autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Susretnicima nade

AUTOR: Jadranka Brnčić / 31.12.2017.

jadranka brncic 2 Na kraju jednoga trajanja i njegova nastavljanja u novome ništa se bitnoga ne događa – tek se brojevi odmjenjuju u istom svijetu.

Možda nam se tek čini da se fragmenti toga svijeta brže preslaguju u nove mozaike istih boja i sivila istog.

Prepustimo li onima drugima kako će izgledati završni prizor odsječka našega vremena, tada će nam Nova zacijelo biti gora od stare.

Voltaireov vrt s ružama u nama više nije netaknut.

Ono što doista trajno može biti novo jest – naš pogled, mjesto iz kojega svjetlost svoju širi. A svjetlo, znamo, ne trpi tamu.

Štogod se događalo s mozaikom svijeta, svjetlost se naša dobrotom i blagošću hrani.

Koliko nam pogled svjetliji bude, toliko će više svjetlosti biti u našim smrtima, svakodnevnima i onoj posljednjoj čijem zagrljaju svi sporije ili brže hrlimo. Da bi potom svijet još neko vrijeme ponavljao sebe sve dok se ne potroši. Ili – preobrazi.

Hvala nam na svakoj dobroj želji i činu dobrome, na svakoj iskri radosnoj što još tinja u dnu oka, na onome miru što nam ga nitko oduzeti ne može, na ljubavi koju dijelimo bez riječi.

Trajno nam je budnima biti da naš razum i srce naše tama ne načne i ne proždre, da očuvani u dobroti ostanemo, da svjetlost već izdaleka prepoznajemo i ususret joj nadom hodamo. Plešemo, dapače.

Još tekstova ovog autora: