Sraz građanske i podaničke Hrvatske

Predsjednički izbori u Hrvatskoj su već u prvom krugu izbora, 22. prosinca, pokazali frapantne rezultate o kojima se govori, uostalom, već dosta dugo: Hrvatska je podijeljena zemlja velikim rascjepima.

Američki sociolog Seymour Lipset i norveški politolog Stein Rokkan uveli su 1967. godine u znanost o politici pojam ”cleavage” za rascjep u društvu, koji može biti etnički, ekonomski, teritorijalni, vjerski, imovinski, svjetonazorski, obrazovni, kulturni – a manifestira se, naravno, kao poliedrični politički konflikt koji se očituje u rezultatima izborima, bilo onim parlamentanrim, lokalnim ili pak predsjedničkim, kao što je to slučaj u Hrvatskoj.

Prema toj teoriji četiri su osnovna rascjepa koji su obilježili društva zapadne civilizacije nakon industrijske revolucije: prvi je rascjep između elita u urbanim područjima i onima na periferiji, u provinciji i na rubnim područjima, dakle sukob između centra i periferije.

Američki sociolog Seymour Lipset i norveški politolog Stein Rokkan uveli su 1967. godine u znanost o politici pojam ”cleavage” za rascjep u društvu, koji može biti etnički, ekonomski, teritorijalni, vjerski, imovinski, svjetonazorski, obrazovni, kulturni – a manifestira se, naravno, kao poliedrični politički konflikt koji se očituje u rezultatima izborima, bilo onim parlamentanrim, lokalnim ili pak predsjedničkim, kao što je to slučaj u Hrvatskoj

Drugi je oblik rascjepa između države i crkve, između religioznih i sekularnih glasača, koji se manifestira i kroz rascjep u kojemu su na jednoj strani konzervativni članovi društva, a na drugoj strani oni koji teže progresu i emancipaciji kroz odbacivanje dogmi i rigidnih vjerskih precepata.

Treći je rascjep ekonomsko-socijalni, odnosno imovinski – rascjep između vlasnika imovine i onih koje smo nekada zvali bezemljaši i proleteri – osobe bez imovine, osim vlastite radne snage na tržištu.

Četvrti je Lipset-Rokkanov rascjep onaj između urbanog i ruralnog stanovništva, onoga koji brzo usvaja nove modele socijalnog ponašanja i kulturne paradigme, i onoga koji ostaje vezan za primordijalni odnos prema tradicionalnim vrijednostima, u što spada i odnos prema patrijarhalnoj obitelji, autoritetu i vlasti, te etničke pripadnosti.

Na ova četiri osnovna modela nadovezuju se, u tijeku informatičke revolucije, i novi oblici rascjepa nastali tijekom pedesetak godina nakon pojave originalne Lipset-Rokkanove analize.

To su rascjepi između etničkih zajednica u multikulturalnim društvima, rascjepi između obrazovanih, poluobrazovanih i neobrazovanih, rascjep između političkih građana i podanika – onih koji pružaju otpor građanskom društvu i koji se svjetonazorski opredjeljuju za autoritarni model društvene organizacije, starih i mladih, spolno osvještenih i onih koji su vezani za tradicionalno poimanje seksualnih razlika, rascjep između informatički pismenih i nepismenih, rascjep između ekološki svjesnih i onih koji se opiru modernim spoznajama o ugroženosti planeta, rascjep između pristaša nadnacionalne integracije i suverenista, rascjep između korumpiranih i klijentelističkih skupina i onih izopćenih, bespomoćnih, rascjep između manipulativnih skupina  na vlasti i izmanipuliranih, a na kraju i rascjep između bogatih i siromašnih, uspješnih i neuspješnih, razvijenih i nerazvijenih.

Ova teorija rascjepa važna je za analizu izbornih rezultata, koja je predmet posebne grane političke znanosti, nazvane ”psefologija”, od grčkog psephos – kuglica, koje su antički Grci koristili prilikom izbora.

Psefologija se tako bavi analizom rezultata izbora, pri čemu važnu ulogu u toj analizi ima teorija rascjepa, koja pomaže utvrđivanju izbornih preferencija kroz preplitanje pokazatelja raznih rascjepa.

Predsjednički izbori pokazali su da tri glavna kandidata – oni koji su dobili najviše glasova, a to su Zoran Milanović, Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro, s prilično velikom vjerojatnošću odražavaju baš te rascjepe – ne jednog, veći više njih isprepletenih i preklapajućih, svjedočeći tako o velikom rascjepu u hrvatskom društvu i politici.

Glede teritorijalnog rascjepa, pokazalo se da je Milanović pobijedio u sedam županija i u Gradu Zagrebu, dakle u teritorijalnim jedinicama u kojima živi više od polovice ukupnog stanovništva Hrvatske i u kojima se svara dvije trećine nacionalnog BDP-a

U prvom redu, glede teritorijalnog rascjepa, pokazalo se da je Milanović pobijedio u sedam županija i u Gradu Zagrebu, dakle u teritorijalnim jedinicama u kojima živi više od polovice ukupnog stanovništva Hrvatske i u kojima se svara dvije trećine nacionalnog BDP-a, kako je to utvrdio u svojoj analizi na portalu Telegram Goranko Fižulić.

Dosadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dobila je najviše glasova  također u osam županija, ali u njima živi gotovo upola manje stanovnika i nastaje čak manje od četvrtine nacionalnog BDP-a!

Treći kandidat, Miroslav Škoro dobio je najviše glasova u četiri slavonske županije i Bjelovarsko-bilogorskoj, u kojima ukupno živi 18 posto stanovnika Hrvatske čiji je udio u nacionalnom BDP-u svega 12,94 posto.

To jasno pokazuje da su kandidatkinja HDZ-a i neovisni Škoro pridobili preferencije glasača u onim jedinicama teritorijalnog ustroja koje ekonomski i socijalno zaostaju iza prosjeka Hrvatske, i u kojima je HDZ na vlasti koji, da bi pobijedio na izborima mora mobilizirati birače demagogijom i populističkom retorikom obojenom nacionalnom isključivošću, rigidnim konzervativnim i dogmatsko-religioznim vrijednostima i napuhanim domoljubljem koje poprima formu otvorenog nacionalizma.

A sve to uz rašireni klijentelistički mehanizam ”podjele plijena”, to jest zaposlenja, privilegija, povlaštenih mirovina, javnih natječaja i koncesija koji se dijele po principu stranačke lojalnosti.

Tek će se iza provedenog drugog kruga glasanja moći napraviti cjelovito istraživanje o podjelama glasača prema rascjepima, ispitivanjem relevantnog uzorka glasača.

Zasada je moguće samo anticipirati neke pokazatelje, kao što su oni koje je naznačio Fižulić u svom tekstu.

Očito je ovdje riječ o tome da Milanović mobilizira, osim što to pokazuje rascjep na razvijene i nerazvijene županije, i onaj većinski dio stanovništva urbanih konglomerata u kojima se stvara moderna civilizacija – a to su urbane sredine u kojima je on dobio najviše glasova – u gradovima kao što su Zagreb, Split i Rijeka.

Milanović mobilizira, osim što to pokazuje rascjep na razvijene i nerazvijene županije, i onaj većinski dio stanovništva urbanih konglomerata u kojima se stvara moderna civlizacija – a to su urbane sredine u kojima je on dobio najviše glasova – u gradovima kao što su Zagreb, Split i Rijeka

Već prve ankete pokazuju da su za Milanovića glasali oni građani Hrvatske s višim obrazovanjem, a da su za Kolindu Grabar-Kitarović i za Škoru glasali neobrazovani.

Riječ je, dakle, o srazu više rascjepa, koji će na kraju pokazati da propulzivniji dio Hrvatske glasuje za opciju lijevog centra, dok zaostaliji dio Hrvatske glasuje za opciju desnog centra i ekstremne desnice, koju je ovoga puta personificirao Škoro.

Na kraju, to će opredijeliti i ukupni kurs hrvatske politike u 2020. godini, koja bi trebala biti značajna po hrvatskom predsjedanju Europskom unijom koje je rutinsko, ali značajno jer se mogu napraviti važni iskoraci i Hrvatska može ispasti prema vani bolja nego što jest.

A to će ovisiti o tome i za koga se hrvatski birači opredijele u ovom  prvom testu zrelosti – za dinamičnu i propulzivnu Hrvatsku ili za konzervativnu, nacionalističku Hrvatsku koja bi kao takva mogla ostati, kao što i danas jeste, na periferiji Europe tješeći se samo da ima i gorih od nas, što je slaba utjeha ako to ikomu može biti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora