Knjiga – kako to gordo zvuči!

Vratio sam se iz zemlje u kojoj, sudeći po grafitima, mrze ćirilicu, istospolne brakove i direktora Dinama. To su daleko veći problemi nego sve pljačke o kojima novine tako i toliko ekstenzivno pišu. No, pustimo novine, narod očito bolje zna da mu je veći problem sto ćiriličnih tabli (koje on što više razbija, to više plaća), to što istospolni zaljubljenici hoće ozakonjenu vezu (udri na ljubav, nek cvjeta mržnja i pljačka!) ili što Dinamo nikako da zaigra kakav-takav nogomet (pa da se ona latinska kruha i igara konačno i njima dogodi), nego što su ga u milijardama (kuna ili eura) opljačkali oni kojima je Hrvatska to veća svetinja što su im ruke u njihove džepove dublje zavučene.

 

Nisam primijetio grafite protiv Sanadera, Vidoševića ili kako se već zovu oni što ih desetljećima uzimaju lopatom… Čak ni protiv Crkve, koja se malo primirila otkako je došao novi papa i svako malo govori o korupciji i sličnim ”grijesima struktura”!

 

A samo sam išao na Interliber i na primjeru knjige i izdavaštva vidio koliko je Hrvatska zadnjih godina nazadovala.

Odem vidjeti gdje je to BiH na Interliberu. Ne znam kako smo bili prezentirani u Frankfurtu, Leipzigu, Beogradu, ali zagrebačka prezentacija BiH i tzv. Udruženja izdavača i knjižara BiH je nešto najtužnije što sam vidio. Nisam tu vidio ni izdavače, ni knjižare, ni BiH, ni kulturu, ni knjige, ni pisce… Ništa osim čovjeka koji je direktor sarajevske zime, proljeća, ljeta, jeseni…

 

A tek BiH, mislim se, s obzirom na ono što sam vidio u Zagrebu! A pritom BiH nema ni autoputeva (ipak, ima petnaest minuta autoputa!), ni kao u Zagrebu čudesnih Nacionalne i sveučilišne knjižnice (kad će je imati?) ili Muzeja moderne umjetnosti (prije će umrijeti Renzo Piano nego Sarajevo adekvatno smjestiti zbirku Ars aevi!), ni Leksikografskog zavoda (premda je Tunjo Filipović za takvo što novaca i novaca potrošio!), a ni nakladnika tipa Frakture, Ljevaka… Doduše, BiH se ne bavi ćirilicom, niti seksualnomanjinskim problemima, jer BiH još nije riješila ni malo veće manjinske probleme, onaj tipa ”Sejdić – Finci”, a kune se u milenijsku multikulturalnost, multinacionalnost, multireligioznost i najveći je na svijetu njihov verbalni pobornik od Kulina bana (i Mehmeda El Fatiha) do našijeh dana…

 

I onda odem vidjeti gdje je to BiH na Interliberu. Ne znam kako smo bili prezentirani u Frankfurtu, Leipzigu, Beogradu, ali zagrebačka prezentacija BiH i tzv. Udruženja izdavača i knjižara BiH je nešto najtužnije što sam vidio. Nisam tu vidio ni izdavače, ni knjižare, ni BiH, ni kulturu, ni knjige, ni pisce… Ništa osim čovjeka koji je direktor sarajevske zime, proljeća, ljeta, jeseni, jutra, podneva, večeri… Direktor svega!

 

Zna se da je izdavačka djelatnost u BiH užasno loša, ali sudeći po bh. štandu, ona nije dostojna prezentacije ni u Tunguziji, kako bi se to reklo u sarajevskom žargonu, a kamoli u Zagrebu, koliko god ovogodišnji Interliber bio ispod razine nekolicine posljednjih…

 

Nekolicina udžbenika, ponešto knjižica i daleko od očiju desetak knjiga koje je po tko zna kojem kriteriju i kako financijski podržala Fondacija za nakladništvo, sve je što ”reprezentira” BiH. Što je tu bosanskohercegovačko? Što izdavačko? Što knjižarsko?

 

Zamislite nekoga tko želi informacije o izdavačkim novitetima u BiH. Tu će doznati da to ustvari nije BiH, nego samo Federacija BiH, ali u tom se entitetu, sudeći po štandu, ništa ne objavljuje u Hercegovini, u Zenici i Tuzli također ništa, a i Sarajevo ni upola nije prezentirano. A u subotnjih pola sata na štandu zaprešićke Frakture bilo je više bh. pisaca, nego u sve dane Interlibera na tobožnjem štandu Udruženja izdavača i knjižara BiH i tuga te uhvati jer oni ne mogu okupiti ni izdavače koje tobože predstavljaju, a kamoli da bi okupili autore i napravili kakvu prezentaciju.

Često se sjetim književnika Muhameda Kondžića iz vremena kad je, nakon svega, konačno dočekao luksuzno opremljenu knjigu u ediciji ”Muslimanska književnost u 25 knjiga”. Čestitam mu i kažem: ”Eto, Muhamede, konačno si dočekao priznanje i od svojih…”, a on meni, radostan što u ruci ima lijepu knjigu, deprimirano kaže: ”E, moj prijatelju, ovi ti moji ne vole ni musaf, a kamoli ove knjige!”

 

U Sarajevu bi za tako krupnu firmu i tako mali sadržaj rekli: ”Velik turban, pod njim hodže nema.” No, sve je u Sarajevu i u BiH odavno tako. Više prostora zauzima i nekako ozbiljnije djeluje banjalučka Zadužbina Petar Kočić, a da o sarajevskom Buybooku oko kojega se vrte deseci zainteresiranih i ne govorimo.

 

I onda se vratiš kući s nekom gorčinom u ustima i jave ti da je izišao novi broj nekoć uglednoga i prestižnoga časopisa Život i obraduješ se. A ono, šesterobroj 2012.-2013. na jedva 184 stranice, a još na naslovnici piše: ”60 godina časopisa Život”. Dakle, nekakav jubilej!? Nije bolje ni s Izrazom (Novim Izrazom), drugim najstarijim književnim časopisom u BiH, čiji je dvobroj 57-58 pokrio cijelu godinu (juli 2012.- juni 2013.) na samo 130 stranica. A svima puna usta tradicije, kontinuiteta, kulture, multikulture… A, eto, ugasit će časopise koje su uređivali Midhat Begić, Meša Selimović, Mak Dizdar… i koji su preživjeli sve osim njih.

 

Dakle, i ubuduće će bh. pisci objavljivati u Hrvatskoj, pa ćemo njihove knjige nalaziti na hrvatskim sajamskim štandovima, kao što ćemo i u muzeje, i u galerije, i u kazališta ići u Zagreb… A novac od kulture i dalje će ići za ideološki usko profiliranu manifestacijsku kulturu.

 

Često se sjetim književnika Muhameda Kondžića iz vremena kad je, nakon svega, konačno dočekao luksuzno opremljenu knjigu u ediciji ”Muslimanska književnost u 25 knjiga”. Čestitam mu i kažem: ”Eto, Muhamede, konačno si dočekao priznanje i od svojih…”, a on meni, radostan što u ruci ima lijepu knjigu, deprimirano kaže: ”E, moj prijatelju, ovi ti moji ne vole ni musaf, a kamoli ove knjige!”

 

Možda je najbolje bilo, razmišljam dok se ne mogu načuditi bh. štandu u Zagrebu, i ne doći na Interliber, kao što su to uradili Srbi ove godine!? Ili promijeniti ime firme koja izlaže u: Udruženje nekih izdavača i nekih knjižara dijela Sarajeva pod federalnom upravom.

 

No, i s tim, kao i bez toga, knjiga u BiH – kako to jadno zvuči!

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora