HDZ, od grešnice do svetice u mjesec dana

Kad izbori završe, generali se množe poput gljiva nakon kiše. Riječ je, naravno, o generalima nakon bitke. Kritike pršte na sve strane, iz rukava sipaju strategije koje je trebalo primijeniti, gubitnike se hrabro šutira kao uginula pseta, posthumno ih se analizira i diskreditira do granice dobroga ukusa sve u nadi da će ih iz korijena promijenjeni Kovači, Marići, Milinovići, Jandrokovići i ini posuti čudotvornim briselskim prahom koji briše svaku prošlost, od one ideološke, stranačke, kriminalne, pa do one intimne, obiteljske i političke, primijetiti i nagraditi.

I tako sad, od ponedjeljka ova stranka, prema kojoj su oni brzinski TV make overi koji prerano ostarjelu gospodu u nekoliko tjedana pretvaraju u holivudske glumce, čisti diletanti, blješti pobjedom obasjana. Blješti čudesna raskoš njezinih mana, ali ih više nitko, ama baš nitko ne spominje.

Estetski kirurg Andrej Plenković čudesnim je briselskim prahom prebrisao bore (čitaj: najlon vrećice u kojima je stizao novac za financiranje stranke, korupcionaške afere zbog kojih se u Remetincu mogao osnovati jedan od jačih ogranaka HDZ-a, filoustaštvo radikalnoga krila… itd., itd.) i učinio da ih opet vole i bogobojazni mostovci, i vječno uvrijeđene i nezadovoljne manjine, i čovjek kojemu je vrhunac estetike voda što pod pritiskom leti u zrak, ma svi osim onih koji spominju lekarke.

Tako sad, od ponedjeljka ova stranka, prema kojoj su oni brzinski TV make overi koji prerano ostarjelu gospodu u nekoliko tjedana pretvaraju u holivudske glumce, čisti diletanti, blješti pobjedom obasjana. Blješti čudesna raskoš njezinih mana, ali ih više nitko, ama baš nitko ne spominje

Da nisam čitala o rusinskome porijeklu Plenkovića, pomislila bih kako je na zagrebački asfalt teleportiran ravno iz Međugorja, jer ovo što se u nas zbiva moguće je samo u srednjovjekovnim mirakulima.

Grešnica se u svega tridesetak dana prometnula u sveticu i sada nas oni na početku spomenuti generali nakon iz izborne bitke zdušno uvjeravaju kako je takav neočekivan izbor ustvari logičan i dobar.

Rezultat Narodne koalicije, trideset i pet posto osvojenih glasova pritom proglašavaju katastrofom, potopom biblijskih razmjera, debaklom koji je prouzrokovao njezin vođa – čelnik socijaldemokrata.

Po njima je odgovoran samo Zoran Milanović zbog neodmjerenih izjava o susjedima i političkom konkurentu. Bahat je i u porazu kažu. Pobjedniku Plenkoviću je i kurtoaznu čestitku uskratio! Po meni je učinio dobro, potpuno to opravdavam sve dok mu se svileni pobjednik ne ispriča za besmislene optužbe o tome kako je podržavao i podržava državni terorizam.

To ružno, nepotrebno i, treba li uopće reći, potpuno neistinito podmetanje odista traži ispriku, jer je u našim prilikama takav govor znatno opasniji od istina jednako nepotrebne i pubertetski nezrele primjedbe o “vojnoj lekarki” kojom se Milanović dodvoravao desnim biračima. Izrečena je u jeku kampanje, na sastanku s braniteljima koji je po mnogima bio trapula na brzaka retuširane konkurencije.

Estetski kirurg Andrej Plenković čudesnim je briselskim prahom prebrisao bore (čitaj: najlon vrećice u kojima je stizao novac za financiranje stranke, korupcionaške afere zbog kojih se u Remetincu mogao osnovati jedan od jačih ogranaka HDZ-a, filoustaštvo radikalnoga krila… itd, itd) i učinio da ih opet vole i bogobojazni mostovci, i vječno uvrijeđene i nezadovoljne manjine, i čovjek kojemu je vrhunac estetike voda što pod pritiskom leti u zrak, ma svi osim onih koji spominju lekarke

Riječ je, naime, upravo o dijelu branitelja koji su nas mjesecima terorizirali kampiranjem u Savskoj i maršem u crnim odorama s križem dok je SDP bio na vlasti da bi onda, gotovo preko noći, kad su “njihovi” zasjeli na zagrebački Markov trg, usprkos neispunjenju njihovih zahtjeva i gotovo komične Vlade, šator bio sklopljen i teatralno odnesen u grad žrtvu – Vukovar, grad koji ga nije želio.

Pa ipak analitičari, generali nakon bitke i ambiciozni političari ubiše se od hvaljenja svilenog Plenkovića (sve ga češće tako nazivaju na društvenim mrežama) i napadanja onih koji su imali tek nekoliko mandata manje od pobjedničke koalicije (HDZ-a, liberala i demokršćana).

Zaslijepljeni poslušničkim retuširanjem najveće stranke u Hrvata novinari analitičari beskrupulozno ističu laž kako je “tako dobar rezultat” ostvaren između ostalog i zato što je HDZ ovaj puta išao samostalno, a šačica demokršćana i liberala šut li, šuti, valjda u strahu da bi, ako zucnu, mogli biti isključeni iz podjele kolača. Vjerodostojno, nema što!

Hvali ga i manjinac Milorad Pupovac. “Ubi ga prejaka riječ”, veli da se takvi političari suhim zlatom plaćaju. Da je na sceni novi, tolerantniji HDZ s nekonfliktnim Andrejem Plenkovićem.

Vidjet ćemo kako će zboriti ako taj suhim zlatom plaćeni političar s europskim vezama i novi umjereniji HDZ zaželi zadržati Plenkovićeva antipoda Zlatka Hasanbegovića na mjestu ministra kulture, a reformu obrazovanja započne po modelu Željke Markić. Hoće li zlato za Pupovca sjati istim sjajem?

Hoće li netko Miloradu Pupovcu zamjeriti dodvoravanje desnici kao što su to oni bliski njemu zamjerali dojučerašnjem čelniku socijaldemokrata kada je to nedvojbeno činio u kampanji?

Da nisam čitala o rusinskome porijeklu Plenkovića, pomislila bih kako je na zagrebački asfalt teleportiran ravno iz Međugorja, jer ovo što se u nas zbiva moguće je samo u srednjovjekovnim mirakulima

No najbolji su mi ipak oni koji o Zoranu Milanoviću, nakon što je najavio da se neće kandidirati za mjesto predsjednika, govore i pišu kao o pokojniku. Dok čitaš po portalima ili slušaš o njemu, neprestano iščekuješ da netko navede vrijeme komemoracije na Iblerovom trgu, mjesto ispraćaja i ukopa.

Ej, ljudi, čovjek je živ, pretpostavljam i zdrav, iako je to teško ostati nakon desetljeća provedenog u vrhu hrvatske politike. Bit će zastupnik u Saboru i pretpostavljam, s obzirom na to da je osvojio više preferencijalnih glasova od svog HDZ konkurenta, vjerojatno i predsjednik Kluba SDP-a.

Neće dezertirati kaže!

Ukoliko bude pravde, trebao bi Zoran Milanović biti i potpredsjednik tog najvišeg zakonodavnog tijela, a ako zasjedne u fotelju potpredsjednika Sabora, neće, vjerujem, nedostajati prejakih riječi, pa ćemo onda brže i lakše odgonetnuti jesu li vladajući stvarno postali tolerantni i svileni u mjesec dana ili je cijeli igrokaz izveden za potrebe moći, vlasti i zataškavanja neslavne prošlosti ove stranke!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora