novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Dalija Orešković bivša je povjerenica za odlučivanje o sukobu interesa koja je bila odlučna ispitati sve okolnosti putovanja predsjednice u SAD, no to joj je onemogućio Ured predsjednice. U putnom nalogu Ureda predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za putovanje u SAD početkom 2017. godine, koji je Index dobio godinu i pol dana nakon što je to i zatraženo putem Prava na pristup informacijama, prikrivena je ključna informacija koja je trebala odgovoriti na pitanje je li posjet SAD-u bio u privatne ili službene svrhe. Isto tako, nedavno je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odbacilo prijavu protiv predsjednice tvrdeći kako nisu mogli dobiti sve potrebne informacije. Novinar Indexa Ilko Ćulić zamolio je gospođu Orešković za komentar slučaja odlaska predsjednice u SAD početkom 2017. godine, nakon objave putnog naloga. Očitovanje Dalije Orešković za Index prenosimo u cijelosti).
U popisu obnašatelja javnih dužnosti na koje se odnosi Zakon o sprječavanju sukoba interesa, Predsjednik RH navodi se na prvom mjestu. Iako formalno Predsjednik RH ima ista prava i obveze kao i svaki drugi državni dužnosnik, njegova moralna obveza i odgovornost prema dužnosti koju obnaša, kao i prema građanima koji su ga na navedenu dužnost izabrali, značajno je veća.
Name, sukladno Ustavu, Predsjednik RH predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu i brine za redovito i usklađeno djelovanje i za stabilnost državne vlasti. Predsjednik RH koji u svom djelovanju nije očuvao vlastiti, osobni integritet i povjerenje građana, a time ni povjerenje građana, ove zadaće ne može ostvariti.
Zakonom o sprječavanju sukoba interesa propisano je da dužnosnici u obnašanju javnih dužnosti moraju postupati časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano, čuvajući vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im dužnosti te povjerenje građana.
Dužnosnici su osobno odgovorni prema građanima koji su ih izabrali, a javnu dužnost ne smiju koristiti za osobni probitak ili probitak osobe koja je s njima povezana.
U istom Zakonu među načelima djelovanja posebno je istaknuto kako građani imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika kao javnih osoba, ako je to ponašanje u vezi s njihovim obnašanjem javne dužnosti.
Za provjeru je li u ponašanju dužnosnika došlo do povrede ovog Zakona, nadležno je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, a za potrebe provođenja postupaka u kojima se takve povrede utvrđuju, sva državna tijela u RH, koja su dužna Povjerenstvu, na njegov zahtjev, dati sve potrebe podatke i dokumentaciju, i to bez odgode. No iako je Zakon u tom smislu sasvim jednostavan i jasan, u Uredu Predsjednice očito su smatrali kako pravila navedenog Zakona, Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, nije dužna poštovati.
Povodom takvog stava i odnosa prema Zakonima RH i nadležnim institucijama, Ured Predsjednice je na opetovane zahtjeve Povjerenstva za dostavom izričito zatraženih podataka i dokaza dostavljao samo općenite, načelne i pomalo netrpeljive odgovore.
Odgovore koje bi se moglo sažeti i interpretirati otprilike ovako: put Kolinde Grabar-Kitarović bio je službeni put, zato što Ured Predsjednice RH kaže da je to tako, a u odnosu na dokumentaciju koja bi eventualno mogla potvrditi da je službeni karakter puta bio dogovoren prije nego što putovanje postalo dvojbeno i sporno, Ured Predsjednice iskazao je kako takvu dokumentaciju Povjerenstvu nema namjeru dostaviti.
Pokušaj utvrđivanja okolnosti putovanja Predsjednice RH u SAD neposredno uoči proslave Nove 2017. godine, kao niti pojedine okolnosti koje su se u istom predmetu od strane Povjerenstva preispitivale, i u odnosu na prethodno putovanje u SAD neposredno uoči proslave Nove 2016. godine, na žalost nisu jedini primjeri u kojem je i sama Predsjednica RH, svojim javnim djelovanjem, iskazala visok stupanj nepoštovanja i netrpeljivosti prema Zakonima i institucijama države koju vodi, kao i prema građanima i javnosti općenito.
Naime, javnost ne predstavljaju samo oni koji podilaze autoritetu najviše državne dužnosti. Javnost su i svi oni koji postavljaju suvisla, opravdana i legitimna pitanja, oni koji očekuju da se u obnašanju državne vlasti poštuju demokratski standardi.
Početkom 2017. godine na službenim internetskim stranicama Ureda Predsjednice RH objavljen je podatak da će u razdoblju od 31. prosinca 2016. god. do 5. siječnja 2017. god. Predsjednica RH boraviti u SAD-u. Samo to, i ništa više. Ni riječi o tome radi li se o službenom ili privatnom putovanju, ni riječi o tome tko snosi trošak tog putovanja, ni riječi o svrsi i cilju.
Šutnja i odbijanje davanja smislenih odgovora izazvala je sumnju u čestitost radnji i namjera pa je protiv Predsjednice RH podneseno nekoliko prijava zbog sukoba interesa. Tek nakon što je Povjerenstvo obavijestilo javnost da je otvorilo predmet u kojem će se preispitivati je li došlo do povrede Zakona, u javnosti su se pojavile prve informacije o djelovanju Predsjednice RH izvan domovine.
No te informacije javnosti nije predočila sama Predsjednica, ni njezin Ured, ni Veleposlanstvo Republike Hrvatske u SAD-u, ni bilo koje drugo tijelo javne vlasti u RH, već republikanski senator Marco Rubio koji je na svojoj Facebook stranici objavio fotografiju sa sastanka na kojoj se u pozadini vide nehotično i neukusno odložene torbe na stolu i podu.
Nimalo sretnije rješenje nisu bile ni izjave koje je potom Predsjednica RH dala u intervjuu ispred ograde Bijele kuće. Za sastanak s izvršnim potpredsjednikom Atlantskog vijeća SAD-a, Damonom Wilsonom, javnost je također saznala iz njegove objave na društvenim mrežama.
Sve što je hrvatska javnost od tada pa do dana današnjeg saznala od nadležnih tijela RH je to da je Predsjednica RH u SAD-u navodno održala brojne sastanke na kojima je sa svojim sugovornicima raspravljala o vanjskoj i sigurnosnoj politici predsjednika Donalda Trumpa te da je svojim sugovornicima ”nametnula RH kao pouzdanog partnera i saveznika SAD-a, ključnog za suradnju sa zemljama jugoistočne Europe“.
Razlog zbog kojeg putovanje Kolinde Grabar-Kitarović u SAD početkom 2017. god. i dalje nosi stigmu spornog službenog putovanja je činjenica da hrvatski građani nikada nisu dobili uvjerljiv odgovor ni potvrdu je li Predsjednica RH prije 4. siječnja 2017. god. održala bilo koji službeni (radni sastanak), je li bilo koji službeni (radni) sastanak bio uopće dogovoren prije nego što su Povjerenstvu podnesene prijave zbog moguće povrede Zakona, s kim se sve Predsjednica RH sastala u predstavljanju i zastupanju RH te zbog čega je prvotno na službenim internetskim stranicama Ureda Predsjednice bilo objavljeno da će put trajati od 31. prosinca 2016. god. do 5. siječnja 2017. god., a naknadno je, nakon što je tajnovitost putovanja poprimila razmjere prvorazrednog političkog i državnog skandala, ova obavijest preinačena tako da je put produžen do 7. siječnja 2017. god.
Nakon objave putnog naloga, postavlja se i pitanje zašto se u njemu navodi da službeno putovanje traje 9 dana, koliko je u konačnici predmetni put i trajao, s obzirom na to da je inicijalno bilo najavljeno kraće trajanje putovanja, te zašto u putnom nalogu nije navedena ni naznačena bilo kakva svrha navodno službenog puta.
Način na koji se u odnosu na sporno putovanje postavio cjelokupni državni vrh, razgolitio je do srži kako zapravo funkcionira politička vlast. Povodom stupanja na dužnost, Predsjednik RH daje prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.
Vjernost Ustavu između ostalog obvezuje Predsjednika RH da u oblikovanju i provođenju vanjske politike surađuje s Vladom RH. Ovo putovanje, o kojem sudeći prema dostupnim javnim izjavama i očitovanjima predsjednik Vlade, Vlada RH, ni resorno Ministarstvo vanjskih i europskih poslova prije samog puta očito nisu imali previše saznanja, nije jedini primjer iz kojeg proizlazi kako Ustavom zamišljena suradnja u praksi ne postoji.
No kada se pojavi problem, čiji razmjer može ugroziti buduće pozicije ne samo aktualne Predsjednice RH, već i političke stranke koja ju je podržala, i koja bi u sljedećem izbornom ciklusu ponovno mogla biti u poziciji da podrži istog kandidata, mogu se po potrebi i pokriti oči na ono što je u javnosti očito.
U Službenoj bilješci, za koju se nikada nije saznalo kako je i s kojim ciljem „procurila“ u javnost, navodi se da će osim onih nekoliko nabrojanih, o ostalim sastancima, iz razloga nacionalne sigurnosti, sukladno pravilima NATO-a i pravilima EU-a, Predsjednica RH osobno izvijestiti najviši državni vrh, što je Predsjednica RH, navodno, i učinila.
Pri tome se zanemaruje činjenica da Predsjednica države kada u ime RH odlazi u posjete stranim državama ne predstavlja i ne zastupa interese NATO saveza, niti interese EU-a, već RH i njezine građane, stoga bi o svom državnom djelovanju prije svega svojim građanima trebala polagati račun.
Ustrajanje cjelokupnog državnog vrha da javnost nema pravo znati s kim se sve u svom službenom svojstvu Predsjednica RH sastala, s kojim ciljem, gdje i kada, ukazuje na dramatičan nedostatak elementarne svijesti o institucionalnim zadaćama i o ulogama pojedinih nositelja državne vlasti u demokratski uređenom državnom poretku.
Demokratski uređen državni poredak podrazumijeva, a Zakon o sprječavanju sukoba interesa izričito propisuje, da građani imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika kao javnih osoba, a koje su u vezi s njihovim obnašanjem javne dužnosti. To načelo potvrđeno je i kroz praksu nadležnih upravnih sudova, primjerice u slučaju dužnosnika Tomislava Karamarka kao prvog potpredsjednika Vlade. Uvjerena sam da od potvrđivanja navedenog načela ne bi mogao pobjeći ni Ustavni sud.
U odnosu na sporno putovanje u SAD, Predsjednica RH je hrvatskim građanima uskratila informacije na koje imaju pravo, a potom su i nadležne institucije potpisale kapitulaciju u obrani demokratskih vrijednosti.
O naknadnom očitovanju Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koje je potpisao tadašnji ministar Ivo Stier, a kojim se potvrđuje retorika o službenom putu i radnom posjetu te o naknadnom proglašavanju pojedinih podataka i dokumentacije klasificiranim podacima u cilju navodne obrane i zaštite nacionalne sigurnosti kako se ništa ne bi moglo provjeriti i utvrditi, iznosim osobni stav i sumnju da su prilikom donošenja takvih službenih i državnih odluka, privatni, partikularni, a možda indirektno i stranački interesi, prevladali javnim.
Nije zgorega podsjetiti da je Predsjednica RH posjetila SAD i krajem 2017. god. te da je tada, ponovno boraveći u ista tri grada, Bostonu, New Yorku i Washingtonu, odradila još jedan radni posjet, s temama koje su vrlo nalik već rečenom vezano za raniji posjet početkom iste godine.
Naime, krajem 2017. godine Predsjednica RH je posjetila Tehnološki institut Massachusettsa radi uručivanja odlikovanja istaknutom hrvatskom znanstveniku Marinu Soljačiću, održala je predavanje na Fletcher fakultetu prava i diplomacije na temu ”Višedimenzionalni pristup u hrvatskoj vanjskoj politici“, a u Washingtonu je u Atlantskom vijeću SAD-a održala strateški razgovor na temu inicijative triju mora.
Ne ulazeći u ocjenu jesu li dosadašnja putovanja Kolinde Grabar-Kitarović u SAD za vrijeme mandata Predsjednice RH imala suvislu, opravdanu, racionalnu i s Vladom RH usuglašenu svrhu, cilj i sadržaj, ne postoji niti jedan jedini uvjerljiv razlog zbog kojeg je putovanje početkom 2017. god. i nadalje obavijeno neprobojnim velom tajne. Sve dok je tome tako, taj se put ne može smatrati ozbiljnim političkim, a kamoli državničkim putovanjem.
O načinu na koji Predsjednik predstavlja RH u inozemstvu, između ostalog ovisi i ugled RH u međunarodnoj zajednici.
Predsjednik koji odlazi na službeno putovanje kako bi se sastao s osobama koje ne žele da se njihov identitet obznani nije očuvao dostojanstvo dužnosti koju obnaša. Predsjednik koji je svojim građanima uskratio pravo na pristup podacima vezanim za navodno službeno putovanje, kako bi se način na koji je obnašao svoju javnu dužnost mogao vrednovati, neodgovoran je prema onima koji su ga izabrali na javnu dužnost.
Predsjednik koji je dopustio da njegov Ured uputi očitovanja sa sadržajem poput onog koji je upućen Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa ne odnosi se časno i savjesno prema obvezi poštivanja Ustava, Zakona i nadležnih tijela vlastite zemlje.
Predsjednik koji je u vrijeme prijelaza između dviju administracija otišao u služeni posjet SAD-u kako bi se sastajao s osobama koje u zemlji domaćinu obvezuje pravilo da se prije stupanja na dužnost ne sastaju sa stranim državnicima postupao je suprotno pravilima zemlje u koju dolazi.
Obnašanje dužnosti Predsjednika u demokratski uređenom sustavu podrazumijeva uvažavanje određenih etičkih vrijednosnih standarda, a ona su, u ovom slučaju, grubo zanemarena. Prilikom posjete SAD-u početkom 2017. godine Kolinda Grabar-Kitarović nije očuvala dostojanstvo povjerene joj dužnosti, niti povjerenje građana u tijela javne vlasti.
(Prenosimo s portala Index.hr).