”Šustar – just another prick in the wall”.
Ne, dok je Oreškovićeve vlade koja se ne odriče ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji prijeti učenicima, njihovim roditeljima i učiteljima nazivajući ih nekompetentnim neznalicama i instrumentaliziranim agentima, dajući mu još jednom otvorene ruke za nastavak započetog kulturocida, 21. stoljeće, makar i eksperimentalno, ovdje neće ugledati ni jesen ni proljeće. Hrvatska može bolje, ali mora i jače želi li osigurati budućnost svoje djece.
Ako ništa drugo, prosvjed je pokazao da je ekspertna grupa bila u pravu podnoseći ostavku, jer nikakav kompromis s fundamentalistima nije moguć a da ne završi porazom.
Način, motivi i izvršitelji rušenja i zaustavljanja kurikularne reforme dokaz su da Hrvatska više nije sekularna država, jer nam ni vlastitu djecu nije dozvoljeno odgajati i obrazovati kako bismo mi to htjeli.
Formiranjem ove vlasti zavladao je antiintelektualizam i antiindividualizam koji ne trpe nikakvu slobodu, ni mišljenja, ni djelovanja, ni izražavanja, pa ni slobodu 400 stručnjaka da bez cenzure obrazovanje generacija koje dolaze dovedu u sklad s vremenom u kojem živimo.
Oni koji su mislili da će ovaj civilizirani ustanak nešto promijeniti u glavama onih koji o reformi odlučuju, grdno su se prevarili.
Priznati da je struka ispred politike, a ljudi ispred dokumenata, dozvoliti autonomiju školstvu, bilo komu i bilo čemu, za njih bi bilo ravno samoubojstvu. Zato, na drugom prosvjedu, bez iluzija.
Ili Šustar ili Jokić. Ili Markićka ili Ugrešićka. Ili Ilčić ili Kekin. Ili Rusak ili Budak.
Ili talibani ili građani.
(Prenosimo s portala Novoga lista).