autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ljekoviti piloti helikopterskog servisa Republike Srpske

AUTOR: Olivera Jovanović / 07.06.2022.

Olivera Jovanović

”Vi, prekrasni ljudi”, pjeva Jura Stublić. Čini mi se da rokeri s nekoliko riječi uvijek ubodu u srž, a ovaj Jurin stih je light motiv za mnoge životne situacije gdje se nisam mogla oteti utisku koliko je dobrota zarazna. Prosto izmami još jednu pa još jednu i tako… Ljepota u dobroti spašava svijet.

Nema ništa ljekovitije od ljudi. U životu ih susrećemo. Ljude i njihovu dobrotu. I liječe. Liječe riječju, djelom, pogledom i osmijehom. Sveti su to ljudi. Sveti su po blagodati jer im je bližnji svaki čovjek.

Shvatimo to kada nas život dovede pred takve ljude i kada se njihova dobrota izlije na nas, a mi se iz dijelova vratimo u cjelinu. Njihov odaziv na naš poziv postaje oda radosti i nade.

”Pored telefona je Boban Kusturić, šef Helikopterskog servisa Republike Srpske. Helikopter je upravo poletio za Sarajevo!” Bila je rana jesen te 2018. godine.

Taj odaziv na očajnički poziv mene je iz dijelova sastavio u cjelinu, a ja sam glasom vapijućeg u pustinji uspjela izgovoriti: ”Hvala Vam”, dok su dijelovi mene koji su se sastavljali plakali. Od sreće koju mi je izazvao u tom trenutku, za mene, ljekoviti glas pilota Kusturića.

Dok su djeca bila mala vodili smo ih u školu. Ja bih se vratila kući jer sam imala vremena do početka radnog dana, a Vanja je žurio do crkve na jutarnju službu koja je počinjala rano. Od škole na Mejtašu do Stare crkve na Baščaršiji bi ga često dovezao prijatelj B.

Takva jutra bi počinjala smijehom jer je prijatelj B. za svako jutro imao prigodnu anegdotu koja bi razveselila Vanju pa bi on po povratku kući s osmijehom rekao: ”Jutros me je opet dovezao B.”. I tako je prijatelj B. tih ranih jutarnjih sati Vanji bio ljekovit.

Prijatelj B. je u školu dovozio svog sina, a u komšiluku škole je započinjao i svoj radni dan.

”Mama, sreli smo B., dao nam je para. Stajali smo pored škole, a on je skužio da pričamo o igrici”. Na moje prijekorno majčinsko: ”Pa sramota, djeco”, rekli su: ”Mama, on je samo stao i pitao: ‘Momci, da li je to neka igrica u pitanju?’, a mi smo rekli da jeste i on je nama dao pare…”.

To je bilo vrijeme kada se njegov saputnik iz školskih jutara, a njihov tata liječio… B. je djeci izmamio osmijeh pažnjom koju su oni pretvorili u omiljenu igricu, a za djecu ovog vremena igrica je cijela vaseljena.

”Gospodine Kusturiću, potreban je humanitarni let.” Pacijent je bio B.

To jutro sam gledala u nebo da li je bistro i radovala se još jednom spašavanju života letom kojemu su se odazvali dobri ljudi.

Nažalost, B. je preminuo tu noć, noć uoči dogovorenog leta. Stanje se naglo pogoršalo. Otišao je.

Bila je dženaza. Dubravka je pored mene molila krunicu, a ja u sebi izgovarala Oče naš. Sunčan dan i bijeli nišani. I tišina dostojanstva jednog plemenitog života kojem je klanjana dženaza.

B. nije dočekao dogovoreni let, ali je otišao sa saznanjem da ima ljudi.

A mi svi, u ovom petparačkom životu prenaseljenom svakodnevicom mržnje, zavisti i zlobe, mentalne i materijalne bijede, ostajemo da vjerujemo da postoje ljudi koji izmame osmijeh i uljepšaju dan. Tako je to činio B.

Da postoje ljudi koji letom spašavaju živote. Tako to čine piloti Helikopterskog servisa Republike Srpske. Nisu uspjeli prevesti B. Smrt je bila brža od njihove spremnosti da se odazovu na poziv. Njihova spremnost da polete i spase još jedan život bili su njegovoj porodici i svima koji su voljeli B. – ljekoviti.

Bio je ljekovit u pravom smislu i let za trudnicu koju su u jeku pandemije COVID-19 ovi piloti prevezli iz Sarajeva u Zagreb. Spasili su dva života. Majku i nerođeno dijete. Cijela država je to pratila i aplaudirala saradnji među ljudima. Tada smo svi bili prekrasni.

Svaka lijepa priča ostaje u sjećanju, u sjećanju onih koji imaju sreću da sretnu ljekovite ljude i potrude se da i sami budu takvi. Ljekoviti.

I zato imam potrebu zbog svih nas kojima su ovi ljudi svojim letom bili ljekoviti da napišem: Bravo, momci, za sve humanitarne letove kojih je u prvih pet mjeseci ove godine bilo dvadeset i dva. Hvala vam za sve nas koje ste iz dijelova vratili u cjelinu. Hvala i za one koji nisu uspjeli jer ste im dali nadu, makar i tih sati dok su s radošću čekali let na koji ste se odmah odazvali. Želim vam vedro nebo bez oblačka i mnogo osmijeha onih ljudi o kojima pjeva Jura Stublić. Prekrasnih.

S prijateljem B. ćemo se sresti kada odemo na mjesto svijetlo, mjesto dobro i mjesto cvjetno gdje nema tuge i boli. Kao što reče jedna prijateljica kada joj je preminuo otac: Shvatila sam tada da odlazak odavde nije kraj. I nije.

A dok smo ovdje prije nego odemo na mjesto svijetlo, neka nam neko pomisli, a možda i zapjeva: Vi, prekrasni ljudi.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: