Međunarodnim lešinarima odgovaraju korumpirani političari

Diplomati visokog ranga godinama zaobilaze Bosnu i Hercegovinu, a kad jedan od najvećih najavi dolazak, ispriječi se korona, novi i efikasan diplomatski izgovor.

Sergej Lavrov, ruski ministar inostranih djela, trebao je od 27. do 30. oktobra posjetiti Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. U Hrvatsku nije došao jer je nekoliko Rusa u ruskoj ambasadi u Zagrebu zaraženo koronom.

U Bosnu i Hercegovinu ne dolazi jer se Lavrov stavio u samoizolaciju zbog korone, a u Srbiju ne dolazi jer je Vučić u Washingtonu vjerovatno obećao Trumpu da će istjerati socijaliste – ruske prijatelje – iz ministarstva spoljnih poslova i ministarstva energetike.

Bilo je tempirano da Lavrov bude prisutan prilikom formiranja nove vlade Srbije, ali kad je objelodanjen raspored resora nije bilo ni potrebe da prisustvuje sahrani ruskog uticaja u novoj vladi Srbije. Preživjeće to Rusija, ali Vučiću neće zaboraviti.

A Bosna i Hercegovina se uoči posjete ruskog ministra baš lijepo i uobičajeno naopako pripremila da ponavlja stare fraze pune pogrešnih emocija. Uz premalo znanja i pameti, a previše predrasuda i gluposti ovdje se paralelno i vole i mrze velike sile.

Protiv uticaja velikih ne treba se boriti već se tome treba mudro prilagoditi, izbacivši bilo kakvu emociju. Nikome ne treba a priori vjerovati, treba gledati vlastite interese vješto igrajući između jednih i drugih. Za nas su najbolje one velike sile koje mi uspijemo makar malo iskoristiti. Ako bismo to znali raditi, naravno

U suštini, svojom snishodljivosti ili arogancijom svi na isti način dokazuju svoju nezrelost i mizeriju.

Bošnjački političari trude se da što glasnije kritikuju Ruse kako bi ih Amerikanci dobro čuli.

Srpski političari, čitajte Dodik, vole Rusiju i to je logično jer, ne računajući tatu Vučića, niko ih ne prima niti s njima želi komunicirati.

Hrvatski političari, pak, nemaju emocija jer emocije nisu saveznik mudrosti. Zbog privremenog pragmatičnog približavanja Rusima oni niti hvale niti kude Rusiju.

Dobro bi bilo da se njihova bošnjačka i srpska politička braća ponašaju na isti način.

Iracionalna ljubav i mržnja kod nas su uvijek ravnomjerno raspoređene i pomno se vodi računa da iracionalnost opstane. Ne smije se ni slučajno dogoditi da počnemo hladne glave i racionalno razmišljati i djelovati u pravcu zajedničke koristi. Koristi koju nije teško dosegnuti, ali nešto smo lijeni. U toj lijenosti ne vidimo da oni koji se plaše da ne progledamo nisu nimalo lijeni.

Svi koji u odnosu prema velikim silama naivno misle da će kod velikih i ledenih svojom snažnom ljubavlju ili mržnjom izvazvati bilo kakvu emociju nikad neće shvatiti da su velike sile podjednako indiferentne i prema onima koji ih vole i koji ih mrze. Veliki nemaju ni emocija ni prijatelja jer im to i ne treba.

Za nas je važno znati da ni Zapad ni Rusija ne žele bilo kakve promjene državnog statusa Bosne i Hercegovine. Oni su to riješili 1995. godine i neće se više time baviti jer imaju preča posla. Sve ostalo je na nama.

I zato samo naivni i bolesno zlonamjerni mogu tvrditi da Rusija – uz koju se redovno dodaju Hrvatska i Srbija – izaziva nestabilnost u zemlji miješajući se u naše državne poslove. Ovo je čak i logički netačno jer smo mi veći majstori od bilo koga na planeti da sami sebi napravimo nestabilnost i haos. Pomoć izvana nam ne treba.

Mi smo takođe majstori da od potencijalnih prijatelja pravimo neprijatelje. Posljednji primjer je star dva dana i to je reakcija na intervju Lavrova Večernjem listu, gdje ministar veli da su ”ruski pristupi u odnosu na Bosnu i Hercegovinu u skladu sa stavom Hrvatske”, jer su ”obje zemlje potpisnice Daytonskog sporazuma”.

Ovo diplomatski precizno i bezazleno gledište izazvalo je sulude napade u Sarajevu. Pominju se ”smiješne tvrdnje ministra Lavrova” i izražava nada da će se ”uputiti protestna nota” jer je za nas ”potpuno neprihvatljivo da Rusija tako otvoreno zagovara neprincipijelan odnos i podržava sve manje prikrivene aspiracije Srbije i Hrvatske u odnosu na Bosnu i Hercegovinu”.

Bilo je tempirano da Lavrov bude prisutan prilikom formiranja nove vlade Srbije, ali kad je objelodanjen raspored resora nije bilo ni potrebe da prisustvuje sahrani ruskog uticaja u novoj vladi Srbije. Preživjeće to Rusija, ali Vučiću neće zaboraviti

Ovaj čisti politički dilentatizam Ruse, srećom, neće nimalo uzbuditi, ali svjedoči o našoj nesposobnosti političkog odrastanja. Državno dostojanstvo brani se pametnije i samo onda kad za to ima povoda.

Znatan dio medija koji neprestano ponavlja da su Rusi neprijatelji Bosne i Hercegovine jedva čeka ovakve vrste kritika, a znakovito je i da je uoči posjete Lavrova na jednoj našoj televiziji sa američkim kapitalom postavljeno pitanje jednom gostu hoće li Joe Biden kad pobijedi uspjeti ”smanjiti ruski uticaj na ovom području”.

Drugim riječima, kad bismo se mi pitali svi bi imali pravo na uticaj osim Rusa. Nikako da shvatimo da među velikim silama nema nikakve razlike. Njihova metodologija djelovanja uglavnom je identična pa je besmisleno govoriti ko je bolji ili gori. Kad slonovi hodaju ne primjećuju mrave i niko im to ne može zamjeriti.

Već dugo ne mogu da procijenim je li Bosna i Hercegovina sa svojom rusofobijom, malo iracionalnom, malo preporučenom, ali najviše organski povezanom sa srbofobijom, smješnija, neozbiljnija ili bolesnija?

Najgore što može uraditi jedna mala zemlja koja može graditi vrlo realne mostove saradnje sa jednom super silom je neprestano medijsko slanje arogantnih poruka mržnje i nepovjerenja.

Ne računajući Srbiju i Hrvatsku, to radimo jedino Rusima i nikom više. Od toga možemo imati samo štetu. Samo jedna zaluđena zemlja može odbiti sporazum o slobodnoj trgovini koji nam je svojevremeno nudila Rusija, ali očito smo sposobni uraditi i takvu glupost.

Uprkos tome, u prošloj godini Bosna i Hercegovina je imala suficit od 32 miliona eura u spoljnotrgovinskoj razmjeni s Rusijom koja je na jedanaestom mjestu zemalja u koje izvozimo robu.

Uzgred, sa državom koja je vjerovatno toplo preporučila odbijanje ugovora o slobodnoj trgovini imamo deficit od 250 miliona eura! Naš izvoz u SAD iznosi u 2019. godini samo 26 miliona eura.

Na Balkanu se odvija životna, strateška borba velikih sila i malih igrača za ovladavanje energetskim izvorima i prirodnim bogatstvima, naročito vodama. Velike sile rade svoj posao u našoj zemlji, samo mi u vlastitoj državi ne radimo svoj. Mi za to vrijeme pričamo o istoriji i međusobno se okrivljujemo što smo jedni povrijedili druge prije sto godina.

Protiv uticaja velikih ne treba se boriti već se tome treba mudro prilagoditi, izbacivši bilo kakvu emociju. Nikome ne treba a priori vjerovati, treba gledati vlastite interese vješto igrajući između jednih i drugih. Za nas su najbolje one velike sile koje mi uspijemo makar malo iskoristiti. Ako bismo to znali raditi, naravno.

Ovaj čisti politički dilentatizam Ruse, srećom, neće nimalo uzbuditi, ali svjedoči o našoj nesposobnosti političkog odrastanja. Državno dostojanstvo brani se pametnije i samo onda kad za to ima povoda

Na žalost ljudi koji vode zemlju odlučili su raditi na štetu države i vlastitu korist. Isti oni koji nas dijele po vjerskim i nacionalnim šavovima za opstanak na vlasti uz pomoć kredita ostavljaju naša bogatstva strancima na tanjuru i time od zemlje prave siroče bez imanja i gladnu skitnicu.

Kad počnemo voljeti svoju zemlju, kad počnemo raditi svoj posao i štititi svoja bogatstva počeće nas više cijeniti. Naša je nevolja što međunarodnim lešinarima koji pljačkaju našu zemlju odgovaraju upravo korumpirani političari jer će im samo oni dati sva naša bogatstva. Pravi patrioti Bosne i Hercegovine to nikad ne bi uradili.

Kad bismo odlučili konačno biti mudri mogli bismo predložiti strateško približavanje Rusiji i Turskoj u isto vrijeme, isključivo na ekonomskom planu.

Kod nas sve više propadaju čestiti proizvođači voća, povrća, mesa, mlijeka… pa bi, uz snažnu državnu intervenciju, rusko i tursko nezasito tržište bilo za njih idealno da opstanu i ojačaju.

Evropsko tržište je za ove proizvode skoro zatvoreno. Držimo se mi Evrope u političkom i geostrateškom smislu, bolje nemamo, ali ako mislimo pomagati poštenim poljoprivrednim proizvođačima zarotirajmo se malo na drugu stranu.

Dobro bi bilo da naučimo raditi za sebe, a ne protiv sebe. Uz mudriju vlast, Bosna i Hercegovina ne bi bila između Istoka i Zapada, bila bi iznad Istoka i Zapada.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Idu čete biznismena, mrtva stabla pronose
    •  Udžbenici istorije: traženje istine preko trostrukih laži
    •  Život u carstvu ravnodušnosti
    •  Šta je Bosna bez Mlade Bosne?
    •  Ja sam Kanak tim se dičim, to ne može biti svak'!
    •  Neopasne rezolucije u dobu opasnih ljudi
    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti
    •  Dvjesta godina Srbije: od uzora do zazora
    •  Jugoslavenska Bosna i Hercegovina

> Svi tekstovi ovog autora