novinarstvo s potpisom
U što nas želi uvjeriti HDZ nominirajući Zdravka Marića za premijera i najavljujući spremnost odbacivanja ministara koji iritiraju i domaću i stranu javnost poput Zlatka Hasanbegovića?
Da se nešto stubokom promijenilo u glavama onih koji su prije mjesec dana plebiscitarno izabrali Tomislava Karamarka za vođu ili da je došlo do prosvjetljenja istih izbijanjem ”afere Konzultantica”? Ili, možda, da su cijelo vrijeme postojala dva HDZ-a?
Onaj koji je svoje namjere i pravo lice pokazao kadrovirajući u orbitu opskurne likove i primitivce najnižeg spektra, i neki, nama do sada nevidljivi? I koji je od ta dva HDZ-a pravi? Onaj Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića ili onaj Andreja Plenkovića?
Onaj koji je u djelo provodio izborni program koji se zvao ”5+”, dok nisu shvatili da je takvu inovativnost prije njih pokazao neki tip iz Prnjavora. Hasanbegovićev kulturocid je ono što je Karamarko najavljivao kada dođe na vlast.
Gašenje slobode medija, smjene na HRT-u, glava na panju Olivera Frljića, registar izdajnika, u koji je upisan kao ideološki neprijatelj čak i dnevni list na talijanskom jeziku ”La Voce del Popolo”, zaustavljanje kurikularne reforme, revizija povijesnih činjenica o Drugom svjetskom ratu, veličanje ustaštva na ulicama, liste za odstrijel, nasilje i prijetnje smrću u obračunu s neistomišljenicima… Ostvareno!
Da je Karamarko mogao samostalno sastaviti vladu nakon izbora, već bi se danas zakonski sankcionirala sloboda mišljenja o Domovinskom ratu. Dr. Franjo Tuđman bio bi u svim udžbenicima i obrazovnim programima, od matematike do likovnog odgoja, a njegov lik i djelo štitio bi represivni aparat kao što se nekad ”u ime naroda” štitilo Brozovo.
Tvrdi HDZ je od svog ”prnjavorskog” programa odstupio tek prisiljen na kohabitaciju s Mostom i Tihomirom Oreškovićem.
Sada kada je svemu kraj i kada je biti ili ne biti za ostanak na vlasti, taj svoj izvorni boljševizam želi ublažiti i umiveno ga prikazati kao socijalizam s ljudskim licem!
Lopta je spuštena na zemlju, retorika promijenjena, neki pristojni ljudi nominiraju se za najviše državne dužnosti, iz kadrovskih ladica izvlače se rijetki primjerci kultiviranih, razumnih i tolerantnih hadezeovaca, poput Ivana Domagoja Miloševića.
Aktualnog glavnog tajnika stranke na nedavnom Općem saboru članstvo nije htjelo birati za potpredsjednika dok je Zlatko Hasanbegović pozdravljen kao nova zvijezda dobivši najveći broj glasova za Predsjedništvo HDZ-a. Na tim brojkama priča o dva HDZ-a počinje i prestaje.
Onaj Andreja Plenkovića i njemu sličnih egzistira tek kada stranki prijeti gubitak vlasti, o izgubljenom ugledu među biračima da i ne govorimo, ne bi li se stvorila lažna slika kako je vuk mijenjajući dlaku uspio promijeniti i ćud.
HDZ će uistinu biti demokratski kada prestane funkcionirati autokratski. Do tada će biti talac svog predsjednika, kako god se on zvao i što činio, baš kao što je sada Karamarkov.
I koji neće otići dok se svaka od njegovih 76 svijeća ne ugasi. A to bi moglo biti već sutra.
(Prenosimo s portala Novoga lista).