autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Pozdravimo novo: ”Ranije je bilo bolje!”

AUTOR: Nadežda Čačinovič / 09.07.2018.

Nadežda Čačinović

Michel Serres (rođen 1930.) kod nas je premalo čitan, nije zapravo čak ni poznat: a ovaj član Francuske akademije i dugogodišnji profesor na Stanfordu i na Sorbonni, sjajni student Ecole normale superieure ali i pomorski časnik, iz onoga što se nekada zvala ”malim prilikama”, to jest rođen bez ikakvih privilegija, svakako je jedan od najzanimljivijih filozofa našega vremena.

Njegovo shvaćanje spoznajnih procesa ili stručno rečeno njegova epistemologija osebujnom je interdisciplinarnošću ponudila posve nedogmatsko shvaćanje materijalnosti ovoga svijeta, uloge percepcije i osjetila u vrlo upečatljivom jezičkom izričaju (otuda i ne čudi članstvo u Francuskoj akademiji) koji, međutim, nije lako čitljiv.

No taj isti Michel Serres je 2012. napisao knjižicu ”Petite Poucette” (”Palčica”) s podnaslovom ”Izjava ljubavi umreženoj generaciji” u kojoj na jednostavan način pokazuje kako se doista pojavilo nešto novo, da tijela ove nove generacije funkcioniraju drugačije, da je način njihovog sporazumijevanja drugačiji i da su njihova očekivanja drugačija, pa iako im se Serres ne može priključiti, koristi ono što pak on zna i što je on iskusio za promišljanje i objašnjavanje nove generacije.

Na jednostavan način pokazuje kako se doista pojavilo nešto novo, da tijela ove nove generacije funkcioniraju drugačije, da je način njihovog sporazumijevanja drugačiji i da su njihova očekivanja drugačija, pa iako im se Serres ne može priključiti, koristi ono što pak on zna i što je on iskusio za promišljanje i objašnjavanje nove generacije

Knjižica iz 2017. ”C’etait mieux avant!” (”Ranije je bilo bolje!; Editions Le Pommier, Pariz) također ima karakter pamfleta-manifesta i čini se još primjerenijom za istinsko masovno čitanje (ima bestselera, to jest knjiga prodanih u ogromnom broju primjeraka koje zapravo nisu bile pročitane: najpoznatiji je slučaj sigurno Hawkingova ”Kratka povijest vremena”, ali toga ima mnogo, ponekad je za bestseler potreban tek naslov).

Michel Serres se u svojemu manifestu (u Francuskoj te vrste knjižica nisu rijetke, veliki uspjeh doživio je, na primjer, Hesselov i kod nas prevedeni poziv da se pokrenemo, uzbudimo, da negodujemo…) laća zadatka koji mi se čini jednim od najtežih uopće: napada na konvencionalno, zdravorazumsko mišljenje, na duboko ukorijenjena uvjerenja.

Naravno, ne misle svi ljudi da je ranije bilo bolje, dapače, dugo je opće prihvaćeno i neupitno uvjerenje bilo da u svakom pogledu napredujemo.

No u jednom i drugom slučaju riječ je o nesklonosti kritičnom mišljenju, točnosti, provjeravanju i tako dalje.

I ovi su stavovi gotovo posve prisutan obrazac snalaženja u svijetu: ranije protiv sadašnjega, dobro prema propalome i tako dalje u binarnom obrascu.

Dugi vijek Michelu Serresu daje obilnu građu o prošlosti, a sklonost mladima i novim mogućnostima omogućuje mu istinsko, ne samo birokratsko pozivanje na međugeneracijsku solidarnost.

Michel Serres se laća zadatka koji mi se čini jednim od najtežih uopće: napada na konvencionalno, zdravorazumsko mišljenje, na duboko ukorijenjena uvjerenja

Nije mu teško suočiti čitatelje s trivijalnim pojedinostima, živopisno nam predočuje koliko je tegobno i neudobno bilo bez grijanja, tekuće vode, koliko opasno bez lijekova, koliko je prizivanje nekadašnje navodno neiskvarene hrane mit – u vremenima bez hladnjaka, a s povremenim oskudicama gutalo se svašta.

Primjeri nisu iz davne prošlosti, nego unutar onoga što je sam mogao doživjeti.

Uvesti utemeljeno mišljenje na područje na kojemu svi imamo nešto iskustva, a još više anegdotalnoga znanja, obiteljskih i osobnih mitova poduhvat je što ga ne možemo dovoljno nahvaliti.

Naravno, stvar je i zabavna kao tekst, puna pojedinosti, pisana polemičkim žarom.

No zapravo se tu krećemo na području gdje se odlučuju važne stvari. Važno je sačuvati zamišljanje boljega života u pojedinostima, takvog života koji nam se čini moguć, bjelodano bolji od trenutnoga.

Pretpostavka je da sebe smatramo sudionikom u odlučivanju o vlastitom životu i zamišljanju alternativa.

Naravno, ne misle svi ljudi da je ranije bilo bolje, dapače, dugo je opće prihvaćeno i neupitno uvjerenje bilo da u svakom pogledu napredujemo

Mnogi poznavatelji novih tehničkih mogućnosti govore kao da se stvari kreću izvan nekog procesa odlučivanja; ne pita nas se što želimo, a što nam nije prihvatljivo.

A oni koji su sumnjičavi spram inovacija također ne osporavaju neumitnost zbivanja, samo što reagiraju lamentacijama i nostalgijom.

Serres, prijatelj palčića, pozdravlja novo, ali ne gubi, suočen s njim, mogućnost analize i raščlambe.

Ne plaši se ni zaključaka neugodnih za starije: učinka dugovječnosti zbog kojih se stvari ne događaju na način dosjetke Maxa Plancka koje je tvrdio da znanost ne napreduje zbog potvrđivanja rezultata nego zbog generacijske smjene znanstvenika…

Još tekstova ovog autora: