Mihanovićev se sramotni doktorat mora poništiti

Drago mi je što se dekan Ekonomskog fakulteta (EF) Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku konačno (po)javio u javnosti u vezi skandaloznog doktorata o kojemu akademska javnost bruji već godinu dana. Dobro je što je tražio ispriku od alumnija i studenata za sramotu koja je nanesena njegovu Fakultetu te najavio neke zakašnjele, ali ipak donekle značajne, promjene pri upisivanju i realizaciji ozbiljno iskompromitiranog doktorskog studija.

No problematično je to što se dekan Boris Crnković, moj visoko cijenjeni rotarijanski prijatelj, o nekim ključnim pitanjima akademskog integriteta i intelektualnog poštenja ipak prekasno te nedovoljno uvjerljivo, a još manje smjerodavno izjasnio u razgovoru s upornom Dorom Kršul u najnovijem broju Telegrama.

Osobno se kao odgovoran akademski građanin Osijeka i prozvani javni intelektualac stidim zbog Fakulteta na kojem sam postdiplomcima s ponosom predavao etiku, istina prije ovih valova hiperprodukcije sumnjivih doktorata.

Sram me je što se posprdno govori o EF-u te se ne samo u akademskim kuloarima nego i po krčmama zbijaju šale – istina neke i s dozom zloće i zavisti – na račun nekada ugledne visokoškolske ustanove.

Ne radi se, naime, samo o akademski nesposobnom, ali bolesno ambicioznom splitskom kandidatu Mihanoviću i skandalozno neodgovornoj mentorici i pratećom povjerenstvu. Na osječkoj ekonomiji su pod sumnjivim okolnostima ”doktorirali” i mnogi drugi najpodobniji lideri iz gospodarstva i politike, zanimljivo – većina iz Zagreba, najvećeg sveučilišnog centra.

Promatram već godinama kako poneki od najboljih mladih znanstvenika i nastavnika iz Osijeka odlaze na doktorske studije u Zagreb (neki i dalje na Zapad) dok istovremeno mnogobrojni manje kvalitetni iz Zagreba i Splita dolaze po svoje naizgled manje zahtjevne titule u Osijek.

Tu nešto očito ne štima na ružnoj visokoškolskoj mapi Lijepe Naše.

Šutnja akademske zajednice je skandalozna i ukazuje ne samo na odsutnost kritičkog mišljenja i nedostatak integriteta. Ako je u pitanju strah jer se radi o utjecajnom članu vladajuće stranke, onda smo doista u gabuli političkog kriptototalitarizma u kojem je proklamirana autonomija sveučilišta samo šala koja podsjeća na prošla vremena vladavine jednopartijskog sustava

Mihanović je svoju falsificiranu disertaciju ”Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja” napisao i obranio prije četiri godine. Mentorica ju izgleda nije ni pročitala kao ni ostali članovi povjerenstva koji su u međuvremenu pobjegli u (zasluženu?) mirovinu, što se danas ironično koristi kao izgovor za njihovu neodgovornost.

Šutnja akademske zajednice je skandalozna i ukazuje ne samo na odsutnost kritičkog mišljenja i nedostatak integriteta. Ako je u pitanju strah jer se radi o utjecajnom članu vladajuće stranke, onda smo doista u gabuli političkog kriptototalitarizma u kojem je proklamirana autonomija sveučilišta samo šala koja podsjeća na prošla vremena vladavine jednopartijskog sustava.

Šokirao me je i premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, koji je najprije usred Splita izjavio kako Mihanović ima ”besprijekornu akademsku karijeru” da bi ovih dana u Saboru stvar na temelju površnog zaključka jednog nevjerodostojnog povjerenstva apsolvirao izjavom: ”Što se tiče doktorata, posebno povjerenstvo na Sveučilištu u Osijeku utvrdilo je da doktorat nije plagijat i ta je priča za nas završena.”

Veliki i nažalost nedavno preminuli ekonomist, prof. dr. sc. Ivo Bićanić pročitao je i analizirao disertaciju te došao do sljedećeg zaključka:

”Doktorat je loš, ne zadovoljava standarde ozbiljnih fakulteta i za njega autoru nije smjela biti dodijeljena titula doktora. Međutim, doktorat je 2018. uspješno obranjen u Osijeku. Zato je on prvenstveno sramota za Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera.”

Bićanić nastavlja: ”Strossmayer je bio cijenjen u Beču, Budimpešti i Đakovu i on mora da se okreće u grobu jer ako je ovakav doktorat moguć na Sveučilištu koje nosi njegovo ime, ono nikako ne može biti cijenjeno ni u Beču ni u Budimpešti, a nadam se ni u Đakovu. Osim za instituciju, on je sramota za mentoricu, Ivanu Barković Bojanić i članove komisije koji su dali prolaznu ocjenu Joška Dvornika, predsjednika, Željka Turkalja, Manu Medića i zamjenika Borisa Crnkovića, svi dakako s titulom prof. dr. sc.”

Nadalje on ukazuje na provincijsku perspektivu koja je u doktoratu nedopustiva i na površnu srednjoškolsku analitičku razinu radnje.

Profesor Bićanić već u uvodu upozorava da Mihanovićev rad ima nedopustivu logoreju, prazne i nepotrebne rečenice koje ne kažu ništa, osim što upućuju na neozbiljnost pristupa i pomanjkanje kriterija, a detektirao je i mnogobrojne druge ozbiljne manjkavosti disertacije.

Vladimir Matijanić je u Indexu već u ožujku prošle godine objavio prvi od niza tekstova u kojima je argumentirano dokazao kako je Mihanovićeva disertacija zbirka gluposti i plagijata.

Autor je na mnogim mjestima u tekstu preuzimao i prepisivao (čitaj: pokrao!) tuđe rečenice, pa i čitave stranice, bez oznake citata. Neki od plagiranih tekstova se prepoznaju i po katastrofalnom prevođenju. Osim toga bode u oči neusklađenost (pod)naslova i sadržaja, a rad vrvi potpuno nesuvislim rečenicama te je ”teško naći stranicu bez barem jedne pogreške”.

Evo jednog (od mnogih) primjera nesuvislih i problematičnih rečenica: ”Teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti izazvala je operativna, društvena i ekološka zabrinutost, s obzirom na rizik od prekomjernog kapaciteta i disekonomija razmjera.”

Neki bolje od mene informirani mi kažu da je ta rečenica postala pravi mali hit na društvenim mrežama koje navode i mnoge druge nezgrapnosti, nesuvislosti i gluposti ove doktorske disertacije koja je obranjena na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u gradu na Dravi.

Ugledna emeritirana profesorica EF-a Slavica Singer na dvojbe je li Mihanović plagijator odgovara:

”Analiza načina referiranja u ovoj doktorskoj disertaciji pokazala je krajnje nepoznavanje ili ignoriranje pravila akademske komunikacije, što je nedopustivo i takvoj disertaciji mentor nije smio dati zeleno svjetlo, niti je Stručno povjerenstvo moglo prihvatiti disertaciju i donijeti odluku o obrani disertacije. Takva disertacija nije smjela doći do obrane.”

No ona je obranjena, a iskompromitirani doktor Mihanović je na temelju toga napredovao u nastavno-znanstvenom zvanju kao profesor na Pomorskom fakultetu u Splitu. Da stvar bude intrigantnija, na istom Fakultetu predaje i njegov kolega Mate Perišić koji je doktorirao koju godinu ranije kod iste mentorice na EF-u u Osijeku pa bi i tu disertaciju trebalo provjeriti.

Promatram već godinama kako poneki od najboljih mladih znanstvenika i nastavnika iz Osijeka odlaze na doktorske studije u Zagreb (neki i dalje na Zapad) dok istovremeno mnogobrojni manje kvalitetni iz Zagreba i Splita dolaze po svoje naizgled manje zahtjevne titule u Osijek

U ovoj kolumni smo iz etičkih razloga primorani da ignoriramo lažni nalaz i nesuvislo nelegalni prijedlog najnovijeg sveučilišnog povjerenstva koje se bavilo Mihanovićevim doktoratom. Radi se o povjerenstvu na koje se Plenković pozivao u Saboru, ali ono nema kredibiliteta jer je nakon više pokušaja jedva skrpano i stranački iskompromitirano.

Isto važi i za odluku rektorata od 20. prosinca 2021. godine, s potpisom rektora Guberca, kojom se konstatira da će Mihanović ostati doktor znanosti, jer je taj status stekao u skladu sa zakonskim i statutarnim odredbama, ali i da njegova disertacija ima nedostatke i propuste u ”organizaciji i uređivanju teksta”.

Zgrožen sam prijedlogom Povjerenstva da Ekonomski fakultet treba otisnuti ”poseban dokument koji će sadržavati lekturu, redakturu i korekciju pojedinih dijelova teksta” i ubaciti ga u doktorsku disertaciju dr. sc. Vice Mihanovića kao njezin sastavni dio.

Tako nešto je pravno neutemeljeno i bez presedana u ozbiljnom akademskom svijetu, barem u onom koji sam osobno upoznao u svojoj polustoljetnoj akademskoj karijeri kao student i profesor na više visokih pa i najuglednijih (sve)učilišta u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u.

Trebamo se nadati da je ”slučaj Mihanović” probudio ne samo EF u Osijeku nego i cjelokupnu akademsku zajednicu u našoj zapuštenoj zemlji, u kojoj na svim razinama vladaju (i opravdavaju se) sveprisutni klijentelizam i korupcija, uhljebljivanje i nepotizam.

Zaključak može biti samo jedan: u skladu s člankom 37 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te poradi kredibiliteta EF i SJJS ovaj doktorat se zbog plagijata i krivotvorina mora poništiti pa treba očekivati da će nakon nepristrano sprovedene procedure Senat nadležnog Sveučilišta donijeti odluku o oduzimanju doktorata znanosti.

To podrazumijeva i utvrđivanje odgovornosti te najstrože sankcije za sve one koji su sudjelovali u procesu pripreme, ocjene i obrane navedene disertacije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Michael Novak – nedvojbeno jedan od najvećih
    •  Kardinal Kuharić bi nam trebao ostati uzorom
    •  Hristos vaistinu vaskrse
    •  Cvjetnica je i poruka – Obratite se i vjerujte u Evanđelje
    •  Velikani koje je svijet nepravedno i prebrzo zaboravio
    •  Teologija u Osijeku nekad i danas
    •  Božića nema u ranom krščanstvu
    •  Neke religiološke pouke iz akademskog Bostona
    •  Uz Dan Reformacije - Luther nije podijelio kršćanstvo
    •  Glad je zločin kada se koristi kao oružje rata

> Svi tekstovi ovog autora