novinarstvo s potpisom
Pandemija hara i ne bira države, ljude… Pandemija je još jedan tako jasan pokazatelj da okoliš i prirodu treba maksimalno uvažavati. Čini se da to ipak kuca na vrata naše svijesti.
Ipak se možda kreće…
Pandemija je učinila nešto što je u prvi mah za sve nas pomalo sramotno. Razgolitila je svu bijedu našeg zdravstvenog sustava. Pokazala je našu nespremnost da se suočimo s velikim zdravstvenim problemima.
Nemušta opravdanja i improvizacije iz dana u dan samo su potvrda kada je riječ o zdravstvenom sustavu; nema pomaka i tapkamo u mjestu gotovo trideset godina u Hrvatskoj.
Ipak se možda kreće…..
Treba nam hitna reforma zdravstvenog sustava i to baš sada i odmah. Zdravstveni sustav još uvijek vegetira na zasadama bivšeg sustava. Jedino što smo napravili, a to je najgore, ukinuli smo domove zdravlja?!
Pa zašto je to tako?
Odgovor je vrlo jednostavan: medicina je postala politika. Umjesto stručnih i znanstvenih pokazatelja i jasnih prioriteta važnije je bilo stjecati političke poene. Stoga nema odgode reformi ni u ovoj teškoj kriznoj situaciji jer je to jedini kratkoročni i dugoročni put sustavnog rješenja ovakvih i sličnih zdravstvenih pogroma.
Ne čekajte, krenite jučer…
I moj ego u prošlosti okrznut je dosezima hrvatske medicine. Jer godilo je napraviti ”malo medicinsko čudo” u sredini kakva je naša. To je bio zalog naše kvalitete, pravog puta.
I treba reći, dobro je da ih ima… ali to su zvijezde repatice koje na tren osvijetle zdravstveno nebo i nestanu s obzorja. A ostane opet tama i svakodnevna muka nedorečenog sustava koji je uglavnom prepušten zdravstvenim djelatnicima.
I još nešto, nedorađen sustav je ”El Dorado”, mogućnost da na površinu ispliva sve ono što treba odstraniti. No postoji li taj koji može i hoće sve to odstraniti…
Nadam se da će krenuti…
Srećom medicina u Hrvatskoj još uvijek ima i naznake socijalne komponente. Ipak taj vid kao da postupno nestaje u borbi između medicinskog standarda skrbi i financijskih potreba.
Čini se sve važnijim koliko si potrošio, a ne kako si liječio. Najvažnije je postoji li opravdanje za financijske troškove?! I nitko ne bježi od toga. Ali, to vrijedi samo onda kada je netko bezimeni u pitanju, a ne netko tvoj za kojega ”bi sve učinio”.
Možda će se ipak krenuti…
I dok pišem s Televizije N1 čujem komentar ministra Vilija Beroša. Provjeravam jesam li dobro shvatio.
Ministar Beroš ponovno uvjerava kako će u najopterećenije centre poslati dodatne kadrove na ispomoć. To je za javnost. A istina je sasvim drugačija. Kadrova nema, značajan broj liječnika i sestara je izvan zemlje.
Gotovo trideset godina na fakultetima je tek neznatno povećan broj upisa studenata. E da su kadrovi novac, pa da zagrabiš u vreću i samo podijeliš onima koji to trebaju. Ali nisu, oni se stvaraju sustavno godinama.
Kadrovi koji odlaze iz svojih bolnica na dužnosti u Covid bolnice i odjele nedostaju na svom radnom mjestu. I u tim bolnicama sada stvaramo manjak, pa se logično zapitati opada li u njima kvaliteta skrbi bolesnika jer ona primarno ovisi o broju sestara i liječnika.
Duboko vjerujem, kao i vi, da zdravstveni sustav iznimno prenapregnut skrbi i za ostale diferentne bolesnike. Siguran sam da liječnici i sestre znaju svoje prioritete i da ih časno obavljaju. Ovakav sustav može funkcionirati, ali vrlo kratko, na kapaljku i što je sasvim sigurno nedostatno.
Prof. Ivica Lukšić voditelj KB Dubrava ponovno šalje poruku kao političar, a ne kao liječnik. Na upit novinara N1 kako mu izgledaju svađa i prepucavanja? (misli se na znanstvenike), Lukšić odgovara:
”Diskusija je uvijek potrebna i znanstvena aktivnost je potrebna, mislim da je pružanje pomoći u Dubravi sada najvažnije, neka dođu k nama, neka prate svijetle primjere, pružanje konkretne pomoći bila bi izvrsna prilika za sve da pomognu u pandemiji”.
Što ćeš ”ljepše”!? Idemo svi u Dubravu pomoći. Što ti znanstvenici tamo teoretiziraju, svađaju se o znanstvenim dokazima, sukobima interesa, zadovoljavaju taštine, umjesto da se jave u Dubravu i pruže konkretnu pomoć.
Kako? Da nose papire i epruvete? (I to je vrlo častan i važan posao). Da obilaze respiratorni centar i da se dive požrtvovnosti i radu medicinskog osoblja?
Jer ma kako god bili vrhunski eksperti u svojim znanstvenim i stručnim poljima nisu i ne znaju dostatno ovu kliničku problematiku. I to su jasno rekli. No većina njih stalno govori, a nitko to ne želi čuti. Svoje stavove temelje na znanstvenim dokazima.
I to je, po mom mišljenju, najveća kritika Znanstvenog savjeta. Znanost i dokazi izgubili su se u prepucavanjima pojedinaca koji s obzirom na životopis ne zaslužuju prepoznatljivost savjetnika u ovom području.
S druge strane nema onih koji bi trebali biti: virusolozi, epidemiolozi, infektolozi… da nabrojim samo neke. Oprostite bilo ih je, ali sada sve manje.
U znanosti i medicini postoje kriteriji i oni su vidljivi, čvrsti, jasni. Zna se tko je što publicirao i iz kojeg područja u posljednjih pet do deset godina, čime se bavi, što mu je interes. Složiti Savjet na taj način nije veliki problem. Ali…
Stoga ”umirujući ton” prof. Lukšića je u biti uznemirujući, jer i njemu dokazi služe za dnevno-političke svrhe.
Što to uopće znači diskusija je uvijek potrebna? Ma kakva diskusija posebice medicinska ako se ne temelji na dokazima.
Što to znači znanstvena aktivnost je potrebna?! Znanost je pokretač svega pa i u medicini. Samo u našim bespućima znanosti izgubila se logika dokaza i polja rada. Ne možeš biti znanstvenik koji se cijeli život bavi jednom znanstvenom problematikom i u trenu se prebaciš na drugo područje kako bi izigravao eksperta za dnevno-političke svrhe.
Možda će ipak krenuti……
Tekst mi uvijek ima manjkavost ako ne nosi poruku.
Jasno se nameće hitnost promjena kroz zdravstvenu reformu i dugoročno ulaganje u kadrove. Svjestan sam da će isti čas ”dušobrižnici” ukazati kako za tako velike zahvate nema novca, kako medicina i znanost moraju i dalje u ovoj sredini biti u redu za koricu kruha.
I dok tako gledam ukaže se ministar Zdravko Marić i ”dijeli šakom i kapom” kune. Ne znam od kud, kako smo se namakli novih financijskih sredstava, možda novi dugovi? Privreda stagnira, a kuna nikad više!?
Ali ne čini li vam se da u ovom trenutku velike krize za ovakav program treba biti novaca i da je to jedan od nasušnih prioriteta Hrvatske.
Samo neka krene…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.