novinarstvo s potpisom
U subotu je u Jutarnjem listu objavljeno otvoreno pismo koje možete pročitati u našoj rubrici Abrahamova djeca: četiri mlada teologa sebi tepaju na do sada neviđeno drzak način – uspoređuju svoja krhka znanja i nepostojeće teološke knjige s opusima i figurama Ćirila Aleksandrijskog, Bartoloméa de las Casasa, Karla Bartha, s ocima političke, crnačke i feminističke teologije i s pokretačima i urednicima teološkog časopisa Concilium (Karlom Rahnerom, J. B. Metzom, Hansom Küngom, Yves Congarom, etc.). Jer, što? Rečeni su znali prepoznati važne trenutke povijesti, kairos (Božje vrijeme, pravi trenutak, itd.) i bili su na razini zadatka znajući kazati svoj ”Ne” nekim aberacijama kršćanstva kao što su nasilje kolonizatora prema domorocima Amerike ili sve ono što će doći s nacionalsocijalizmom Adolfa Hitlera.
Potpisujući se iz Münstera, Cambridgea, New Yorka i Münchena (kao da, Bože mi oprosti, pismo potpisuju nobelovci), četiri odvažna hrvatska teologa kazat će svoje povijesno ”Ne” zato što je netko ili nekoliko tih ”netko” odlučio obustaviti objavu pisma koje je u znak podrške dubrovačkom biskupu Mati Uziniću i netom završene Ljetne škole teologije potpisalo ”preko 30 profesora teologije i doktoranata teologije”.
Nota bene: pismo podrške biskupu Uziniću su potpisale i važne osobe koja nisu po zvanju ”akademski teolozi”, ali jesu teolozi po habitusu (nomina sunt odiosa).
Rekao sam sebi u bradu: labavo je ovo pismo četiri teologa u kojem se autori ne smatraju pozvani svojim povijesnim ”Ne” gurnuti u ropotarnicu povijesti ono koje je drug Tito rekao drugu Staljinu.
Tko će ga znati, možda bi se sva hrabrost ta četiri teologa izgubila dok su još chatali između kafića metropola u kojima trenutno piju kavu da je pismo podrške biskupu Uziniću, koje smo potpisali (da, i ja među njima), objavljeno.
Tada, naime, ne bi mogli konstatirati da su se odlučili na ”mali NE (koji) je svejedno pisan velikim slovom ne samo (…) zbog nade u neki novi kairos”, već i kao protest zbog ”šutnje teologa koja omogućuje zloporabu kršćanstva” (ovi, naime, teolozi koji nisu objavili pismo podrške dubrovačkom biskupu!).
Ili bi možda ipak rekli neki svoj NE. Dapače, hrabrim ih, volio bih čitati teološke rasprave koje, kažu autori pisma, nije bilo od 1990. na ovamo.
Četiri super pronicljiva teologa bune se jer se nije šutjelo samo sada, kada je valjalo braniti dubrovačkog biskupa Uzinića i njegove gošće predavačice, teologinju Tinu Beattie (od suludih napada mostarskog biskupa i njegovih advokata); šutjelo se, naime, da su teolozi šutjeli kada se događala pljačka društvenog vlasništva i privatizacija ispunjena kriminalnim potezima, kada su se događali zločini nakon rata, da, ”mahom se šutjelo”; dapače, mladi teolozi istančanog proročkog duha ”ne nailaze na primjere teološkoga govora o onome što se naziva suočavanje s prošlošću”, i tako dalje i tako slično.
Riskirajući da me se optuži da sam sujetan, svejedno ću navesti da sam se o svemu navedenom, samo u ovoj rubrici, oglasio već 1260 puta, da sam o onome na što četiri teologa ”ne nailaze” obranio magisteriji teoloških znanosti (”Teologija antinacionalnog mita”) i da ću, budem li zdrav, o tome obraniti doktorsku disertaciju koja je već najavljena Pravoslavnom teološkom fakultetu u Beogradu (radnja, buduća dizertacija, je već skoro pa dogotovljena).
Ali kako ja nisam sujetna osoba, već sam odgovoran za jedan kolektiv, navest ću da se od listopada 2013. na portalu Autograf, iz dana u dan i iz tjedna u tjedan o onome na što četiri teologa ”ne nailaze” piše ne samo u kolumnama i osvrtima ovog teologa već i u mnogim vrijednim člancima naših suradnika.
Meni je jako žao što teolozi potpisnici pisma iz Jutarnjeg lista ne prate članke Anne Marie Grünfelder, Jadranke Brnčić, Ane Raffai, Lane Bobić, Jacqueline Bat…; da ne znaju da za Autograf o istome pišu Vladimir Pavlinić, Peter Kuzmič, Marko Vučetić, Otto Raffai, Branimir Pofuk…; što dok ovu kolumnu pišem na naslovnici imamo govor dubrovačkog biskupa Mate Uzinića kazanog na otvorenju Ljetne škole teologije, intervju sa sestrom Vesnom Zovkić, feljton Karla Jaspersa…
Znam, dosađujem. Ali, eto, mora se, jer gospoda teolozi ”ne nailaze”, pa ako su im promakli Josip Turčinović, Vjekoslav Bajsić, fra Tomislav Janko Šagi Bunić, Željko Mardešić, Ivan Grubišić, Luka Vincetić, fra Petar Anđelović, fra Luka Markešić, fra Bono Zvonimir Šagi, fra Ante Vučković, fra Ivan Šarčević, fra Drago Bojić, Miroslav Volf, Ivan Markešić, Frano Prcela… i, kako to zaboraviti, da su kršćanski poglavari, izjavom u Požegi 17. siječnja 2019. konačno i na pravi način krenuli u pripremu terena za događanje teologije…, kako će uopće uočiti sitnicu zvanu Autograf?
Vidite da ne dosađujem! Sažeo sam 30 godina proročke misli u tri kraća pasusa.
Zapravo, i svačiji bi se proročki život, sva borba za humano društvo i za prava Srba na život, i pedera i lezbi na slobodnu ljubav i radnika na dostojnu plaću… dao sažeti u dvije, tri riječi: voli i poštuj.
***
I sve je ovo bilo načelno i neporecivo, što sam imao kazati teolozima koji misle da su pogodili kairos.
Ali, pošto sam njihovo pismo shvatio i kao osobnu uvredu, a ne samo kao šutanje svih veličina, svih kršćanskih proroka koji su me prihvatili i nastavili oblikovati otkako sam stigao iz Argentine, valja, radi istine, kazati i da se inicijatoru navedena pisma četiriju teologa nudilo i nudi da piše za Autograf. Nije prihvatio. Nudila mu se sva naša logistika za potporu hrvatskom izdanju Conciliuma. Nije prihvatio.
Sada vuće za rukav pajdaše da supotpišu pismo, i to je u redu, nihil obstat. Neka se mlađarija uči proročkoga posla, kada već žele biti ”akademski teolozi”. Čak i to što kasne, što debelo kasne, nije veliki problem: svaka osoba ima pravo i obvezu na trenutak hrabrosti, pa kad bilo da bilo.
Ono što kršćanskog teologa ne smije karakterizirati je egoizam. Mora znati vidjeti dalje od vlastitoga nosa.
Barem toliko dalje da uspije shvatiti nije li možda sam biskup Uzinić zamolio da se od objavljivanja pisma za neko vrijeme odustane kada su dva važna cilja postignuta (Ljetna škola teologije u Dubrovniku je bila uspješna i uoćena te, mostarski biskup Ratko Perić upravo odlazi u mirovni osramoćen i poražen, što je bilo za očekivati i što je dobro za važnost teološke misli u Hrvatskoj i u BiH ili šire, ma koliko uštogljeni i neplodni bili većina teolozi).
Je, točno je što kažu Grozdanov, Koralija, Odak i Sekulić: ”teolozi su pozvani, uz svoj akademski rad, proročkim govorom poticati unutarcrkvene rasprave, ali i jasno ukazivati na razne nepravde u društvu u kome žive”.
Ali što će ti to, kume, bez solidarnosti i bez poštovanja prema onima koji to već rade, koji su tu prije tebe, bilo da su mrtvi bilo da su još uvijek, uz veliki inat, i živi?
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.