novinarstvo s potpisom
Nedavno preminuli Michael Novak bez sumnje zaslužuje titulu javnog intelektualca: teolog, filozof, politolog, novinar, komentator društvenih zbivanja, novelist i pjesnik. Višestruko nagrađivani pisac značajnih djela.
Napisao je ili uredio više od pedeset utjecajnih knjiga, te stotine kolumni u najuglednijim svjetovnim i katoličkim časopisima. Bio je izuzetno cijenjen profesor na sveučilištima Syracuse, Harvardu, Stanfordu, New Yorku i American Enterprise Instituteu. Dvadeset i sedam sveučilišta u svijetu ga je odlikovalo počasnim doktoratima.
Rođen je 1933.u Pensilvaniji od roditelja slovačkog podrijetla. U ranoj je mladosti kao sjemeništarac krenuo putem priprema za svećeničku službu te su tako i njegovi prvi akademski stupnjevi postignuti na sveučilištima Notre Dame i rimskoj Gregorijani.
Nekoliko mjeseci prije ređenja je upoznao lijepu i umjetnički nadarenu buduću suprugu Karen Laub, koja mu je pomogla doći do spoznaje kako nema svećeničkog poziva. No to ne znači da je odustao od teologije koja je vjerski-moralno determinirala njegov čitav život i snažno obilježila cjelokupnost njegova bogatog intelektualnog rada.
Kada je napustio svoju redovničku zajednicu u Notre Dameu, preselio se u New York raditi na svom prvom romanu. Istovremeno je završio postdiplomski studij iz povijesti i filozofije religije na Harvardu.
Za Time i National Catholic Reporter, kao i za neke druge ugledne publikacije, je 1963.i 1964. godine izvještavao s Drugog vatikanskog sabora. Za njega su koncilske reforme ukazivale na nadu da uvelike zastarjela Crkva neće ostati začahurena u svojoj prošlosti nego da će ostvariti svoje evanđeosko poslanje otvaranjem suvremenom svijetu.
O toj nadi i aktualizaciji misije koncilske Crkve napisao je hvaljenu knjigu ”The Open Church” (Otvorena crkva). U to vrijeme Novak je podržavao liberalizaciju Katoličke crkve i kritizirao neka konzervativna učenja, kao na primjer zabranu kontracepcije.
U vrijeme održavanja Koncila Novak se proslavio popularnom knjigom ”Belief and Unbelief: A Philosophy of Self-Knowledge” (1965.). U kritičkom dijalogu s glavnim predstavnicima sekularizacije i liberalne teologije Novak otkriva važnost osobne vjere koja je istovremeno svetopisamski ukorijena, ali i egzistencijalno situirana u suvremenosti.
Novak na više mjesta, a posebice u knjizi ”A Theology for Radical Politics” (1969.) vrlo elokventno i uvjerljivo iznosi svoje razloge zašto kao kršćanski teolog podržava Novu ljevicu. Knjiga je istovremeno prožeta oštrom kritikom američkog načina života kao pseudoreligije, a američke nekritičke patriote optužuje za nacionalno idolopoklonstvo.
U to vrijeme svog politickog ”ljevičarenja” angažirao se u politici Demokratske stranke, te je aktivno podržavao George McGoverna, do tada najsocijalističkijeg kandidata na predsjedničkim izborima 1972. godine.
Novakova kritička analiza teologije oslobođenja praćena nekim drugim teoretskim proučavanjima ga je postupno idejno-ideoloski premjestila iz lijevog prosocijalističkog u konzervativno-republikansko krilo američke politike i društvene analize.
Godine 1982.objavioje svoju najutjecajniju knjigu ”The Spirit of Democratic Capitalism”, za čije se hrvatsko izdanje 1992. pobrinuo Zvonko Lerotić, tadašnji politički savjetnik predsjednika Franje Tuđmana.
Knjiga, prema ocjenama mnogobrojnih recenzenata, predstavlja odvažnu i važnu tezu kako je američki sistem demokratskog kapitalizma u svojoj najboljoj verziji uspješna sinteza političkog, ekonomskog i moralno-kulturalnog sistema.
Autor na iznenađenje mnogih sveučilišnih kolega argumentirano utemeljuje poduzetništvo i ekonomiju u izvorno teološkim uverenjima i judejsko-kršćanskoj antropologiji. Ta mu je knjiga, kao i deset godina kasnije objavljena ”Katolička etika i kapitalizam”, donijela neuobičajen opisni naslov – teolog kapitalizma.
Duh demokratskog kapitalizma je još u vrijeme komunizma prevođen na istočnoeuropske jezike, te je knjiga nelegalno distribuirana u Poljskoj, gdje je formativno utjecala na pokret Solidarnost, a proučavale su je i brojne disidentske skupine u Čehoslovačkoj.
Knjiga je utjecala na svjetske lidere kao što su Vaclav Havel, prvi postkomunistički predsjednik Češke i britanska premijerka Margaret Thatcher, a s velikim zanimanjem ju je proučavao i poljski papa Ivan Pavao II.
Michael Novak je bio kritičan prema socijalizmu, ali i prema državnim regulativama u zapadnim zemljama, a posebno državno-političkom miješanju u gospodarstvo. Nije imao povjerenja u državu, a u solidarnost je vjerovao samo ako se njezina realizacija ne prepusti državnim službama.
Bio je otvoreni intelektualni protagonist Reaganove konzervativne revolucije koja je ojačala američku ekonomiju i primat SAD-a u svijetu. Zaslužan je i za osobnu povezanost i suradnju Ronalda Reagana i Ivana Pavla II.
Tako je nekadašnji lijevo usmjereni kritičar američkog nacionalizma u drugoj polovici svog života postao jedan od najelokventnijih apologeta i promicatelja konzervativnog svjetonazora i vrijednosnog sustava koji kapitalističku ekonomiju utemeljuje u teologiji. Sve to vrijeme ga je odlikovalo intelektualno poštenje i ponizan stav otvorenosti za kritiku.
Iako je najpoznatiji po svojim knjigama iz područja religije, ekonomije i politike, Novak se istakao i kao pisac o sportu. O njegovom slavnom bestselleru ”The Joy of Sports” (1976.) je, među mnogobrojnima, posebno pohvalno pisao slavni romanopisac Norman Mailer, a Sports Illustrated ga je uvrstio među 100 najboljih knjiga svih vremena o sportu.
Uz mnoge druge nagrade primio je 1994. glasovitu Templetonovu nagradu (financijski izdašniju od Nobelove!) za napredak u religiji. Imao sam privilegiju da kao predsjednik Međunarodne teološke komisije WEA budem osobno prisutan tom upečatljivom događaju i impresivnom nastupnom predavanju laureata.
Novak je kao aktivist za ljudska prava u dva navrata imenovan veleposlanikom SAD-a pri Komisiji za ljudska prava Ujedinjenih naroda. U kontekstu njegove afirmacije ljudske slobode i dostojanstva svake osobe valja ukazati na knjige ”Free Persons and the Common Good” (Slobodne osobe i opće dobro) i ”The Hemisphere of Liberty” (Hemisfera slobode).
Od Michaela Novaka ćemo još dugo učiti. Za to se pobrinula i nedavna odluka Acton Institutea da u čast svom dugogodišnjem suradniku uspostavi godišnju nagradu – Michael Novak Award – za zaslužne znanstvenike koji se ističu na području proučavanja intelektualnih temelja slobodnog društva i integraciji teologije, filozofije, ekonomije i razvoja.
A mi zaključimo ovo sjećanje na Novaka ključnom misli iz njegova ”Duha demokratskog kapitalizma”: ”Bog je pozvao pojedince i narode da žive u skladu s Njegovim zakonima i nadahnućem. Demokratski kapitalizam bio je zamišljen tako da im dopusti, svima njima grešnima, da slijede svoje slobodne putove. On stvara nenasilno društvo kao arenu slobode, u kojoj su pojedinci i narodi pozvani da posredstvom demokratskih metoda ostvare poslanje za koje vjeruju da im je zadano.”