Bosanska jednakopravna neravnopravnost

Podijeliću rado s čitaocima Autografa jedno autentično svjedočanstvo koje znakovito, i nažalost veoma vjerodostojno, oslikava kako političari u Bosni i Hercegovini zamišljaju zajednički život u multietničkoj zemlji, te kako poštuju pripadnike druge nacije s kojima dijele hljeb i sudbinu.

Krajem januara 2011. godine održan je u Addis Abebi 16. redovni samit Afričke unije. Kao akreditovani ambasador BiH pri Afričkoj uniji, pratio sam samit, što je manje bitno, ali sam bio prisutan tokom susreta na marginama samita dvojice ministara spoljnih poslova, Bosne i Hercegovine (Sven Alkalaj) i Srbije (Vuk Jeremić), što je mnogo bitnije jer bez toga ne bi bilo ovog svjedočanstva!

Alkalaj je u Africi molio Jeremića da on i Boris Tadić zajednički ubijede srpskog gospodara Milorada Dodika da prihvati reformu Predsjedništva BiH i da umjesto tri člana budu četiri. Tobože da se ne zaborave i nacionalne manjine pa bi bio red da i one dobiju svog predstavnika koji bi se o njima očinski brinuo.

Mlađani ali lukavi Jeremić je odmah shvatio da Jevrejin Sven Alkalaj, iz reda ostalih naroda, želi to mjesto za sebe. Tadašnji bošnjački član Predsjedništva, Haris Silajdžić, nadao se te 2011. godine još jednom četverogodišnjem mandatu na izborima 2014. godine.

Opsjednut sobom, nikakav timski igrač, Silajdžić je uvijek razmišljao kako da suvereno dominira u Predsjedništvu i preglasa svakog osim sebe. Imao je već u Predsjedništvu marionetu od Željka Komšića, ali mu je trebala još jedna marioneta, iz reda ostalih naroda. Sa takvim poslušnicima, odnosno sa tri glasa prema jedan, bio bi glavna faca u Predsjedništvu.

Dobro je to zamislio Silajdžić, nezavisno od toga što je to neljudski i antibosanskohercegovački. Takvo ponašanje, međutim, razotkriva masovnu strašnu bolest kod naših ljudi zbog koje je zemlja paralizovana, a narodi otuđeni. Ta bolest zove se apsolutno odsustvo međunacionalnog poštovanja i povjerenja, ali i apsolutno odsustvo želje da se izgrade i poštovanje i povjerenje.

To što se Hrvati najčešći predmet varanja razlog je njihov mali broj u odnosu na ostale. Njih je najlakše preglasati, ali u ovoj naopakoj zemlji svak bi uradio isto kad bi bio najbrojniji. To je nešto što je urođeno našim ljudima sve tri vjere.

Eto, poštovani čitaoci Autografa, ako dosad niste znali kako se kod nas vodi multietnička država i grade ljudsko povjerenje i državno jedinstvo, sad znate: nacionalistički, sebično, prevarantski, mrzilački, perfidno, bez poštovanja. Zbog takvog pristupa uspjeh je zagarantovan i mi već godinama uživamo u plodovima tog ”uspjeha”!

Inače, sebična priča o podvali našim Hrvatima počinje 2006. godine, kad je podržana kandidatura Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. On je s lakoćom postao predstavnik Hrvata koga hrvatske mase preziru. Stoga i nikako ne zalazi u hrvatske sredine. Šta će, nesrećnik, boji se svojih!

To traje do danas i trajaće sve dok traje prevara. A traje već 16 godina i planira se nastaviti. Šesnaest besmislenih godina proveo je na državnom vrhu Željko Komšić i postao jedan od najvećih štetočina postdejtonske Bosne i Hercegovine.

Mediokritet bez harizme, skupljač jeftinih patriotskih poena i opasni demagog, Komšić je nažalost potkopao temelje države jer je skoro kod svih Hrvata uspio izazvati razočarenje u Bosnu i Hercegovinu i sumnju u mogući zajednički život.

S druge strane, svojim stalnim dodvoračkim, militantnim i huškačkim izjavama koje liče na poziv u boj, Komšić je kod značajnog dijela Bošnjaka i Bosanaca učvrstio isključivost i ratobornost.

Ne zna se šta je gore od ove dvije oprečne reakcije, razočarenje ili ratobornost, ali odavno znamo da Bosni i Hercegovini sigurno trebaju drugačiji ljudi na vrhu države a ne ratni huškači i prevaranti.

Željko Komšić je zapravo ključni razlog zašto hrvatski najviši zvaničnici, hrvatska diplomatija i hrvatski europarlamentarci, ne prestaju godinama lobirati i upozoravati da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije ravnopravan sa ostalim narodima.

Zbog fenomena Komšić Zagreb ne želi nikakvu bilateralnu razmjenu posjeta na predsjedničkom nivou. Odluku o tome donijeli su zajednički Zoran Milanović i Andrej Plenković. Žao mi je što kao državljanin Bosne i Hercegovine i kao diplomata moram kazati da je odluka razumljiva i ispravna.

Zbog Komšića se organiziraju konferencije o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, zbog njega se u Saboru Republike Hrvatske glasaju rezolucije i deklaracije, a sve s ciljem da Hrvati u BiH dobiju ravnopravan status.

Pomenimo samo dva događaja u posljednjih nekoliko dana. Najprije su se u Mostaru 13. jula ove godine sastali Dragan Čović, lider HDZ BiH i Milorad Dodik, lider SNSD.

Veliki biznismen Dodik vješto koristi svaku političku priliku za radikalizaciju i stoga svakom problemu, vidljivom ili nevidljivom, istinskom ili lažnom, on redovno daje nacionalni ili religijski karakter.

U Mostaru je, u društvu velikog biznismena Čovića, izjavio kako je ”veoma urušena konstitutivnost hrvatskog naroda, značajno je urušena konstitutivnost srpskog naroda i mi hrišćani smo ovdje pod pritiskom muslimana”.

U Bosni i Hercegovini se na težak život sa ljudima druge vjere najviše žale milioneri i milijarderi. Toliko im je teško da su se od muke nezdravo obogatili zahvaljujući tenzijama koje su sami izazivali. A svjesne konfrontacije hrišćana i muslimana savršeno je sredstvo za privatni biznis pod plaštom politike.

Dodik je dodao da će Srbi ”podržati svaku inicijativu da se pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva riješi u interesu hrvatskog konstitutivnog naroda. Jedino je ispravno da se hrvatskom narodu za izbor člana Predsjedništva osigura hrvatska izborna jedinica”.

Poslije ovog, ko zna kojeg, petstotog ili hiljaditog, susreta dva nacionalna lidera digla se strašna teledirigovana prašina kao da su se vidjeli prvi put. Dežurni podstrekači haosa na drugoj strani ponavljali su da je to dogovor Srba i Hrvata protiv Bosne i Hercegovine, da se želi na mala vrata uvesti treći entitet i svašta još, samo da u narodu o(p)stanu strah i mržnja prema Hrvatima i Srbima.

Dva dana poslije susreta u Mostaru, Sabor je 15. jula sa 82 glasa izglasao Rezoluciju Domovinskog pokreta o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Rezolucija, koju je HDZ prepravio, insistira da je neophodno ostvariti punu političku ravnopravnost Hrvata u BiH i da treba osigurati da Hrvati biraju svoje legitimne predstavnike. A to se može postići, veli se u Rezoluciji, samo ako se ”uspostavi zasebna izborna jedinica za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH”.

I poslije sastanka dvojice lidera i poslije sjednice Sabora digla se u Bosni i Hercegovini strašna prašina, skoro predratna. Nema ko se nije uključio od dežurnih huškača. Svi prave dramu kao da pozivaju na mobilizaciju, neprestano pretjeruju u zaključcima, plaše ljude, bombardiraju ih crnim slutnjama i prijetnjama.

A kad se sve sabere i oduzme, kad se uključi zdrav razum vidi se koliko su naša nametnuta razmišljanja, stavovi, tvrdnje, tumačenja… zapravo potpuno pogrešni.

Prvo i osnovno što treba znati jest da su svi narodi u Bosni i Hercegovini potpuno jednakopravni i da je svaki narod na isti način žrtva iste nebrige onih za koje u magnovenju glasa.

Jednakopravnost je svojstvena svima, a ako je nema onda krivicu za to snosi isključivo vlastito nacionalno-političko vodstvo. Hrvatima su za neravnopravnost krivi Hrvati, Bošnjacima Bošnjaci, a Srbima Srbi.

Ako je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini u nečemu neravnopravan, onda to nema veze s Komšićem već sa krovnom partijom Hrvata, HDZ BiH. Ta partija onemogućava bilo kom Hrvatu koji nije član HDZ BiH da dobije bilo kakvu značajnu funkciju. Na proto-hadezeovskom jeziku ”jednakopravnost Hrvata” kaže se ”monopol HDZ-a”.

Zvuči apsurdno, ali hrvatski narod u Bosni i Hercegovini postao je jednakopravan tek onda kad je Komšić ušao u Predsjedništvo BiH! On je jedini koji je pomrsio račune monopolu HDZ BiH i zato je predmet stalnih kritika.

Ne ogleda se jednakopravnost Hrvata iz BiH po tome ko će neuspješnije i nekorisnije u skupim limuzinama zaboravljati Hrvate i njihove potrebe, Dragan Čović ili Željko Komšić. Nikakve, ali baš nikakve koristi neće narod imati niti od jednog člana.

Problem izbora Željka Komšića ili sutra Slavena Kovačevića nije uopšte problem hrvatske jednakopravnosti koja postoji i koju Komšić ni najmanje ne ugrožava.

Problem je bolesna manifestacija našeg prevarantskog duha koji nam je donio nepopravljivu štetu i bacio državu u kaljužu nepovjerenja i mržnje. Drugim riječima, Željko Komšić ne ugrožava Hrvate i njihovu jednakopravnost već ugrožava Bosnu i Hercegovinu i njenu nikad dosegnutu međunacionalnu harmoniju o kojoj možemo samo sanjati.

Sporedno je, dakle, ko je izbaran, važno je zašto je izabran. Izbor jednog ili drugog lošeg kandidata nebitan je u odnosu na odluku opasnu po državu da se Hrvati svjesno prevare.

Ove godine bi naročito bilo važno da se izbjegne ubacivanje kukavičjeg jajeta u Predsjedništvo kako bismo mogli prisustvovati prvoj ozbiljnoj borbi za hrvatskog člana između kandidatkinje HDZ BiH Darijane Filipović i zajedničkog kandidata hrvatske opozicije, Zdenka Lučića. To bi bila jednakopravnost.

Eventualno povlačenje kandidature Slavena Kovačevića obesmislilo bi sve rezolucije Sabora, kao i stvaranje zasebne izborne jedinice za Hrvate. Istovremeno bi prestala i lažna briga za Hrvate Čovića i Dodika. Sve bi bilo jednostavno i normalno kad bismo se ponašali normalno.

Ali pošto se o povlačenju Kovačevića može samo sanjati, razumnom čovjeku ne ostaje ništa osim da podržava sve ono što nikad ne bi smio podržati.

Nije primjereno da se susjedne države miješaju u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, kao što nije primjereno tražiti posebnu hrvatsku izbornu jedinicu jer bi ona diskriminirala značajan dio Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ali pošto je vrag već odnio šalu, lično bih podržao svako rješenje, čak i naopako, samo da se prestane s praksom svjesnog i nezdravog varanja Hrvata Bosne i Hercegovine.

Ako se podvale nastave i ukoliko ne prihvatimo da se multietnička država ne gradi prevarama već povjerenjem, Bosna i Hercegovina neće opstati.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kineski državni ritam i globalni bioritam
    •  Pitanje borbe za hrvatsku samosvojnost u BiH
    •  Bezumni rat bez isteka roka trajanja
    •  Istina o BiH: varanje i zavaravanje
    •  Otvorene vene Latinske Amerike
    •  Veliki i mali u raljama nafte i plina
    •  Hiljadugodišnji bosanski pat
    •  Genocid je mnogo više političko sredstvo nego opomena
    •  Duhovi fašizma i antifašizma nad bosanskim nebom
    •  Četvrt vijeka zemljotresnog putovanja od državnika do bitange

> Svi tekstovi ovog autora