Udruženi zločinački poduhvat (UZP) 2 – Krivnja Franje Tuđmana

Haški sud (MKSJ) je nedvojbeno dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, s apsolutnom dominacijom Hrvata u njemu, što je trebalo postići etničkim čišćenjem, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj.

U tom kontekstu, Sud je utvrdio: ”Počev od 18. novembra 1991. godine ili prije tog datuma pa do približno aprila 1994. i nakon toga, više osoba je pokrenulo i učestvovalo u udruženom zločinačkom poduhvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijela ”Velike Hrvatske”, u kratkom roku ili tokom dužeg perioda, kako bi one postale dio Republike Hrvatske ili bile blisko povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje silom, progona, zatvaranja i zatočenja, prisilnog premještanja i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava koja predstavljaju ili obuhvataju činjenje zločina kažnjivih po članovima 2, 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda. Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio je uspostavljanje hrvatske teritorije u granicama Hrvatske banovine, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine. Udruženi zločinački poduhvat obuhvatao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njima dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu.”

Svaki optuženi je znao da će njegovo činjenje ili nečinjenje pomoći izvršenje zločina ili je bio svjestan znatne vjerovatnoće da će njegova djela pomoći činjenje zločina. Svaki optuženi je svjesno i namjerno pomagao ili podržavao zločine onih koji su ih fizički izvršili

Dokazujući pojedinačne krivice udruženih u zločinačkom poduhvatu (predmet ”Prlić i ostali”), koji se ostvarivao preko formiranja i funkcioniranja Herceg-Bosne, Sud je dokazao postojanje tri kategorije UZP-a.

Prva kategorija se sastoji u tome da su svi optuženi počinili zločine u okviru UZP-a i u toku provođenja tog zločinačkog poduhvata, koji je postojao u vrijeme kada su optuženi obavljali radnje ili pravili propuste u svojstvu učesnika, po članu 7(1) Statuta suda. (Čl. 7.1 Statuta Suda definira individualnu krivičnu odgovornost i onda ako pojedinac djeluje sa sviješću da će vjerovatna posljedica njegovog postupka biti krivično djelo ili krivični propust, ili ako na razne načine učestvuje i doprinosi izvršenju zločina koje su počinili drugi).

Svaki od optuženih pojedinačno snosi krivičnu odgovornost za zločine počinjene u sklopu UZP-a jer je svaki počinio zločine kao član ili učesnik tog poduhvata.

Optuženi također snose odgovornost ne samo za svoje uloge u izvršenju zločina nego i za nečinjenje, kada su bili dužni djelovati.

Tako su optuženi odgovorni i krivi za zločine koje su počinili njihovi potčinjeni ili druge osobe, bez obzira jesu li te osobe postupale sa znanjem ili kao nedužni posrednici ili akteri.

Svi su optuženi kao dio UZP-a, bez obzira na to što su djelovali pojedinačno, svjesno učestvovali u UZP-u i svaki je dao svoj doprinos.

Svaki od njih je namjerno provodio i ostvarivao taj poduhvat i njegove ciljeve.

Svaki optuženi je dijelio isto stanje svijesti s ostalim članovima i učesnicima UZP-a, ili su, u mjeri u kojoj je to potrebno, dijelili isto stanje svijesti kao i oni koji su činili, pomagali ili podržavali zločine.

Svaki optuženi je znao da će njegovo činjenje ili nečinjenje pomoći izvršenje zločina ili je bio svjestan znatne vjerovatnoće da će njegova djela pomoći činjenje zločina. Svaki optuženi je svjesno i namjerno pomagao ili podržavao zločine onih koji su ih fizički izvršili.

Druga kategorija UZP-a, shodno čl. 7(1) Statuta Suda, jeste svjesno učestvovanje u sistemu zlostavljanja koje je obuhvaćalo mrežu zatvora, koncentracionih logora i drugih objekata za zatočenje pod kontrolom Herceg-Bosne. Ti su se objekti koristili za hapšenja, zatočenja i zatvaranje hiljada bosanskih Muslimana (Bošnjaka), protupravno i u surovim uvjetima. Zatočenici su izlagani i podvrgavani premlaćivanju i seksualnim napadima, držani su u oskudici, odvođeni na protupravni prisilni rad u opasnim uvjetima.

Svaki optuženi je djelovao kao dio grupe koja je obuhvaćala njega i ostale osobe iz UZP-a, sa znanjem i namjerom da provodi pomenuti sistem.

Haški sud (MKSJ) je nedvojbeno dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, s apsolutnom dominacijom Hrvata u njemu, što je trebalo postići etničkim čišćenjem, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj

Također, okrivljeni snose krivičnu odgovornost za deportovanje bosanskih Muslimana (Bošnjaka) u druge zemlje ili premještanje u dijelove BiH koji nisu bili pod kontrolom Herceg-Bosne ili HVO-a.

Ukoliko optuženi nije učestvovao, odnosno pripadao nekom od navedenih sistema zlostavljanja, on snosi krivičnu odgovornost zato što je u znatnoj mjeri pomagao i podržavao osobe koje su bile počinioci udruženih zločinačkih poduhvata.

Treća kategorija UZP-a obuhvaća zločine koji su počinjeni kao posljedica zločinačkog cilja a koji nisu bili njegov planirani dio, ali su bili prirodna i predvidiva posljedica UZP-a i njegovog provođenja ili nastojanja da se provede. Svaki optuženi je bio svjestan rizika takvog zločina ili njegove posljedice i usprkos toj svijesti prihvatio je taj rizik.

Također, shodno čl. 7(3) Statuta Suda (krivična odgovornost po zapovjednoj odgovornosti), svaki funkcioner ili oficir na nadređenom položaju, snosi krivičnu odgovornost za krivična djela ili propuste svojih podređenih ili drugih osoba nad kojima je imao efektivnu de jure i/ili de facto kontrolu ako je znao ili je bilo razloga da zna da se te osobe spremaju počiniti ili su počinili takva djela ili propuste, a nije poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela ili propuste spriječi ili te osobe kazni.

Svaki optuženi je bio nadređen onim osobama i podređenima koji su učestvovali u činjenju zločina, ili je bilo razloga da zna da se jedna ili više osoba spremaju počiniti zločine, a nije poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da te osobe kazni, smijeni ili protiv njih poduzme disciplinske mjere.

Sudska vijeća, i Pretresno i Žalbeno, utvrdila su i definirala:

1.Materijalne elemente koji su zajednički svim kategorijama UZP-a,
2.Elemente svijesti za svaku kategoriju UZP-a.

Kada su materijalni elementi u pitanju, utvrđeno je:

a) postojanje više osoba koje su djelovale u UZP-u,
b) postojanje zajedničkog plana koji uključuje počinjenje zločina,
c) pristajanje uz zajednički plan koji uključuje počinjenje zločina

Kada su u pitanju elementi svijesti, utvrđeno je:

a) postojanje namjere da se počini konkretno krivično djelo, pri čemu je namjera zajednička svim učesnicima u UZP-u,
b) postojanje svijest o sistemu zlostavljanja i namjere da se doprinese zajedničkom zločinačkom cilju,
c) postojanje svjesne namjere da se učestvuje i doprinese ostvarenju zajedničkog zločinačkog cilja.

Dakle, zaključak o postojanju UZP-a je izveden na osnovu činjenice da je više osoba djelovalo zajedno s namjerom da se ostvari zajednički zločinački cilj.

Ne radi se samo o postojanju manje-više formalnog dogovora među svim učesnicima, koliko o njihovom pristajanju uz sistem zločina.

Sud je nedvojbeno utvrdio: ”…da se više osoba pridružilo tom udruženom zločinačkom poduhvatu, učestvovalo u njemu i dalo mu svoj doprinos, a među njima su bili Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske (preminuo 10. decembra 1999.), Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske (preminuo 3. maja 1998.), Janko Bobetko, jedan od najviših generala u Vojsci Republike Hrvatske (preminuo 29. aprila 2003.), Mate Boban, predsjednik Hrvatske Zajednice (i Republike) Herceg-Bosne (preminuo 8. jula 1997.), JADRANKO PRLIĆ, BRUNO STOJIĆ, SLOBODAN PRALJAK, MILIVOJ PETKOVIĆ, VALENTIN ĆORIĆ, BERISLAV PUŠIĆ, Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić (zvani Tuta)

Također, Sud je uzeo u obzir da kriminalna sredstva ostvarenja zajedničkog cilja UZP-a mogu vremenom evoluirati tako da se UZP može proširiti i na druge zločine koji nisu u početku bili predviđeni. To je posljedica sistematičnosti UZP-a i pluraliteta osoba koje obuhvaća.

Sud je nedvojbeno utvrdio: ”…da se više osoba pridružilo tom udruženom zločinačkom poduhvatu, učestvovalo u njemu i dalo mu svoj doprinos, a među njima su bili Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske (preminuo 10. decembra 1999.), Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske (preminuo 3. maja 1998.), Janko Bobetko, jedan od najviših generala u Vojsci Republike Hrvatske (preminuo 29. aprila 2003.), Mate Boban, predsjednik Hrvatske Zajednice (i Republike) Herceg-Bosne (preminuo 8. jula 1997.), JADRANKO PRLIĆ, BRUNO STOJIĆ, SLOBODAN PRALJAK, MILIVOJ PETKOVIĆ, VALENTIN ĆORIĆ, BERISLAV PUŠIĆ, Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić (zvani Tuta).

Pored toga ili alternativno, učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, uključujući Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka, Matu Bobana, JADRANKA PRLIĆA, BRUNU STOJIĆA, SLOBODANA PRALJKA, MILIVOJA PETKOVIĆA, VALENTINA ĆORIĆA, BERISLAVA PUŠIĆA, Darija Kordića, Tihomira Blaškića, Mladena Naletilića (zvanog Tuta) i druge, ostvarivali su ciljeve udruženog zločinačkog poduhvata preko sljedećih organizacija i osoba nad kojima su imali neposrednu ili posrednu kontrolu: članova rukovodstva i organa vlasti Herceg-Bosne/HVO-a (kao što je navedeno u paragrafu 25), uključujući razne funkcionere i članove vlade i političkih struktura HercegBosne/HVO-a na svim nivoima (uključujući opštinske organe vlasti i mjesne organizacije), raznih čelnika i članova HDZ-a i HDZ-BiH na svim nivoima; raznih oficira i pripadnika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a (kao što je navedeno u paragrafu 25); raznih pripadnika oružanih snaga, policije, bezbjednosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske, te drugih poznatih i nepoznatih osoba.”

(Opaska autora: Svi citati i zaključci uzeti su iz obimnog arhiva Haškog suda koji je dostupan i nalazi se u Informativnom centru o MKSJ Sarajevo, odjelu Gradske uprave Sarajeva)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dok je padao Vukovar slavila se zločinačka ”Herceg-Bosna”!
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (2. dio)
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)
    •  Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
    •  Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske

> Svi tekstovi ovog autora