novinarstvo s potpisom

Josip Ćapin
Izjava američkog državnog tajnika Marca Rubija da će SAD ”demontirati Međunarodni kazneni sud, ciglu po ciglu ako treba” je sama po sebi kontroverzna. Međutim, ono što je dodatno izrekao Rubio je još kontroverznije i opasnije: ”MKS vodi rat protiv naše zemlje, ne mecima ni projektilima, nego snagom takozvanog međunarodnog prava”.
Posebno vrijedi naglasiti ovaj pridjev ”takozvanog”. ”Takozvano” se koristi kada se ide reći da je neki naziv preuzet, kada se želi ograditi od nekog naziva i, za ovaj kontekst ključno, kada se želi negirati prikladnost naziva jer se sumnja u njegovu ispravnost.
Nije preteško zaključiti da je u ovom konkretnom slučaju riječ o potonjem. Mnoge američke administracije su se ponašale kao da je međunarodno pravo ”takozvano”, ali ova se ne trudi ni to sakriti. Otimanje predsjednika Venezuele Nicolása Madura, bombardiranje Irana, brojne optužbe za kršenje međunarodnog humanitarnog prava, prijetnje aneksijom Grenlanda i Kanade su samo neki od poznatijih recentnih primjera.
Vrijedi istaknuti da SAD nisu država potpisnica Rimskog statuta kojim je i osnovan spomenuti Međunarodni kazneni sud. Nije niti Izrael. A još više vrijedi istaknuti činjenicu da su suci MKS-a često na meti američkih sankcija jer rade svoj posao.
Kao primjer može poslužiti francuski sudac Nicolas Guillou koji je predsjedao vijećem MKS-a kada je u studenom 2024. sud podigao optužnice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i tadašnjeg ministra obrane Yoava Gallanta jer ih sumnjiče za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u Pojasu Gaze.
Nakon podizanja optužnice, u kolovozu 2025. su uslijedile američke sankcije i sudac je ostao bez mogućnosti korištenja svojih financijskih sredstava jer su gotovo svi platni sustavi u Francuskoj pod kontrolom SAD-a. Unatoč tome što je francuski predsjednik Macron poslao više pisama u kojima je tražio da se sankcije maknu, SAD je svako suptilno izignorirao.
Osim predsjednika i glavnog tajnika, protiv međunarodnog prava često ustaje i američki ministar obrane, sada rata, Pete Hegseth, kao i brojni američki političari. Svi oni u međunarodnom pravu vide neka smiješna pravila koja su tu kako bi smetala i putem kojih bi se sprječavalo SAD u provedbi svoje vanjske politike.
Poretku koji se temelji na pravilima (rule based order) alternativa je samo jedna, a nju trenutno javno zagovaraju ljudi koji su nasljednici onih koji su taj poredak uvelike pomogli kreirati. Alternativa je poredak temeljen na sili. U slučaju SAD-a, to znači da sila, bila ona vojna, politička ili ekonomska, prethodi pravu, a pravo joj se uvijek podvrgava.
Problem je što se međunarodno pravo teže podvrgava tom principu, ali na njega nije imuno. Ono je preslabo da bi se u potpunosti oduprlo velikoj, u ovom slučaju američkoj, moći jer ne postoji svjetska vlada pa ni mehanizmi putem kojih bi se ono, ukoliko je potrebno, implementiralo silom.
Slikoviti primjer odnosa američke moći prema međunarodno utvrđenim pravilima dolazi nam s ovog svjetskog nogometnog prvenstva kada je Donald Trump jednim pozivom suspendirao pravilo i kaznu vezanu uz crveni karton američkom nogometašu.
Kao što je Trump cijelom svijetu pokazao da nogometna pravila obvezuju sve osim onih koji imaju dovoljno moći da ih zaobiđu i(li) ignoriraju, na isti način on i njegova administracija tretiraju međunarodno pravo. U njihovom svijetu to nije sustav koji univerzalno vrijedi, čak nije ni sustav za kojeg će se pretvarati da vrijedi, već je samo dosadna prepreka koju treba ukloniti kada se nađe na putu najmoćnijih.
To ”takozvano” međunarodno pravo je zapravo jedini mehanizam, koliko god on bio često slab i neučinkovit, koji stoji iza principa ”vladavine zakona, a ne ljudi”, vladavine kojom se nastoji očuvati mir, prosperitet i pravda.
Sukladno tome, više nije pitanje hoće li SAD i ostali geopolitički moćnici htjeti oslabiti i ”demontirati” MKS ili neku drugo međunarodno tijelo jer to već svakodnevno čine.
Pravo pitanje je hoće li ostatak svijeta koji tvrdi da brani poredak temeljen na pravilima imati hrabrosti tom pritisku pružiti otpor ili će pristati na stanje permanentnog rata.
U slučaju kršenja nogometnih pravila, velika većina je glasno prosvjedovala. U slučaju kršenja međunarodnih pravila, velika većina samo nijemo gleda u pod.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

















































