Zašto samo Košić govori, i to ružno, a ostali biskupi šute?

Ne smijemo dokinuti ni jednu od zapovijedi, ali niti zaboraviti da “slovo ubija, a Duh oživljuje” – napisao je u srijedu navečer dubrovački biskup Mate Uzinić na Facebooku. Možda je mislio na biskupa Košića i njegovo ubitačno slovo upućeno premijeru Plenkoviću, a možda i nije. To zna samo biskup Uzinić.

Nema ozbiljnijeg medija u Hrvatskoj iz kojeg te srijede nisu zvali Kaptol i tražili komentar Košićeva pisma. Od glasnogovornika Hrvatske biskupske konferencije svi su dobili odbijenicu. Kao da su tražili mišljenje neke komunističke partije čiji se centralni komitet još nije sastao i odlučio što da o toj stvari misli.

Hrvatske političke stranke vrlo sporo nadilaze mentalitet kakav je vladao u nedemokratskom jednopartijskom sistemu. Nažalost, nakon javnog i otvorenog izricanja neslaganja s rukovodstvom još uvijek redovito slijedi izbacivanje, ili unutarnja izolacija s raznovrsnim metodama maltretiranja pojedinca neusklađenog s partijskom linijom.

Monolitno, jednoumno i jednopartijski ponašaju se i korporacije i čitave struke gdje je najveći zamislivi krimen “cinkanje” kolega ili kritiziranje rukovodstva.

Crkva u Hrvatskoj ima raznolika lica i glasove, ali sve ih učas ubije biskupsko slovo ( ) Kad ostali biskupi utihnu, i dok se god ne čuje glas Kaptola i Vatikana, Vlado Košić je njihov službeni glas

Ali, zašto se tako u Hrvatskoj ponaša i Katolička Crkva, ona iz čijih se redova najžešće šiba po još uvijek živom komunističkom mentalitetu? Pri tom, kada kažem Katolička Crkva, mislim u prvom redu na njenu hijerarhiju. Zar se jedinstvo, ili privid jedinstva, postiže izbjegavanjem javne i otvorene rasprave i komunikacije čak i u toj instituciji koja, u skladu sa svojim evanđeoskim poslanjem, ljudima treba biti svjetionik slobode?

Srećom, kao i u mnogim drugim stvarima, mnogi vjernici ne čekaju mig s oltara da bi si uzeli neku od sloboda odavno osvojenih mimo, a često i usprkos religijskim institucijama i hijerarhijama. Novinari tako pred zagrebačkom katedralom na Tijelovo nisu imali problema pronaći sugovornike.

Građani vjernici iskazivali su spremno svoj stav o pismu biskupa Košića. Neki su rekli da se s njim u potpunosti slažu, drugi su bez zadrške najnoviju političku intervenciju biskupa Košića osudili kao potpuno neprimjerenu. Ovi su drugi, barem u prilogu N1 televizije koji sam ja gledao, bili brojniji, ali to za ovu temu nije važno. Ono što je bitno jest da su ljudi govorili.

A govorio je dan nakon objave svog pisma i sam biskup Košić, u svojoj tijelovskoj propovijedi, u kojoj je postavio i ova pitanja: “Imamo li mi tu neku bojazan koja je ostala još iz doba kada je totalitarni bezbožni sustav zabranjivao Crkvi miješanje u svjetovne stvari? Ili smo podložni medijima i onima u javnom životu koji danas ne vole Crkvu pa na svaki njezin iskaz brige za opće dobro zajednice društva prišivaju nedozvoljeno miješanje u društvena i politička pitanja?”

U tim svojim pitanjima biskup ponovno izvrće stvari i tjera vodu na svoj mlin hraneći svojim brašnom mnoga gladna usta.

On ponovno servira desničarsku mantru, baš kao i u pismu Plenkoviću, da su neistomišljenici i kritičari neprijatelji koji ne vole ni Crkvu, ni Hrvatsku. On opet sugerira da Hrvatskom još uvijek vladaju žilavi ostaci “totalitarnog bezbožnog sustava”, samo što sada svoje kritike, umjesto SDP-u, izručuje na glavu Plenkovićeva HDZ-a.

Premda su pitanja koja biskup Košić postavlja u svojim propovijedima retorička, ne neka od njih odgovorila je katolička teologinja i mirovnjakinja Ana Marija Raffai prošle srijede u emisiji “Hrvatska uživo” na HRT-u.

Ne smijemo dokinuti ni jednu od zapovijedi, ali niti zaboraviti da “slovo ubija, a Duh oživljuje” – napisao je u srijedu navečer dubrovački biskup Mate Uzinić na Facebooku. Možda je mislio na biskupa Košića i njegovo ubitačno slovo upućeno premijeru Plenkoviću, a možda i nije. To zna samo biskup Uzinić

“Ja ovdje govorim kao vjernica, aktivna vjernica Katoličke Crkve, koja želi unutar Katoličke Crkve imati prostore dijaloga i koja želi da unutar društva ta Katolička Crkva doprinosi općem dobru i susretanju ljudi. Ovaj stil i ovaj tekst tome ne doprinosi. Naprotiv, tome šteti”, rekla je o biskupovom pismu premijeru žena koja itekako voli svoju Crkvu i vjeru iz koje crpi motivaciju i snagu za svoje kršćansko djelovanje koje je društveno itekako korisno.

U istoj je emisiji gostovao i katolički svećenik i redovnik Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi. Povod je bila nagrada “Europski građanin” koju mu je dodijelio Europski parlament, na prijedlog hrvatske europarlamentarke Dubravke Šujice.

On nije govorio o Košiću, nego o izbjeglicama i širenju solidarnosti među ljudima i svojoj vjeri koja ga u tome nadahnjuje i koju on tako svjedoči. Dakle, u Katoličkoj Crkvi, pa i u Hrvatskoj, ima mnogo različitih lica i glasova.

Ali, svu tu plemenitu raznolikost i bogatstvo životvornog duha učas ubije jedno biskupsko slovo. Doduše, Jutarnji list izvještava o vrlo žestokim kritikama na račun biskupa Košića s Kaptola, ali pri tom se poziva na “visoki izvor”.

Tako tipično za sva mjesta, institucije i organizacije ispunjena neslobodom, mnogo sklonija moći nego demokraciji.

“Ja ovdje govorim kao vjernica, aktivna vjernica Katoličke Crkve, koja želi unutar Katoličke Crkve imati prostore dijaloga i koja želi da unutar društva ta Katolička Crkva doprinosi općem dobru i susretanju ljudi. Ovaj stil i ovaj tekst tome ne doprinosi. Naprotiv, tome šteti”, rekla je o biskupovom pismu premijeru žena koja itekako voli svoju Crkvu

Nažalost, jedan biskup, pa još “kontroverzan”, politici i medijima mnogo je atraktivniji i zanimljiviji nego mirno, staloženo i argumentirano izlaganje neke tamo teologinje, ili ustrajno ljudsko i kršćansko djelovanje nekog tamo isusovca, pa makar on bio prozvan i “Građaninom Europe”. Nije zato čudo u hrvatskim novinama pročitati da je Tvrtko Barun neobičan svećenik. U Hrvatskoj svakako jest.

No, bez obzira na svu raznolikost i bogatstvo koja u njoj širom svijeta buja, Katolička Crkva, ne zaboravimo, nije demokratska, nego strogo hijerarhijski ustrojena ustanova i zato nije neumjesno postaviti pitanje: jesu li političke i politikantske poruke, prosudbe i presude sisačkog biskupa, izrečene s najzadrtijih pozicija krajnje nacionalističke desnice, službeni stav Hrvatske biskupske konferencije i hijerarhijskog vrha Katoličke Crkve u Hrvatskoj?

Nažalost, jesu, sve dok je Vlado Košić jedini biskup koji govori, dok svi ostali šute.

Znam da se Crkvi ne žuri i da je, površno brzopletom svijetu usprkos, nekada bolje sabrati se i promisliti prije nego se išta kaže. Ali, u takvom svijetu i usred šutnje svih ostalih biskupa, Kaptola i Vatikana, najistaknutiji glas i službeno lice te Crkve u Hrvatskoj je biskup Vlado Košić.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

    •  Večer u kojoj je Leipzig bio hrvatska kulturna prijestolnica
    •  Je li Miroslav Krleža još uvijek hrvatski pisac?
    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj

> Svi tekstovi ovog autora