novinarstvo s potpisom
Otprilike u ovo doba godine, negdje sredinom jeseni 2013. Željka Markić i odlično umreženi katolički aktivisti pokrenuli su novu fazu konzervativne revolucije, danonoćno agitirajući u korist Ustavnog referenduma o braku.
Uspjeh je bio potpun, više od 65 posto građana podržalo je konzervativni prijedlog kojim je brak definiran kao isključiva zajednica žene i muškarca, što je poslije ušlo i u Ustav.
Tri godine kasnije, Hrvatska se nalazi na udaru nove konzervativne ofenzive, samo što ovaj put meta nisu malobrojni članovi homoseksualne zajednice, već kudikamo brojnija skupina, a to su pobornici Hrvatske kao laičke države.
Ovaj put na meti su obrazovanje i kultura, a to su – uz ekonomsku situaciju – dugoročni temelji svake države. Što je odlično shvatio Zlatko Hasanbegović, koji je krenuo u radikalnu čistku svega što je iole lijevo ili liberalno, ali nije stigao završiti posao i zato sada njegovi istomišljenici proklinju HDZ i Plenkovića.
A zahtjevi za klerikalizaciju Hrvatske postaju svakodnevni.
Koliko je Hasanbegovićeva misija bila važna katoličkim konzervativcima potvrdio je Vice Batarelo, čelnik Vigilarea i jedan od stupova konzervativne revolucije, u govoru kojim je u ponedjeljak otvorio TradFest.
“Politika nije najvažnija stvar u životu, nego je kultura. Kultura predstavlja dušu jednog naroda i svakako mora u sebi sadržavati elemente naraštaja koji su živjeli i stvarali prije nas. To uključuje i vjeru, moralnost i prihvaćene društvene norme uspostavljene u zapadnoj kršćanskoj civilizaciji”, indirektno je Batarelo objasnio zašto su tako zapeli za Ministarstvo kulture.
Uostalom, i Željka Markić nedavno je Hasanbegovića opisala kao “prvog HDZ-ova ministra kulture u posljednjih 15 godina koji je prestao novcem poreznih obveznika financirati lijevo-liberalne udruge, medije i ‘kulturne’ projekte koji su uništavali hrvatsku kulturu”, dok je kardinal Josip Bozanić ovih dana studente Filozofskog fakulteta usporedio s komunistima zbog njihova zalaganja za sekularne vrijednosti.
Možda je Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, bio najprecizniji u formuliranju što želi ova klerikalna rekonkvista kada je u prošlotjednoj kolumni u kojoj se obračunao s kritičarima Katoličke crkve i paracrkvenih udruga zaključio da “doista, treba zaustaviti diktat manjine nad većinom”.
Nije pojasnio na koji način pa treba pustiti mašti na volju, ali je prešutio da ovime krši član 38 Ustava koji propisuje: “Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli”.
Nažalost, radikalima Ustav ne znači puno.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).