autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Svaki fanatizam je nazadan, a netolerancija besmislena

AUTOR: Josip Ćapin / 14.06.2020.

Josip Ćapin

U vremenima krizâ humaniteta uvijek se trebamo okrenuti razlozima zašto treba biti human, prihvaćati, stvarati i njegovati zajednicu različitih ljudi ujedinjenih u čovječnosti.

Masovni prosvjedi koji se trenutno događaju u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i diljem svijeta, zbog smrti Georgea Floyda ponovo nas uče kako se neprestano moramo boriti za tolerantno društvo i kako se tolerancija jedino može razvijati i kvalitetno shvaćati u konfliktu između ljudske racionalnosti i iracionalnosti.

Duboke podjele u koje svijet bezglavo srlja otvaraju apokaliptički jaz u koji je zapalo čovječanstvo, jaz iz kojeg se ne izlazi ”preko noći”. Nadilaženje društvenih podjela i premošćivanje jaza je moguće samo i isključivo u otvorenom, tolerantnom društvu, društvu koje prihvaća sve različitosti.

Borba za toleranciju je nešto što se mora nastaviti i stalno se mora imati na umu da je, volterovski rečeno, netolerancija isto toliko besmislena koliko i strašna

Tolerancija, kao cilj, a kasnije i kao oruđe uređenja društva, je ključna jer nadilazi sve vrste podjela i različitosti i ujedinjuje ih u razumu. Rezultat tog ujedinjavanja je miran i ispunjen život u društvu, društvu koje gradi prilike, stvara prosperitet i unapređuje slobode svojih članova.

Njena odsutnost vodi u slom racionalnoga što ostavlja prostor za razne oblike fanatizma (religijski, rasni, politički…). Bacimo li pogled, makar nakratko i površno, na povijest ljudskog roda, uočit ćemo da je takva dijalektika vječna.

Jedan od najvećih mislilaca koji je u ovoj dijalektici bio i ostao na strani razuma bio je François-Marie Arouet, poznatiji kao Voltaire.

Njegova ”Rasprava o toleranciji” nam daje prekrasan uvid u zbilju u kojoj glavnu riječ vodi fanatizam.

Njegovo djelo su inspirirali nemili događaji koji su se odvili prije otprilike 250 godina u kojima je zbog religijskog fanatizma život izgubio trgovac Jean Calas koji je bio mučen i ubijen, a cijela se poštena i uzorna obitelj Calas raspala.

Najstariji sin Marc-Antoine je pronađen mrtav i cijeli grad, većinski katolički, se urotio protiv obitelji koja je bila protestantska. Optužili su ih bez ikakvog dokaza, a što je najskandaloznije, i suci, predstavnici zakona, su presudili protiv obitelji, iako nije bilo niti jednog jedinog dokaza o krivnji!

Može možda zvučati trivijalno, ali Voltaire smatra da treba dokazati glupost, destruktivnost i neracionalnost fanatizma. Koristeći se analizom povijesti, religije i politike, dokazuje kako je svaki fanatizam nazadan i kako su uspješne države kroz povijest uvijek težile toleranciji.

Fanatizam sam po sebi, i bilo kakav njegov oblik, jednostavno trebaju biti poraženi ako želimo progres. Svjestan sporosti razuma i čestom zatvaranju očiju pred njim, Voltaire ipak tvrdi da razum ima prosvjetiteljsku ulogu i da će se prosvjetljenje dogoditi prije ili kasnije, ako i samo ako čovjek na tome radi i ustraje.

U vremenima krizâ humaniteta uvijek se trebamo okrenuti razlozima zašto treba biti human, prihvaćati, stvarati i njegovati zajednicu različitih ljudi ujedinjenih u čovječnosti

Nastavimo li ići putem kroz bespuća fanatizma, uvidjet ćemo kako fanatizam unazađuje, ne samo ljudsku svijest i slobodu, već i ekonomiju, sve oblike vlasništva, zakone, institucije… što dovodi do kompletne degradacije na svim poljima.

Dokaze za to imamo svugdje oko nas. Upalimo li televiziju, otvorimo li novine ili internetski preglednik, do nas će doprijeti vijest o pljački, uličnom nasilju, ksenofobiji, homofobiji, rasizmu, destrukciji javne i privatne imovine i sl.

To nam samo dokazuje kako se fanatizam našao u prvom planu te dijalektičke zakonitosti.

U takvim okolnostima primat razuma i razumske stvarnosti postaje nužda kako bi se ponovo vratila moć institucija (ako se stvar promatra iz političkog konteksta), ali i ono najvažnije, da se u ljudima kultivira duh humanosti, tolerancije i napretka.

On nam omogućuje da shvatimo blagodati života u uređenom, sigurnom i otvorenom društvu, kako da takvo društvo izgradimo, ali ne samo društvo, već i same sebe jer ono bez nas ne može postojati.

Borba za toleranciju je nešto što se mora nastaviti i stalno se mora imati na umu da je, volterovski rečeno, netolerancija isto toliko besmislena koliko i strašna.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: