Račan i Milanović su bili njegovatelji HDZ-ove korupcije

Procjenjuje se da je domoljubna ekipa Viktora Orbána iz javnog proračuna prisvojila preko 160 milijardi eura. Novi mađarski premijer Péter Magyar odlučio je ta sredstva vratiti i procesuirati odgovorne.

Péter Magyar hrvatskoj je opoziciji pokazao prokušanu metodu kako se osvaja vlast i koji su prvi potezi koje borci protiv korupcije trebaju povući. Vlast se, da podsjetim, ne osvaja govoreći u mikrofone – saborske ili televizijske – nego boraveći s biračima. Oni su ti koji podržavaju ili ruše korupciju, njihove emocije, dostojanstvo i moral valja probuditi, a to se postiže davno poznatim modelom: napuštanjem prostora distance i odlaska u životni prostor birača.

Hrvatski političari biraju distancu, zato će radije otići u neku političku emisiju ili za saborsku govornicu, umjesto da dođu među birače, da s njima razgovaraju, da postanu dio njihovog sjećanja i života. Péter Magyar je radio sve što ne radi naša oporba, zato je osvojio vlast. Naša oporba radi sve što ne radi Péter Magyar, zato će vlast i dalje gledati s distance.

Ljudi imaju pravo na izbore, s njihovim izborima se ne sporim, registriram ih kao činjenicu, baš kao što sam kao činjenicu registrirao i jeftino pozerstvo dijela ljevice koja će, birajući između obrane plastičnog penisa koji visi oko vrata (samo) jedne sudionice Povorke ponosa, i mogućnosti da taj penis iskoristi kao polaznu točku prokazivanja nacionalističkog duha koji je prošvercan u religijski događaj Antunovskog hoda, oduzimajući mu religijsko značenje, očitovati privrženost plastičnom penisu i prateću kapitulaciju, odjevenu u ruho samotnog čuđenja, pred rastućim nacionalizmom.

Svatko u konačnici dobije što želi. Filozofija i teologija su mi posredovale znanja o ljudskoj naravi, ona je nepromjenjiva, ljudi su, u svim epohama, u osnovi isti. Ne postoji epoha bez tragedija i uspjeha, gluposti i umnosti, pozerstva i djelovanja, opake skučenosti i dobrohotnog širenja horizonata.

Ljudi su naprosto ljudi, izvan njih se sve mijenja, a oni ostaju isti. Ljudi su zarobljenici naravi, osuđeni na kvalitativno ponavljanje koje tako pretenciozno nazivamo iskustvom.

Napokon smo ušli u fazu tehnologijskog razvoja koje nam omogućava da svoje iluzije hranimo materijalnim dokazima. Birat ćemo povijest, tehnologija će nam nuditi dokaze za ono što smo izabrali, napokon ćemo biti zaključani u baš našu samodopadnu laž.

Ako zbog ičega želim ostati na životu, želim zbog toga da napokon ugledam ljude kako se zaključavaju u, da od Leibniza posudim pojam, svoju monadu i da u toj monadi služe doživotnu kaznu zbog iluzije kojom su htjeli pokoriti svijet. Ta iluzija će biti samo njihova i odnosit će se samo na njih. Što se mene tiče, ne treba mi nikakav drugi raj, taj tehnologijski raj bi ispunio sva moja eshatološka očekivanja i maštanja, pogotovo ona o pravdi.

Pravedno je da svatko od nas isključivo na vlastitoj koži osjeti posljedice svog poimanja ljudskosti, nepravedno je da zbog toga drugi trpe.

Predugo živimo u svijetu u kojem nevini stradavaju zbog laži i sadizma drugih – neprestano se pokreću ratovi i prevrati, sve oko nas miriše na smrt, korupciju i raspadanje moralnog sustava. I tako iz generacije u generaciju.

Sve naše demografske politike se mogu svesti na to da se, zbog ovih ili onih razloga, potrudimo i dalje biti besmisleni inkubatori koji će u svijet unositi nova ljudska bića koja će se ili gušiti u smradu korupcije i smrti ili će, naprotiv, postati branitelji i konzumenti korupcije i smrti.

U svakom slučaju, niti jedna generacija nije ništa značajno naučila od prethodne odnosno nove generacije ne shvaćaju da žive isto prokleto ponavljanje onoga što su već ponovile sve prethodne generacije. 

Péter Magyar politički je put započeo s Viktorom Orbánom (nekadašnjim komunistom, a potom je postajao sve što je trebalo postati samo da bi sačuvao vlast), da bi se prometnuo u njegovog najgorljivijeg političkog protivnika. Uostalom, i tu je slijedio Orbánovu metodu – Orbán je bio komunist, a onda se s pozicije antikomunističkog liberala obračunavao s komunističkim nasljeđem, Magyar je bio Orbánov politički šegrt, sada se s njime obračunava.

Orbán i Magyar imaju istu karakteristiku – žele političku vlast i učinit će sve da do te vlasti dođu, a onda, kada osvoje vlast, pokreću mehanizam koji prethodnicima onemogućava ponovno osvajanje vlasti.

Novi mađarski premijer je ispravno odlučio kada je borbu protiv korupcije uvrstio u sam vrh političkih prioriteta. To je nešto što su propustili učiniti Ivica Račan i Zoran Milanović, taj njihov propust je samo osnažio HDZ i omogućio mu da ponovno osvoji vlast i da provodi sve brutalnije politike.

Ako, snagom slučaja, a ne kao posljedica sustavnog planiranja, SDP i partneri preuzmu vlast, ponovit će Račanovu i Milanovićevu grešku – bavit će se s trivijalnim stvarima, umjesto da, metaforički rečeno, izokrenu utrobu ovom koruptivnom sustavu i da procesuiraju sve njegove tvorce, nalogodavce i izvršitelje.

Ponavljanje je prokletstvo ljudskog roda zato što iz ponavljanja ništa bitno nismo naučili, osim što smo stekli vještinu ponavljanja. 

Hrvatska je država prožeta korupcijom, Mađarska je takva država, a u duboko koruptivnim državama nema prečeg posla od zadavanja učinkovitog i bolnog udarca korupciji.

Račan i Milanović su različitog temperamenta, ali su napravljeni od istog mlakog političkog materijala, oni su HDZ-ovoj korupciji omogućili da ode na godišnji odmor kako bi se, povratkom na vlast, još snažnije razmahala.

Kada bi me netko pitao koji mi prvi pojam pada na um kada pomislim na Milanovićev i Račanov premijerski mandat, to je bez sumnje – njegovateljstvo. Račan i Milanović su bili njegovatelji HDZ-ove korupcije. Vodili su računa da se korupciji ništa ne dogodi.

Ne mislim da je Magyar arhetipska politička veličina, ali je makar pokazao da mu je stalo, da želi osvojiti vlast i da ima unutarnju motivaciju obračunati se s koruptivnim nasljeđem svojih političkih prethodnika, a to, priznajem, nije malena stvar, baš kao što nije beznačajna ni odluka mađarskih zastupnika da sebi srežu plaću za 40%.

Taj potez je, u slučaju naših zastupnika, na razini znanstvene fantastike.

Naši zastupnici su zahvalno prihvatili Plenkovićevu povišicu te su, samim time, postali, žiranti njegovoj političkoj korupciji. No, ako ipak netko od njih odluči osvojiti vlast, zna što treba činiti: napustiti ugodne sjedalice i mikrofone, početi obilaziti teren (SDP i Možemo ovo čine već neko vrijeme, pitanje je hoće li izdržati ili će se umoriti), razgovarati s građanima i planirati učinkovitu akciju obračunavanja s korupcijom.

Kada smo već zaljubljenici u ponavljanje, ponovimo makar ono što se zbiva u Mađarskoj, u tom ponavljanju ima nekog dostojanstva, ovo naše ponavljanje je jadno.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvate, očito, ne zanima moralnost, već svetost korupcije
    •  Papa nudi alternativu suvremenom bezumlju
    •  Ubojstvo u Drnišu: oporbeni drijemež za Luku
    •  Hrvatski nacionalisti su glavni negatori hrvatske nacije
    •  Hrvatski nacionalisti su glavni negatori hrvatske nacije
    •  Gospodo iz oporbe, teren vas zove
    •  Vrijeme je da započnemo s radikalnom kritikom oporbe
    •  Imperativ pape Franje je imperativ neumornog praštanja
    •  Ne može se istovremeno biti s Trumpom i s Isusom Kristom
    •  Plenković je, pred Trumpom, kukavica sa zavjetom šutnje

> Svi tekstovi ovog autora