Biskup Košić protiv pape Franje koji se zahvaljuje Lutheru

Jučer se u kolumni Vrijeme i vječnost o važnosti pohoda pape Franje Švedskoj u povodu početka slavlja 500. godišnjice Lutherove Reforme vrlo nadahnuto javio naš kolumnist prof. Peter Kuzmič, a ja bih danas želio ukazati na, pošto slavimo Dan Reformacije, neprihvatljiv, još jedan u nizu, ispad biskupa Košića koji obezvrijeđuje naše protestante.

Pretpostavljam da ovo znate: redovnik Martin Luther je 31. listopada 1517. odlučio započeti raspravu na tada uobičajen način i iznio svojih 95 teza na vrata župne zgrade u Witenbergu. Kako je vrijeme teklo bilo je do tada sve više protivljenja i negativnog stava prema političkom utjecaju i profanosti Rimske kurije. Bilo je čestih napada na rastrošnost papinstva i kurije, njihovu svjetovnost i umiješanost u dinastičku politiku Italije.

Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Luther je izuzetno važan. I želim ukazati na raskorak između onoga što zastupa predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup Vlado Košić, i papa Franjo koji se danas i sutra nalazi u Švedskoj među braće i sestrama luteranima.

Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Luther je izuzetno važan. I želim ukazati na raskorak između onoga što zastupa predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup Vlado Košić, i papa Franjo koji se danas i sutra nalazi u Švedskoj među braće i sestrama luteranima

Košić je u nedjelju 30. listopada, u povodu Dana Reformacije, uputio pismo generalnom vikaru Evangeličke Crkve u RH biskupu Branku Beriću, biskupu Reformirane kršćanske Crkve u RH Lajošu Čati Sabi, biskupu u miru Reformirane kršćanske Crkve u RH Endreu Langu, biskupu Protestantske reformirane Crkve Jasminu Miliću, tajniku sinode Reformirane Crkve u RH Branimiru Bučanoviću i pastorici Evangeličke Crkve – Crkvene općine u Kutini Elini Braz de Almeida.

Citiram: “Pišem Vam ovo pismo povodom Dana Reformacije i početka proslave 500 godina otkako je Martin Luther započeo reformu koja je na žalost završila podjelom u katoličkoj Crkvi. Različiti se osjećaji bude pri sjećanju na taj spomen. Svakako, mi kršćani različitih Crkava i crkvenih zajednica koji danas osjećamo bol zbog podjele Crkve ne možemo slaviti taj jubilej kao radostan događaj (istaknuo D.P.). Ipak, on nas poziva na međusobno oproštenje i pomirenje, što ističe i papa Franjo, koji odlazi upravo za taj dan u Švedsku gdje će se susresti s predstavnicima većinske evangeličke/luteranske, protestantske Crkve te s manje brojnim katolicima i drugim kršćanskim zajednicama.

Neka ovaj jubilej podjele zapadnog kršćanstva na katoličku i evangeličku Crkvu bude poziv na molitvu za jedinstvo svih kršćana. Neka nas sve ispuni duh poniznosti i svijest odgovornosti, koju očito nisu imali predstavnici dviju strana koje su došle u sukob u Crkvi prije pola stoljeća, naime, svijest da se samo u zajedništvu svih koji u Krista Isusa vjeruju kao Spasitelja i Gospodina Crkva može u svijetu, koji je danas razdiran više nego ikada podjelama, sukobima i nasiljem, stvarati bolje, pravednije društvo mira svih ljudi i naroda. Neka Vam Gospodin podari svoj mir”.

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je program apostolskog putovanja pape Franje u Švedsku u prigodi zajedničke luteransko-katoličke komemoracije reformacije (31. listopada – 1. studenog). Nakon svečanog dočeka u zračnoj luci slijedi kurtoazni posjet kraljevskoj obitelji u Lundu. Na programu prvog dana pohoda su još zajednička ekumenska molitva u luteranskoj katedrali u Lundu, ekumenski susret u Malmö Areni u Malmöu te susret s ekumenskim izaslanstvima u istoj Areni. Drugog dana pohoda u utorak 1. studenog Papa će u 9.30 sati slaviti misu u Malmöu nakon koje će uslijediti službeni oproštaj na međunarodnoj zračnoj luci u Malmöu.

Ovo sam spomenuo da zainteresirana javnost bude informirana o Papinim koracima.

Međutim, želim istaknuti riječi intervjua koje je uoči apostolskoga putovanja u Švedsku papa Franjo dao za časopis švedskih isusovaca “Signum”. Papa je, među ostalim, govorio o svojim prijateljstvima s luteranima još dok je bio mladić, i poslije u vrijeme svoje biskupske službe, te posebno istaknuo važnost zajedničkoga hoda, da ne bismo – kako je rekao – ostali zatvoreni u krute vidike, jer u njima nema mogućnosti za reformu.

Želim istaknuti riječi intervjua koje je uoči apostolskoga putovanja u Švedsku papa Franjo dao za časopis švedskih isusovaca “Signum”. Papa je, među ostalim, govorio o svojim prijateljstvima s luteranima još dok je bio mladić, i poslije u vrijeme svoje biskupske službe, te posebno istaknuo važnost zajedničkoga hoda, da ne bismo – kako je rekao – ostali zatvoreni u krute vidike, jer u njima nema mogućnosti za reformu

“Nada, kao i očekivanje od toga putovanja jest da se uspije napraviti korak u približavanju, kako bismo bili bliži braći i sestrama u Švedskoj”. Papa Franjo je na samom početku, u prvom odgovoru, objasnio smisao svojega pohoda Lundu i Malmöu, povodom 500. obljetnice reformacije. Udaljenost može dovesti do bolesti podjele, objasnio je Papa, te pozvao sve da nadiđu sebe kako bi susreli druge.

Papa Franjo se prisjetio povijesti svojih odnosa s luteranima, najprije kao nadbiskup Buenos Airesa, potom kao papa, te spomenuo prošlogodišnji posjet primasa Crkve u Švedskoj, nadbiskupa gospođe Antije Jeckelén. “Bio je vrlo lijep njezin govor”, prisjetio se Papa te istaknuo lijepa i duboka pitanja o uzajamnom zajedništvu koja su mu, tijekom njegova posjeta luteranskoj crkvi u Rimu, postavili jedan dječak i jedna žena.

“Reforma i Riječ Božja, dvije su stvari koje rimska Crkva treba naučiti od luteranske tradicije”, napomenuo je papa Franjo te objasnio da je Lutherova gesta bila reforma u teškom trenutku za Crkvu, a koja se, umjesto da postane reforma za cijelu Crkvu, pretvorila u raskol. Luther je, međutim, učinio i velike korake kako bi Riječ Božju stavio u ruke naroda, dodao je Papa napominjući da je zahtjev za reformom bio živ i nazočan i u raspravama na općim kongregacijama prije konklava.

Teološki dijalog treba nastaviti, poziv je Pape kada se u intervjuu podsjetio da je on drugi papa koji odlazi u Švedsku, nakon Ivana Pavla II., koji je tu zemlju pohodio 1989. godine, te ističe kako se čini da je otada ekumenski pokret izgubio snagu, uz pojavljivanje novih zapreka.

Papa Franjo je spomenuo uspjehe postignute kroz godine, čiji je vrhunac važni ekumenski dokument o opravdanju.

Iako ne poriče teškoće povezane s teološkim pitanjima, Papa vidi važan i djelotvoran oblik dijaloga u zajedničkoj molitvi i milosrdnim djelima ostvarenima zajednički, u korist siromašnih bolesnika i zatvorenika. “Važno je raditi zajedno, a ne sektaški”, istaknuo je Papa te napomenuo da pritom valja uvijek imati na umu da je prozelitizam grješno ponašanje i spominjati se da postoji ekumenizam krvi.

Teološki dijalog treba nastaviti, poziv je Pape kada se u intervjuu podsjetio da je on drugi papa koji odlazi u Švedsku, nakon Ivana Pavla II., koji je tu zemlju pohodio 1989. godine, te ističe kako se čini da je otada ekumenski pokret izgubio snagu, uz pojavljivanje novih zapreka

Intervju je završio tako što je potaknuo malenu katoličku zajednicu u Švedskoj, u kojoj žive doseljenici iz raznih strana svijeta, da svoju vjeru i svjedočanstvo žive otvorenoga i ekumenskoga duha. Pozvao je sve da zajedno hode, a ne da ostaju zatvoreni u krute vidike, jer u njima – kako je rekao – nema mogućnosti za reformu.

Dakle, dok Košić ističe defetizam i tvrdi da protestanti nemaju pravo na radost, pa im docira, papa Franjo ističe uzajamno zajedništvo i pun je pohvala prema protestantima.

Meni je kao Argentincu poznato da je Jorge Bergoglio imao i sačuvao izuzetne odnose s mnogim protestantima i da je znao moliti braću pentekostalce na njihovim skupovima koje je pohodio kao nadbiskup Buenos Airesa da polože ruke na njega i da se za njega mole.

Luteranske su Crkve uvijek slavile stogodišnjice Reformacije. Obilježavanja su se u prošlosti odvijala “protiv” katoličke Crkve, ili su imala samo nacionalno obilježje. Prvi put se u 2016. godini otvorila mogućnost da se ova godišnjica obilježava u dijaloškom ozračju.

Luteranski se svjetski savez mnogo zauzimao za to, a otvaranje tih slavlja u Švedskoj, u prisutnosti pape Franje, predivan je san koji kruni njihovo zauzimanje – istaknuo je u razgovoru za Radio Vatikan pastor Heiner Bludau, dekan Evangeličke luteranske Crkve u Italiji i pastor Evangeličke zajednice u Torinu, uoči Papina putovanja u Lund na obilježavanje 500. obljetnice protestantske reforme.

Prisutnost Pape na ovim slavljima ima posebno značenje ne samo u luteranskom crkvenom svijetu, nego i šire. S pravom je rekao glavni tajnik Svjetskog saveza luterana Martin Junge (što je također istaknuo prof. Kuzmič), da je zajedničko slavlje dobar primjer kako se mogu nadvisiti sukobi, osobito za svijet rastrgan sukobima i ratovima. Ovo je važno zajedničko svjedočenje za budućnost koja se oslanja na dijalog – istaknuo je glavni tajnik.

Papa Franjo se prisjetio povijesti svojih odnosa s luteranima, najprije kao nadbiskup Buenos Airesa, potom kao papa, te spomenuo prošlogodišnji posjet primasa Crkve u Švedskoj, nadbiskupa gospođe Antije Jeckelén. “Bio je vrlo lijep njezin govor”, prisjetio se Papa te istaknuo lijepa i duboka pitanja o uzajamnom zajedništvu koja su mu, tijekom njegova posjeta luteranskoj crkvi u Rimu, postavili jedan dječak i jedna žena

Velika novost ove obljetnice jest to da je prva koja se slavi u ekumenskoj epohi – pojasnio je mons. Franco Buzzi, pročelnik Ambrozijanske biblioteke u Milanu, jedan od utemeljitelja Akademije luteranskih studija u Italiji i stručnjak za reformaciju.

Zajedničko slavljenje je izvanredan korak jer se na taj način Lutherov lik izdvaja iz crkvene perspektive koja se povezuje samo s njemačkim narodom. Tako se priznaje univerzalnost i veličina Lutherove misli, djelomično ju prihvaća i katolička Crkva.

Godišnjicu reformacije zajedno slaviti znači iz posebnosti otrgnuti događaj Reformacije i ozbiljno ga shvatiti, napuštajući oprečni mentalitet, koji se oslanja na suprotstavljanje, kako bismo prihvatili i dijelili sve ono što je lijepo, dobro i istinito.

Treba istaknuti ono što Košić ne samo ne shvaća nego odbija pozdraviti jer ne gleda na protestante (kao ni na pravoslavne), kao na ravnopravne i jednako vrijedne kršćane: da Papa u Švedskoj neće slaviti podjelu, već želju za jedinstvom koja označava nadvisivanje mentaliteta koji se zasniva na sukobljavanju.

Katolici i luterani su se nažalost gotovo slijepo pet stoljeća sukobljavali, na temelju unaprijed sročenih teza, s ciljem da se tvrdi suprotno od drugoga.

Treba vjerovati da nadilazeći izvjesne krute postavke, bilo u okviru protureformacije ili u takozvanoj luteranskoj strogoj pravovjernosti, shvaća se da u Lutherovim djelima ima bogatstava, a ona su izrazi vjere i dubokog kršćanskog nauka, koje nikako ne možemo zanemariti.

Činjenica dakle da papa Franjo ide u Švedsku kako bi podsjetio na bolan događaj te predočio budućnost radosti, mira, zajedništva i jedinstva u svemu što je djeljivo, čini mi se izvanrednim događajem.

Pošto se smatram intergralnim kršćaninom, to jest, onaj koji je istodobno i katolik i pravoslavac i protestant, jer za mene postoji samo jedna – Kristova crkva, u kojoj subsistiraju, jednako, katolička Crkva, pravoslavna Crkva i protestanstva Crkva (ili crkve), želim od sveg srca čestitati svima nama Dan Reformacije i pozvati nas da kao malo vode na dlanu u pustinji čuvamo i poštujemo našu praću i sestre protestanata jer, reče papa Franjo, Luther je Riječ Božju stavio u ruke naroda, za naše dobro i za naše spasenje

Ove se godine ne slavi samo 500 godina reformacije, već i 50 godina ekumenskoga dijaloga koji je Drugi vatikanski sabor pokrenuo između katolika i luterana. Zajednička izjava o opravdanju 1999. godine jamačno je najvažniji korak na tom putu.

O toj temeljnoj temi, koja je prije pola stoljeća dijelila obje crkve, danas postoji suglasje, a ono je postignuto dijalogom. Još te crkve dijeli činjenica, premda ima puno više stvari koje ih ujedinjuju, da postoji još mnogo toga što razdvaja.

Pošto se smatram intergralnim kršćaninom, to jest, onaj koji je istodobno i katolik i pravoslavac i protestant, jer za mene postoji samo jedna – Kristova crkva, u kojoj subsistiraju, jednako, katolička Crkva, pravoslavna Crkva i protestanstva Crkva (ili crkve), želim od sveg srca čestitati svima nama Dan Reformacije i pozvati nas da kao malo vode na dlanu u pustinji čuvamo i poštujemo našu praću i sestre protestanata jer, reče papa Franjo, Luther je Riječ Božju stavio u ruke naroda, za naše dobro i za naše spasenje.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora