autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Bajka o pametnom virusu

AUTOR: Mišo Milun / 19.12.2021.

Mišo Milun

Građanin Šura Balaganov jednog je popodneva osjetio da nešto nije u redu. Osjećao je neku čudnu vrućinu, a srce mu je lupalo ubrzano kao nikada prije. S disanjem također nešto nije bilo kako treba. Disao je plitko i ubrzano, usta su mu se osušila i uz strah ga je uhvatila i drhtavica.

Građanin Balaganov sjeo je za stol, otvorio računalo i s nadom, povjerenjem i strepnjom obratio se doktoru Googleu. Doktor Google je za takve simptome imao izvrsnu ponudu.

Balaganov je mogao birati od egzotičnih tropskih bolesti sve do trivijalnih svakodnevnih infekcija. Građanin Balaganov nije puno putovao, do Istre, malo u Zagorje, jednom u Split i Makarsku i to je bilo to.

Uzimajući sve to u obzir odlučio je da se radi o nekoj od uobičajenih infekcija, ali nije bilo jasno radi li se u njegovom slučaju o bakterijskoj ili viroznoj infekciji. I tu je doktor Google mogao dati neke pouzdane smjernice, ovisno o tome čega se tražitelj informacije više boji.

Balaganov je izabrao da je napadnut nekim virusom pa je slijedom toga dobio od doktora Googlea uputstvo da pije puno tekućine, ne izlazi iz kuće ako ne mora i za svaki slučaj mazne dozu Sumameda jer vrag ne spava.

Poslao je e-mail svom liječniku opće prakse s molbom za recept za Sumamed dodavši molbi opis svog zdravstvenog stanja, skuhao veliki lonac čaja od koromača i legao u postelju.

I dok je on tako ležao i čekao da mu organizam savlada infekciju u njegovom tijelu odvijala se prava drama. Virusi su bili angažirani najvećim svojim dijelom u borbi protiv imunog sustava. Svaki pojedinačni virus znao je svoj zadatak: zaposjedni živu stanicu i razmnoži se u njoj. Ni o čemu drugom oni nisu razmišljali.

Umjesto Šure Balaganova imamo biosferu naše planete, a umjesto virusa imamo homo sapiensa, njih oko osam milijardi jedinki pri čemu gotovo svaka može misliti, planirati budućnost, češkati se po glavi i brinuti o vlastitoj dobrobiti

Kako je rat dobivao na zamahu tako je i temperatura tijela građanina Balaganova rasla i uvjeti borbe postajali su sve teži. Žrtava je na obje strane bilo sve više, ali se malo pomalo ratna sreća okretala u korist virusa. Mnogobrojnim mutacijama virusi su se prilagođavali obrani tijela i pobjeda je bila na vidiku.

No jedna od mutacija je transformirala jedan virus u super jedinku koja je mogla misliti i planirati budućnost. Taj virus mislilac odmah je naredio prestanak svih borbi i povlačenje u periferne dijelove dišnog sustava.

Naravno da naredba nije naišla na oduševljenje prekaljenih ratnika i izbila bi pobuna i neposluh da im dominantni virus nije odmah nacrtao budućnost koja ih je čekala u slučaju pobjede.

Smrt građanina Balaganova značila bi i njihov potpuni nestanak. Kada su to čuli ratnici su se počešali po nepostojećoj glavi, zaključili da lik ima pravo i poslušali ga.

I tako je Šura Balaganov i ne sluteći dramu ozdravio.

U ovoj bajci virusi mogu misliti, planirati, boriti se i češkati po nepostojećim glavama.

U realnom svijetu postoji vrlo slična situacija.

Umjesto Šure Balaganova imamo biosferu naše planete, a umjesto virusa imamo homo sapiensa, njih oko osam milijardi jedinki pri čemu gotovo svaka može misliti, planirati budućnost, češkati se po glavi i brinuti o vlastitoj dobrobiti.

I tu prestaje svaka sličnost s bajkama jer s jedne strane gotovo svi kao pojedinci znamo da je biosfera ozbiljno ugrožena i da je upitan opstanak mnogih vrsta pa i samog čovječanstva, a s druge strane kao organizirana društva ne činimo gotovo ništa, osim što puno o tome pričamo, da zaustavimo ponašanja koja vode u smrt organizma od kojeg i zbog kojeg uopće postojimo.

Veliko je pitanje postoji li uopće način da se trendovi preokrenu.

Razvikani susreti na najvišem nivou do sada nisu donijeli ništa dobrog, dogovorene dozvoljene kvote emisije ugljičnog dioksida su zapravo maksimizirale emisiju jer je omogućena prodaja kvota, a na posljednjem takvom susretu u Glasgowu mnoge su zemlje obećale transformaciju na obnovljive izvore kao što su sunce, vjetar, vodik…, ali kada pogledate rokove onda su u pitanju desetljeća.

I tako, u uvjetima u kojima zapravo ne znamo je li već prekasno za zaustavljanje efekta staklenika mi se i dalje ponašamo kao da je sve u najboljem redu.

Svijet je sada postavljen tako da je stalni rast uvjet opstanka, a rast je moguć jedino povećanom potrošnjom energije i prirodnih resursa. Jedno i drugo ozbiljno ugrožava opstanak mnogostaničnog života na zemlji.

Homo sapiens vrlo sporo mutira pa nije realno da se dogodi ono što se samo u bajkama događa.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: