novinarstvo s potpisom
U posljednjih nekoliko dana su nazovidomoljubni portali poput dnevno.hr, hrsvijet.net, hrvatski-fokus.hr, otvoreno.hr, hu-benedikt.hr i slični prenijeli pamflet nazvan Proglas inicijative akademskih građana ”Spasimo Rijeku”. Nepotpisane kukavice tu iznose lažne i ničim potkrijepljene klevete.
Navode tako da bi se u ožujku ove godine sin Milorada Pupovca (Ozren Pupovac) trebao zaposliti na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Sami autori pamfleta pritom ničim ne potkrjepljuju svoju tezu da je javni natječaj, za koji i sami navode da još uvijek traje, netransparentan, čime izravno dezavuiraju čast i ugled članova neovisnog Povjerenstva za izbor i Fakultetskog vijeća koji izbor provode.
Navodeći pak da bi u postupak izbora trebalo involvirati Senat Sveučilišta u Rijeci, tzv. ”akademski građani” pokazuju da nemaju pojma o proceduri izbora u zvanja i na radna mjesta propisanoj u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te u aktima Sveučilišta u Rijeci i Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Sve u svemu, manipulacijama na razini tračeva nepotpisani autori pamfleta očito pokušavaju utjecati na proceduru izbora na predmetno radno mjesto, što onda imputiraju drugima.
Nepotpisani ”spasitelji” Rijeke navode nadalje da bi u ožujku ove godine kolegica Snježana Prijić Samaržija, aktualna prorektorica Sveučilišta u Rijeci, trebala biti izabrana za rektoricu Sveučilišta u Rijeci.
Javno je poznato da kolegica jest jedan od kandidata za mjesto rektora, ali je van pameti tvrditi da je profesorica Prijić Samaržija na bilo koji način mogla utjecati na neovisnost Studentskog zbora i uopće izbora studentskih predstavnika na razini sastavnica ili samog Sveučilišta u Rijeci.
Tu još jednom ”spasitelji” pokazuju tragično nepoznavanje akademskog života, propisanih procedura i instrumenata osiguranja neovisnosti i autonomije djelovanja Sveučilišta i s njim povezanih tijela.
Treća je tvrdnja kukavičkih ”spasitelja”, koja se provlači kroz cijeli njihov pamflet, da su zapošljavanje sina Milorada Pupovca i izbor rektora Sveučilišta u Rijeci dio nekakvih političkih igara koje, potpomognute ”kroz stranačku infrastrukturu SDP-a (Željko Jovanović), stranke PAMETNO (Saša Zelenika), Rektorata Sveučilišta (Snježana Prijić Samaržija) i Srpskog nacionalnog vijeća (Milorad Pupovac)”, imaju za cilj ”ovladati akademskim i kulturnim institucijama u Rijeci na podlozi velikosrpske ideologije” te tako, i uz ”izdajničku kolaboraciju Pere Lučina”, omogućiti ”pretvaranje Sveučilišta u Rijeci u akademsku SAO Krajinu”, jer se, eto, ”u nekim verzijama Memoranduma SANU 2” Rijeka apostrofira ”kao grad na koji se treba koncentrirati u zaposjedanju pozicija, posebno u obrazovanju, znanosti i kulturi, jer je procijenjeno da su u Rijeci najpovoljniji uvjeti za ostvarivanje prikrivene etničke dominacije”.
Nepotpisani autori ovog pamfleta, ali i ”domoljubni” portali koji ga prenose, tu ne samo izravno krše izvorišne osnove Ustava RH te članke 3., 14. i 15. Ustava koji jamče nacionalnu ravnopravnost te jednakost ”neovisno o … rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama” nego krše i Povelju Ujedinjenih naroda (čl. 55.), Opću deklaraciju o ljudskim pravima (čl. 1. i 2.) te preporuku Vijeća Europe o govoru mržnje (No. R (97) 20) iz 1997. godine, gdje se govor mržnje definira kao ”svaki oblik izražavanja koji širi, potiče, promovira ili opravdava rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući … diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama …”.
Portali koji su nepotpisani pamflet prenijeli su utuživi i prema Dodatnom protokolu Konvenciji o kompjutorskom kriminalu, o kriminalizaciji djela rasističke i ksenofobične prirode počinjenih kroz kompjutorske sisteme (Série des traités européens No. 189) Vijeća Europe od 28. siječnja 2003. godine, koji je Hrvatska potpisala 26. ožujka 2003., kojim se zabranjuje distribucija rasističkog i ksenofobičnog materijala putem kompjutorskih sistema.
Doista, za potrebe toga Protokola se ti rasistički i ksenofobični materijali definiraju kao “bilo koji pisani materijal, bilo koja slika ili neka druga reprezentacija ideja ili teorija koje zagovaraju, promiču ili potiču mržnju, diskriminaciju ili nasilje protiv osoba ili grupa osoba na osnovu rase, boje kože, nacionalnog ili etničkog porijekla, kao i religije ako se koristi kao osnova za bilo koji od ovih faktora” (čl. 2. – definicija), dok se člankom 3. kaznenim djelima proglašava “distribuiranje ili bilo koji drugi način činjenja dostupnim javnosti rasističkog i ksenofobičnog materijala putem kompjutorskih sistema”.
Zakonom o elektroničkim medijima RH se pak u članku 12. eksplicitno nalaže “objavljivanje istine, poštivanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pridonošenje poštovanju tuđih mišljenja i uvjerenja”, dok je člankom 15. zabranjeno “poticati, pogodovati i širiti nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju i netrpeljivost, antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacističkih i drugih totalitarnih režima, kao i poticati na diskriminaciju ili neprijateljstvo prema pojedincima ili skupinama, zbog njihova podrijetla, boje kože, političkog uvjerenja, svjetonazora, zdravstvenog stanja, spola, seksualnih ili drugih određenja ili osobina”, te “na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal”.
Sve to na stranu, nepotpisani ”spasitelji” ovoga grada su navedenim tvrdnjama uvrijedili sve stanovnike Rijeke koju, više je nego očito, ne poznaju niti dijele njene vrijednosti.
Uz to, još jednom su iznijeli klevete i laži jer:
(i) ni jedna stranka i pojedinac, pa tako ni SDP i Željko Jovanović ili Pametno i Saša Zelenika, ne mogu, ne smiju, niti imaju ikakvog, ni izravnog ni neizravnog, utjecaja na izbor i rad sveučilišnih tijela Sveučilišta u Rijeci;
(ii) Saša Zelenika nije član stranke Pametno, a ni on ni Željko Jovanović nisu zaposlenici ni članovi Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Rijeci koje odlučuje o zapošljavanju znanstvenih i nastavnih djelatnika toga fakulteta, a nisu članovi ni Senata Sveučilišta u Rijeci koji jedini biraju rektora Sveučilišta;
(iii) Srpsko nacionalno vijeće i Milorad Pupovac nemaju nikakvog, ni izravnog ni neizravnog, utjecaja na izbor i rad sveučilišnih tijela Sveučilišta u Rijeci.
Štoviše, prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija je ugledna pripadnica riječke akademske zajednice, izuzetno cijenjena od kolega i studenata, vrsna znanstvenica u svome području te, između ostaloga, autorica Etičkog kodeksa Sveučilišta u Rijeci. Sveučilište može samo s ponosom gledati na njenu kandidaturu za buduću rektoricu.
Doc. dr. sc. Željko Jovanović i potpisnik ovoga osvrta su, pak, ne samo rođeni Riječani koji su bili ponajbolji studenti svoje generacije, a zatim su ostvarili i zapažene stručne i znanstvene karijere, nego se posebno pamte kao ministar i zamjenik ministra pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta u Vladi RH u mandatu 2012.-2014. kada su sa suradnicima, između ostaloga:
Ili je upravo sve to uspješno što su činili i čine prof. Prijić Samaržija, Jovanović i Zelenika ono što nepotpisanim autorima pamfleta i smeta?
Retrogradni su desničari zaustavili cjelovitu kurikularnu reformu, plagijatori nam vode Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali su i potpredsjednici Sabora i sjede u Ustavnom sudu, ravnatelji škola zvižde na sam spomen građanskog odgoja, 20% djece nam je siromašno, Ivana Đikića su umreženi i osobnim interesima isprepleteni zaštitnici plagijatora otjerali iz Hrvatske, napadaju se pripadnici LGBT zajednice, manjina i obični navijači, mladi iskazuju zabrinjavajuće razine netolerancije, ali i neznanja, i dalje se rečeni desničari obračunavaju s nečim što desetljećima ne postoji (Jugoslavija) da bi prikrili svoj nerad, nekompetentnost, krađe i laži.
Ne preostaje nam stoga nego istinom i argumentima spasiti Rijeku upravo od takvih kukavičkih neznalica koji se samoproglašavaju ”spasiteljima Rijeke” te od njihovih otužnih medijskih promicatelja.