S malo vlastite discipline moguće je spasiti živote!

Do 8. studenoga (kada pišem ovaj osvrt) je umrlo 794 osoba od Covida-19, a među preminulima je dio smrtnog ishoda bilo moguće izbjeći. Do kraja studenoga ima još 21 dan. Ako prosječni broj umrlih po danu bude 30 to je 630 osoba plus ovih 794 pa dolazimo do brojke od 1.424 preminulih.

Bez nekih matematičkih modela iz ovoga moram zaključiti da je, na žalost, kolega Đikić u pravu (uzimajući u obzir i to da je prošlo nekoliko dana od njegove izjave).

Također treba sagledati da posljednja tri tjedna ima puno više oboljelih/pozitivnih koji nisu dokazani testiranjem, a posljedično, zbog njihovog velikog broja dio ih ne bude kontaktiran ili barem ne odmah. I to ni od pozitivnih/bolesnih ni od nekoga iz zdravstvenog sustava (liječnik obiteljske medicine ili epidemiolog).

Jedino što je primjetno da su se ljudi povukli posljednjih sedam do deset dana što može imati pozitivan učinak kroz neko vijeme.

No mnoge kolege diljem države uočavaju brojne propuste u primjeni propisanih mjera. Smatram da se dio propusta nesvjesno događa zbog zbunjenosti javnosti nekim kontradiktornim izjavama te potpuno promašenim (ne samo domaćim!) pristupu javnosti.

Stručne rasprave se vode u medijima, na brojnim društvenim mrežama, a prenose ih portali i novine.

Kako su se provodile stroge mjere potpunog i djelomičnog zaključavanja, prvi val je prekinut, a u jesen je nastavljen, no ako se prikaže grafički, javnosti se čini da je drugi val

Javnosti se treba obraćati isključivo jasnim porukama da svi razumiju što točno treba raditi te kako postupiti u pojedinoj situaciji.

Pandemija ima svoju dinamiku te je dio rasprava bio o tome imamo  li drugi val ili je to rep prvog.

Kako su se provodile stroge mjere potpunog i djelomičnog zaključavanja, prvi val je prekinut, a u jesen je nastavljen, no ako se prikaže grafički, javnosti se čini da je drugi val.

Koliko god se puta mjere prekinu, toliko će biti nastavaka ili novih valova. No je li za javnost ovaj podatak važan?

Ne, nije, jer je većini bilo jasno da će na jesen opet biti više oboljelih.

Zašto se sve ovo medijski događalo, ne znam, no vjerojatno je znanstveno-stručnu zajednicu ponijelo što su sudionici uživo nikad većeg pokusa u zajednici, kako se stručno naziva kad se mjere primjenjuju na cijelu zajednicu, a u ovom slučaju gotovo cijeli svijet.

No trebali su se suzdržati javnih rasprava kako ne bi opterećivali stanovništvo ni podacima ni analizama o tijeku pandemije.

Tako i ja o pandemiji mogu napisati puno veći tekst, ali ovdje želim potpuno usredotočeno javnosti poručiti ono što je sljedećih pet mjeseci iznimno važno provoditi samo s jednim ciljem – preživjeti zdravstveno i financijski.

Provedba individualnih mjera bez prisile je bitan za naš ekonomski opstanak kao zemlje i naših sugrađana koji su najviše pogođeni pandemijom. Ako oni izgube poslove zbog naše nediscipline, lančano ćemo na kraju svi biti ugroženi.

1. Do proljeća ne radite obiteljske ručkove i suvišna druženja osim za najuže članove obitelji ili osobe koje i inače viđate.

2. Ako itko od vas ili gostiju ima grlobolju, začepljen nos, šmrca, kašlje, čak i bez povišene temperature, pretpostavite da je inficiran i neka ne izlazi nigdje dok ne ozdravi. Ako se i ne radi o Covidu ove godine je važno da nitko takav ne hoda okolo i ne širi bolest. To spada i u bonton.

3. Ako se želite okupiti u dopuštenom broju, neka to bude ili na otvorenom da možete biti udaljeni ili u većem dobro provjetrenom prostoru.

4. Zagrijane prostore češće provjetravajte i brinite da imate ovlaživače napunjene vodom na radijatorima ili stavite manji mokar ručnik. Ovo je važno i za sprječavanje drugih prehlada i viroza dišnog sustava.

5. Ako je netko zakazao svadbu, neka poštuje odluke državnog/lokalnog stožera o broju uzvanika, a još važnije je da svi međusobno održavaju razmak.

6. Pri boravku na otvorenom gdje ima puno ljudi (primjerice, trgovi) stavite masku, najbolje kiruršku. Masku obavezno treba staviti preko nosa i usta jer drugačije nema smisla. Ako vam smeta, sjetite se profesija gdje se obavezno nose maske čak satima. Zbog nečije komocije netko može nepotrebno umrijeti.

7. Kad nosite masku, bitno je znati da zbog toga što ju nosite ne prilazite ljudima bliže osim ako niste, primjerice, u tramvaju ili autobusu. Ukratko, poštivanje udaljenosti ne prestaje zato što imate masku na nosu i ustima.

8. Iz epidemioloških podataka, najveći broj oboljelih se zarazi na okupljanjima ili radnom mjestu, osobito zdravstvenim i drugim ustanovama, te na misama odnosno vjerskim okupljanjima. Napominjem da se u crkvama nose maske iako ne dosljedno, no problem je druženje ispred crkve ili na putu do i od crkve odnosno nakon vjerskog skupa. Za vrijeme tog druženja skidaju se maske iako na bliskoj udaljenosti razgovara više ljudi koji nisu iz istog kućanstva. Preporučljivo je da i svećenici vjernike podsjete na ove mjere.

9. Ne dodirujte rukama lice, pogotovo nos i oči, sve dok ih ne operete, a ruke općenito perite puno češće. Naročito je to važno nakon diranja predmeta koje dodiruje puno ljudi, ali i vlastitog novčanika ili mobitela.

I ja o pandemiji mogu napisati puno veći tekst, ali ovdje želim potpuno usredotočeno javnosti poručiti ono što je sljedećih pet mjeseci iznimno važno provoditi samo s jednim ciljem – preživjeti zdravstveno i financijski

Uočila sam nekoliko pogrešaka u razumijevanju i provedbi mjera.

Ako su u trgovini dvije prodavačice, kad netko uđe stave masku, a dio njih to učini nepravilno tako da im nos viri u cijelosti. No dok nema kupaca druže se na udaljenosti manjoj od metra i bez maske, gotovo u pravilu.

To ne može nadzirati nikakva inspekcija nego je bitna osobna odgovornost za sebe i druge.

Ne volim represiju i uistinu apeliram na sve koji takve pojave vide da ih odmah upozore, naravno na vrlo pristojan i neprovokativan način.

Zar je tako teško razumjeti jednostavnu uputu – udaljite se jedno od drugog i stavite masku. Ako se odmarate od maske, razmaknite se na više od dva metra od sugovornika ili suradnika. Masku uredno složite između presavinutog lista papira i to tako da presavinuta strana bude ona unutarnja.

I još nešto za kraj – s malo vlastite discipline moguće je spasiti živote.

(Autorica, prof. dr. sc. Nataša Antoljak je specijalist epidemiolog i zaposlena je u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Nacionalni je koordinator programa probira raka debelog crijeva. Voditelj je predmeta Epidemiologija na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i niza kolegija na postdiplomskim i doktorskom studiju na hrvatskom i engleskom jeziku. Koordinatorica je za edukaciju Međunarodnog programa za školovanje epidemiologa kojeg organizira EU centar za kontrolu bolesti za Hrvatsku. Autorica i koautorica u nekoliko sveučilišnih udžbenika te brojnih radova objavljenih u inozemnim i domaćim časopisima).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život
    •  Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani
    •  Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja

> Svi tekstovi ovog autora